DUALIZAM PREKRAJNOG I KRIVINOG POSTUPKA NAELO NE BIS
DUALIZAM PREKRŠAJNOG I KRIVIČNOG POSTUPKA NAČELO NE BIS IN IDEM predavač: Dragoslav Erdelić, mr sudija Osnovnog suda u Bijeljini
Uvodno razmatranje Za razliku od anglosaksonskog pravnog sistema u kome se zaštita od double jeopardi (zabrana da se pojednicu sudi dva puta, kod koga su oslobađajuće odluke porote konačne, kao i oslobađajuće odluke suda u žalbenom postupku) shvata kao pravo pojedinca, načelo ne bis in idem (lat. ne može se dva puta suditi o istoj stvari), u kontinentalnom pravu se shvata uz pravnu tradiciju kao garancija pravne sigurnosti
Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik RS, br. 53/12) Ne bis in idem Član 4. Niko ne može biti ponovo suđen za djelo za koje je već bio suđen pred sudom i za koje je donesena pravosnažna sudska odluka. Ovo načelo je ugrađeno u odredbe člana 297. stav (1) tačka g) Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske Presuda kojom se optužba odbija Član 297. Presudu kojom se optužba odbija sud će izreći ako: . . . g) je optuženi za isto djelo već pravosnažno osuđen, oslobođen od optužbe ili je postupak protiv njega rješenjem pravosnažno obustavljen, a ne radi se o rješenju o obustavljanju postupka iz člana 342. ovog zakona. . .
Zakon o prekršajima Republike Srpske (Službeni glasnik RS, br. 63/14) Zabrana ponovnog suđenja u istoj stvari Član 8. (1) Nikome se ne može ponovo suditi niti mu može ponovo biti izrečena prekršajna sankcija za prekršaj o kome je pravosnažno odlučeno u skladu sa zakonom. (2) Zabrana iz stava 1. ovog člana ne sprečava ponavljanje prekršajnog postupka u skladu sa ovim zakonom. (3) Ako je protiv počinioca prekršaja potvrđena optužnica zbog krivičnog djela kojim je obuhvaćen i prekršaj, za taj prekršaj ne može se pokrenuti prekršajni postupak, a ako je postupak pokrenut, ne može se dalje voditi. (4) Protiv počinioca prekršaja koji je u krivičnom postupku pravosnažno proglašen krivim za krivično djelo koje obuhvata i obilježja prekršaja ne može se pokrenuti prekršajni postupak, a ako je pokrenut, ne može se dalje voditi. Ovo načelo je ugrađeno u odredbe člana 181. prekršajima Republike Srpske stav (1) tačka 6) Zakon o Razlozi za obustavljanje postupka Član 181. Rješenje kojim se obustavlja postupak protiv okrivljenog donosi se kada se utvrdi da: 6) je okrivljeni za isti prekršaj već pravosnažno proglašen odgovornim, oslobođen ili je zahtjev protiv njega pravosnažno odbijen ili je postupak protiv njega pravosnažno obustavljen ili je okrivljeni u krivičnom postupku pravosnažno proglašen krivim za djelo koje obuhvata i obilježja prekršaja,
Zabrana ne bis in idem se odnosi prije svega na zabranu dvostrukog suđenja u istoj stvari, krivičng ili prekršajnog Ovo načelo se može primjeniti u krivičnom postupku ako su ispunjena dva osnovna uslova: 1. da je vođen krivični postupak protiv nekog lica i 2. da je donesena pravosnažna sudska odluka. Što se tiče prvog uslova nije neophodno da je vođen krivični postupak, nego da je vođen sudski postupak, što znači krivični ili prekršajni, da je događaj obuhvaćen u cjelosti i kao takav. Što se tiče drugog uslova bitno je da je donesena pravosnažna sudska odluka - nije važno kakva, krivična ili prekršajna. Ovo načelo se može primjeniti u prekršajnom postupku ako su ispunjena dva osnovna uslova: 1. da je potvrđena optužnica protiv nekog lica zbog krivičnog djela i 2. da je tim krivičnim djelom obuhvaćen i prekršaj. Što se tiče prvog uslova dovoljno je da je samo potvrđena optužnica za krivično djelo Što se tiče drugog uslova bitno je da je tim krivičnim djelom obuhvaćen i prekršaj.
Član 8. Zakona o prekršajima Republike Srpske djelimično rješava dualizam prekršajnog i krivičnog postupka, ali je zbog odsustva propisivanja obaveze ovlaštenim organima da u svojim zahtjevima navedu činjenicu da li je za isti prekršaj podnijet izvještaj tužilaštvu za krivično djelo po istom događaju i ako jeste u kojoj je fazi taj postupak, odnosno da li je po istom djelu potvrđena optužnica, inicijativa za primjenu ovog načela i dalje ostala na okrivljenima kao strankama u postupku. Iako i dalje ima nedoumica propisivanjem ove odredbe zakonodavac je uputio organe gonjenja (tužioce i ovlaštene organe) da se opredijele za prekršajni ili krivični postupak, te da organi gonjenja promijene praksu da se za isto djelo pokreću i krivični i prekršajni postupak (npr. prekršajni postupak za carinski prekršaj radi odlučivanja o robi, a krivični radi sankcionisanja), iako se o svemu moglo odlučiti u jednom postupku, što bi bilo efikasnije i ekonomičnije.
