Drutvena struktura i njeni elementi Obrad Samardi Pojam

Društvena struktura i njeni elementi Obrad Samardžić

Pojam strukture • Lat. structura – sklop, građa, sastav. • Struktura – način građenja, sklop, sastav, ustrojstvo, način kako su spojeni dijelovi. • Struktura je relativno stabilan sklop odnosa između elemenata, koji sve elemente povezuje u jednu uređenu i trajnu cjelinu. • Svaka struktura je složena i uređena cjelina (totalitet), odnosno ‘sistem’ povezanih elemenata.

Sastav i struktura • Struktura je uvek više nego prost zbir elemenata (‘sastav’), jer pored sklopljenih elemenata, uključuje i pravilo njihovog povezivanja. • Struktura podrazumijeva sastav, ali sastav ne podrazumijeva strukturu. • Primer fudbalskog tima na sledećem slajdu će pojasniti odnos sastava i strukture.

jedan sportski primjer. . . • Sastav fudbalskog tima koji će izaći na teren većina trenera ili ne otkriva rado prije početka utakmice kako stručni štab protivničkog tima ne bi bio u prilici da pripremi ‘kontra-taktiku’. • Još ređe se iznose informacije o formaciji (strukturi) igre koju će izabrani igrači praktikovati na terenu. • Onog momenta kada počne utakmica i igrači izađu na teren, sastav postaje svima poznat, ali formacija (struktura) igre najčešće postaje poznata neposredno prije početka meča.

11 igrača, koji čine sastav fudbalskog tima, mogu igrati u nekoliko formacija (struktura tima) 4 -4 -2 4 -3 -3 4 -4 -1 -1 Kao što vidite, tim sa istim sastavom igrača može imati potpuno drugačiju strukturu. U toku jednog meča, isti sastav može nekoliko puta menjati strukturu (formaciju) igre. Takođe, moguće je i da se sastav menja zamjenom igrača na terenu, a da struktura (formacija) ostane ista, ili da se promijene i sastav i struktura u istom momentu.

. . . I da slikovito zaključimo u čemu je razlika između sastava i strukture. . . Međunarodno pravo mora – regulira odnose međunarodnih subjekata s morem i pomorstvom; dijeli se na međunarodno pravo mora u miru i međunarodno ratno pomorsko pravo. Pomorsko upravno pravo – sadrži propise koji se tiču sigurnosti plovidbe. Pomorsko imovinsko pravo – uređuje imovinsko-pravne odnose u pomorstvu (korištenje brodova, sudar brodova, spašavanje na moru, itd).

Pojam društvene strukture „Društvo nije prost zbir individua. Ono je sistem formiran na osnovu njihovog udruživanja i predstavlja specifičnu realnost koja ima svoje sopstvene karakteristike” (Dirkem, E. , Pravila sociološke metode, 1963; 97). DRUŠTVENA STRUKTURA (definicija) � Relativno stabilna cjelina � društvenog delovanja i odnosa između �pojedincima, društvenim grupama, institucijama i organizacijama koji čine društvo/društveni sistem

Osnovi elementi društva i društvene strukture Osnovni elementi strukture društva jesu: 1. ljudi (sa svojim povezanim ponašanjima), 2. društveno delovanje, 3. društveni odnosi, 4. društvene grupe, 5. društvene institucije 6. društvene organizacije i 7. kulturne tvorevine materijalne i duhovne prirode.

Četiri podsistema globalnog društva Reproduktivni podsistem � Služi za obezbjeđivanje ljudske reprodukcije kao preduslova opstanka i postojanja društva � najvažnije društvene institucije: brak i porodica Ekonomski(proizvodni podsistem) � proizvođenje, razmjena i raspodjela materijalnih dobara i usluga neophodnih za život � najvažnije institucije: tehnologija, podjela rada, svojina, tržište i proizvodne organizacije.

Četiri podsistema globalnog društva II Politički (regulativno-upravni podsistem) � obuhvata institucije i grupe kojima se organizuje i usmjerava društveni život ljudi. � centralna institucija: država � pored države: političke stranke, društveni i politički pokreti, nevladine organizacije i druge interesne grupe. Kulturni podsistem � omogućava proizvođenje i očuvanje duhovnog identiteta pojedinaca, grupa, institucija i organizacija koje čine jedno društvo. � bazična kulturna ustanova: jezik �pored jezika: mreža obrazovnih, naučnih, zdravstvenih, umjetničkih, religijskih i drugih institucija

Četiri dimenzije društvene strukture Funkcionalnahorizontalna dimenzija 1. �Relativna zaokruženost osnovnih društvenih funkcija koje omogućavaju da društvo funkcioniše kao samodovoljna cjelina. � Osnovna kategorija za proučavanje: relativno društvena uloga. � delovanje pojedinaca i/ili grupa koje se odvija prema unaprijed utvrđenom kulturnom obrascu. � komplementarnost dr. uloga npr. otac - majka, profesorstudent, itd. �Sukob društvenih uloga - npr. Supruga- majka-domaćica – profesionalna uloga. � Hijerarhijska organizacija društvenih uloga se izražava pojmom društvenog položaja.

