DRAGUTIN TADIJANOVI Izbor iz lirike ivotopis roen u

DRAGUTIN TADIJANOVIĆ Izbor iz lirike

Životopis ◦ rođen u selu Rastušju kod Slavonskog Broda – Rastušje često spominje u pjesmama ◦ studij šumarstva napušta i upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu, radi kao književni urednik ◦ često putuje i o tome piše pjesme ◦ najviše pisao poeziju, a u kasnijim godinama i prozu, pisao i haiku poeziju ◦ najdugovječniji hrv. pjesnik (1905. – 2007. ) ◦ 3 puta predložen za Nobelovu nagradu za književnost ◦ velika popularnost pjesama zbog njihove jednostavnosti i neposrednosti

Djela ◦ pjesničke zbirke: Lirika (1931. ) Sunce nad oranicama (1933. ) Pepeo srca (1936. ) Dani djetinjstva (1937. ) Tuga zemlje (1942. ) Srebrne svirale (1960. ) Prsten (1963. ) Sabrane pjesme (1975. ) Devedeset i devet pjesama i još jedna (2004. )

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć ◦ vizualne i auditivne pjesničke slike kojima se ostvaruje motiv zimske noći i stvara svečani ugođaj: zimsku gluhu noć, trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem, snijeg pada, tišina bez kraja ◦ tema: ljubav prema majci ◦ lik majke i sjećanje na roditeljski dom – pobuđuju u pjesniku osjećaje ljubavi, nježnosti, boli, patnje, tuge

◦ bajkoviti elementi, čudesni – noćna, tajanstvena atmosfera(anđeli), tišina i svjetlost – simboli ◦ atributi bijela, gluha, pusta – preneseno značenje ◦ konkretni, realni sloj pjesme - siromaštvo, patnja ◦ retoričko pitanje – obraćanje majci (sjaj u očima unatoč težini života); poanta ◦ jezik i stil: govorni ritam stihova; ponavljanja u službi ritma ◦ slobodni stih

◦ pjesme iz ovog razdoblja (između 2 rata) tematski su vezane uz svijet djetinjstva, prirodu rodnog sela Rastušja ◦ osjećaji: tuga zbog odlaska u grad, čežnja za djetinjstvom i ljubavlju ◦ pjesme djeluju jednostavno, prirodno, ali sve se prožete dubokim osjećajem samoće i otuđenosti

◦ Tadijanovićev izraz: - govorni ritam; - slobodni stih; - povremena rima; - promjenjiva duljina stihova; - pauze (stanke) su važne u stvaranju ritma - stih podsjeća na prozu (zbog opkoračenja)

Večer nad gradom ◦ osnovna suprotnost (kontrast) u pjesmi: zavičajni motiv (Rastušje) i motiv velikog grada (Firenze) ◦ motivi: Arno, svjetiljke, Firenze, vinograd, potok u Rastušju, mati, sestre, kuća, dom, oganj (simbol doma, topline, bliskosti, intimnosti), ruke (lajtmotiv, simbol ljudskog stvaralaštva; mrtve ruke – žive ruke), Michelangelo, pjesnik, srce, vjetar, zlato (čest motiv u Tadijanovićevoj poeziji; znači trajnu vrijednost- duhovnu, neprolaznu, najveću dragocjenost), kosti, pepeo ( zadnji stihovi asociraju na prolaznost vremena)

◦ lirska ispovijed u 4 dijela (povezanih motivom ruku) ◦ ulične svjetiljke – zvijezde u Rastušju (kontrast) ◦ osjećaji vezani uz djetinjstvo: ljubav prema majci i sestrama, nježnost, bol zbog odvojenosti ◦ veliki grad za pjesnika znači svijet o kojem je kao dijete sanjao, grad velike kulture i umjetnosti, ali sve mu je to ipak strano, njegov dom je u Rastušju ◦ pjesma je napisana za vrijeme Tadijanovićeva boravka u Firenzi 1936.

Prsten ◦ motiv prstena – dragocjenost, ali ne materijalna nego duhovna ◦ pjesnika zbunjuje kad ga pitaju koliko vrijedi prsten jer za njega on predstavlja duhovnu vrijednost ◦ prolaznost svega u povijesti – tome se suprotstavljaju vrijednosti koje pobjeđuju vrijeme (prsten)

◦ retoričko pitanje na kraju – upućeno čitateljima( svatko ima svoje dragocjenosti koje nas mogu nadživjeti); prsten prerasta u opći simbol = trajna univerzalna vrijednost koja nadrasta pojedinu ljudsku sudbinu ◦ čovjekove zablude o životu – ljudi misle da će živjeti vječno ◦ kružni oblik pjesme (nema podjele stihova na strofe) povezan s porukom o vječitom kruženju u vremenu

◦ ova pjesma ubraja se u Tadijanovićevu poslijeratnu liriku – motivi djetinjstva i zavičaja zamjenjuju se univerzalnim problemima ljudske egzistencije (prolaznost, smrt, osjećaji zabrinutosti i rezignacije)