Kada su u pitanju krivični i prekršajni postupak, dosadašnja i teorija i praksa su bili jedinstveni da se po istom djelu mogu voditi i krivični i prekršajni postupci. Pa tako, „ranija odluka koja služi kao povod za odbijanje optužbe, treba da je krivična, ne administrativno - kaznena ili disciplinska. Odluka može biti i vojnog ili specijalnog krivičnog suda. Presuda inostranog suda je osnov za odbijanje optužbe, ako se prema propisima krivičnog zakona uzima u obzir u našoj zemlji“ (Komentar zakona o krivičnom postuku - T. Vasiljević, M. Grubač). Sličnu praksu ranije je imao i Ustavni sud Bi. H. U predmetu AP 2373/08 se navodi da se u konkretnom slučaju nisu vodila dva postupka, nego da protivpravno ponašanje povlači i krivičnu i prekršajnu odgovornost, jer su ovi postupci nezavisni jedan od drugog. Slično je i u predmetu Ustavnog suda Bi. H AP-1615/08, gdje je optuženi u prekršajnom postupku kažnjen za remećenje javnog reda i mira, a u krivičnom postupku za nanošenje teške tjelesne povrede. U predmetu AP-965/08 Ustavni sud Bi. H zaključuje, s obzirom da je apelant kažnjen prekršajno za povrede Zakona o šumama, jer je nakon bespravne sječe, pokušao da stabla preveze bez otpremnice i bez žigosanja, a činjenica je i da je vođen krivični postupak zbog šumske krađe, „da se nisu vodila dva postupka za jedan isti delikt, već da se u radnjama apelanta stiču obilježja nedopuštenog ponašanja koja povlače odgovornost po dva osnova (prekršajnom i krivičnom) koja su nezavisna jedan od drugog, zbog čega je apelant za prekršaj odgovarao pred nadležnim sudom uz primjenu Zakona o šumama, a za krivično djelo pred nadležnim sudom uz primjenu ZKP RS i KZ RS, pa slijedi da osporene presude ne krše princip ne bis in idem. Dakle, po ranijoj sudskoj praksi mogućnost vođenja i krivičnog postupka nakon prekršajnog ili paralelno nije sporno uz uslov uračunavanja kazne.
Nasuprot ovakvoj praksi u Bosni i Hercegovini, koju smo ranije pomenuli, Evropski sud za ljudska prava, u predmetu „Maresti protiv Hrvatske“ (zahtjev broj 55759/07) i predmetu Tomasović protiv Hrvatske (zahtjev broj 53785/09), zauzima nešto drugačije stanovište. U ovim predmetima lica su u Hrvatskoj po istom incidentnom događaju gonjena i osuđivana i u krivičnom i u prekršajnom postupku, dok je Evropski sud za ljudska prava utvrdio da se radi o dva gonjenja po istoj stvari i da je licima suđeno po drugi put za djelo za koje su već bila suđena. Nakon ovih odluka Evropskog suda za ljudska prava Ustavni sud Bi. H u predmetu AP 133/09 utvrdio je da je povrijeđen član 4. stav 1. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nuris Selimanović iz Visokog, po svom braniocu, podnio je apelaciju Ustavnom sudu Bi. H protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004 -0 -KŽ-08 -000 240 od 10. 12. 2008. godine i Presude Općinskog suda u Visokom broj 041 -0 -K-08 -000067 od 09. 07. 2008. godine, jer ga je Općinski sud u Visokom odlučujući o zahtjevu PU Visoko, rješenjem broj 041 -0 -PR-07 -001709 proglasio odgovornim za prekršaj.
Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava iz člana 4. stav 1. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju kada priroda djela ulazi u okvir „krivičnog postupka“, u smislu navedenog člana, te kada je takvo djelo predmet prekršajnog i krivičnog postupka protiv istog lica i ako proizlazi iz istih činjenica ili činjenica koje su bitno iste, pa odluka donijeta u jednom postupku koja je stekla svojstvo res judicata i kojom je utvrđena odgovornost i izrečena kazna, predstavlja prepreku da protiv istog lica i u drugom postupku, koji nije okončan, također bude donesena odluka. Ovakvu praksu nastavili sudovi u Bosni i Hercegovini (npr. Sud Bosne i Hercegovine, Apelaciono odjeljenje u predmetu broj Bi. H S 1 2 K 011387 13 Kž od 06. 2013. godine, Okružni sud u Bijeljini u predmetu broj 80 0 K 001292 11 Kž od 07. 06. 2011. godine. . . )
ZAKLJUČAK • • • Iz svega izloženog o dualizmu prekršajnog i krivičnog postupka može se zaključiti da je došlo do značajnih pomaka u primjeni načela ne bis in idem i u domaćoj sudskoj praksi. Pri primjeni presuda Evropskog suda za ljudska prava u pravnom sistemu Bi. H potrebno je prije svega uskladiti zakonodavstvo tako da se napravi jasna razlika između krivičnog djela i prekršaja. Isto tako, neophodno je da tužilaštva i policija imaju u vidu načelo ne bis in idem kada su u pitanju krivični i prekršajni postupak po istoj stvari i da se izbjegava vođenje dvostrukih postupaka. Članom 8. Zakona o prekršajima Republike Srpske izvršeno je usklađivanje prekršajnog zakonodavstva u Republici Srpskoj sa načelom ne bis in idem, koje usklađivanje mora uslijediti i u krivičnom zakonodavstvu.
• Pitanja? • Hvala na pažnji!
- Slides: 11