2. Vertikalno‑hijerarhijska dimenzija � Ogleda se u rangiranju pojedinih društvenih uloga prema njihovom značaju za cjelinu društva, na osnovu kojih akteri pojedinih uloga zauzimaju odgovarajuće društvene položaje. � Dok se na funkcionalnom planu kao pravilo uočava komplementarnost društvenih uloga, dotle se na stratifikacijskom ("stratum" - sloj) nivou kao pravilo društvenih odnosa ističe nejednakost društvenih položaja. � Osnovna kategorija za proučavanje: društveni status. (1) (2) (3) materijalnog bogatstva, društvene moći (vlasti) i društvenog ugleda (prestiža).

3. Prostorna dimenzija društvene strukture � Prirodno-fizički okvir egzistencije društva. � Fizičko-socijalni prostor (polje društvenih odnosa). � Glavni elemenat prostorne strukture društva jesu naselja (sela i gradovi). 4. Istorijska (vremenska) dimenzija društvene strukture � Vrijeme kao društveni činilac kulturnog trajanja zajednice. � Vrijeme kao činilac prenosa tradicije (lat. traditio predaja) generacija na generacije. � Važna za proučavanje promjena društvene strukture u cjelini i/ili u njenim dijelovima.

Tri modela za proučavanje vertikalne društvene strukture 1. Stratifikacijski model: � Pojedinci i/ili grupe sa istim i sličnim položajem čine društvene slojeve koji međusobno povezani čine relativno usklađenu i funkcionalnu cjelinu. � Ovaj model je pogodan za empirijsko proučavanje društvene slojevitosti te se često primenjuje. � Primjer: Luis Vorner - klasno-slojna struktura američkog grada "srednje veličine“: Glavni slojevi (klase) - gornja, srednja i donja - a potom u okviru svakog sloja izdvaja po dva manja sloja, višu i nižu potklasu. � Ovaj analitički model vertikalne strukture nastao je u okviru funkcionalističke teorije društva.

2. Klasno-konfliktni model društvene strukture � Ovaj analitički model vertikalne strukture nastao je u okviru marksističke teorije društva i predstavlja samo njeno idejno jezgro. � Marksisti polazi se od stava da su sva civilizovana društva, na dve osnovne klase koje imaju nepomirljivo suprotstavljene ekonomske i političke interese i koje stalno vode međusobno otvorenu ili prikrivenu klasnu borbu. � Klasna borba se označava kao glavni mehanizam društvenih promjena, društvenih revolucija, kojima se radikalno mijenja ekonomski, politički i ideološki poredak koji je odgovarao staroj vladajućoj klasi i uspostavlja se novi poredak koji odgovara novoj pobjedničkoj klasi.

3. Elitistički model društvene strukture � Elita (lat. eligere - izabrati) jeste mala grupa izabranih koja zauzima vrhunske (vodeće) položaje i vlada preostalom većinom (masom) u društvu. Društvena uloga je centralna kategorija stratifikacijskog modela, svojinski odnosi su okosnica klasno-konfliktnog stanovišta, a raspodjela moći je ključno pitanje elitističkog pristupa vertikalnoj strukturi društva. � Prema tome kako objašnjavaju osnovu na kojoj počiva izbor vladajuće manjine, razlikuju se tri varijante elitističkog modela: (1) konzervativno, (2) kritičko i (3) liberalno stanovište. �

Elitistički model društvene strukture II 1. 2. 3. Konzervativno shvatanje elita (Pareto, Moska, i. Gaset) temelji na stavu da su članovi elite po prirodi sposobniji od pripadnika mase, ili na tezi da je podjela društva na elitu i masu prirodna i vječita. Kritičko tumačenje elita (R. Mils) izvor moći elita ne tumači se prirodnom superiornošću njihovih pripadnika nego nedemokratskom strukturom društvenih ustanova, "kvarenjem demokratije", uzurpacijom tuđih prava i sl. Liberalno shvatanje elita (Manhajm, Šumpeter) se nalazi između konzervativnog i kritičkog shvatanja.

Elitistički model društvene strukture II � Moć elita se ne tumači prirodnim sposobnostima članova, nego funkcionalnom nužnošću razvijenih i složenih društava kojima ne mogu upravljati neobrazovane i neobaviještene mase. � Liberalne crte ovog stanovišta ogledaju se, pak, u ideji da postoji slobodna konkurencija pojedinaca za pristup elitnim društvenim položajima i funkcijama, kao i slobodna konkurencija između različitih elita na nivou globalnog društva.