Dragutin Tadijanovi 1905 2007 Dugo u no u

Dragutin Tadijanović (1905. -2007. ) Dugo u noć, u zimsku bijelu noć; Prsten; Balada o zaklanim ovcama

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć � suprotstavljanje unutarnjeg prostora sobe �u i povezivanje dvaju prostora: i vanjskog prostora središtu je ispaćen majčin lik; majka tka bijelo platno - dvorište, otvaranje vanjskoga prostora prema beskraju/prijelaz iz fizičkog u metafizičko - emocije: nježnost, ljubav, privrženost - lirski subjekt je dematerijaliziran, on je sav u gledanju i osjećanju

-motivi: biblijski (majka – sin), klasični (motiv tkanja)

Prsten � simbolika prstena: u prstenu se susreću prošlost, sadašnjost i budućnost � sadašnjost lirskoga subjekta povezana je s pitanjima o vlastitom postojanju i o vlastitoj smrti � vrijednost prstena ne mjeri se materijalnim kategorijama, prsten je simbol tradicije i naslijeđa – u tom smislu pjesma govori i o pjesniku i o čitatelju

Balada o zaklanim ovcama � misaona lirska pjesma � narativna struktura pjesme: svitanje – dolazak pastirice sa stadom ovaca u grad, mesarski pomoćnici bezosjećajno odvlače ovce, klanje ovaca; pastiričin povratak, tuga za ovcama � kontrast: žrtva – silnik, nemoć – nasilje, selo – grad � selo kao mjesto povezanosti čovjeka i prirode; grad – ravnodušnost, podređenost novcu � priroda ostaje blještava i prelijepa, ravnodušna spram nasilja koje se događa u njoj

-nastavlja tradiciju slobodnog stiha i slobodne forme -Tadijanovićeve pjesme karakterizira ritmičnost, melodioznost, ritam njegovih pjesama podsjeća na govorni ritam, usporen je, u njemu nema napetosti i potrebe za dinamikom -Jednostavnost - jasan nekićen jezik i stil a istodobno bogat i slikovit stih -njegovu poeziju uspoređuju s poezijom Jesenjina -djela: Zaljubljen dječak, Zemlja me zove, Crteži iz Rastušja, Pjesme o ljiljanima, Pjesme mom srcu.