Dr Saa Atanaskovi Novembar 2015 Mos moris obiaj
Dr Saša Atanasković Novembar 2015.
� Mos, moris= običaj, narav, skup običaja i pravila o njima � Ethos= običaj � Athikos= moralan (prebivalište, ćud, narav ljudi u prebivalištu) � MORAL je ljudska (društvena) praksa � ETIKA je teorija prakse- teorija o praksi � Etika je filozofska naučna disciplina � Moralne norme: dobro- zlo ispravno- neispravno pošteno- nepošteno istinito- neistinito
�I čovekov intelekt, sposobnost saznanja i planiranja postupaka � II čovekova iracionalnost, emotivnost, nagonski deo � Moral je skup pravila ponašanja koji se mogu vrednovati kao dobra i /ili loša � Moral je u tesnom odnosu sa: društvenom ideologijom politikom vaspitanjem obrazovnim sistemom drugim oblasitma ljudske prakse
1) Monističke teorije (Aristotel i Kant) “ŽIVOT RADI SAMOG ŽIVOTA” 2) Pluralističke teorije Ostvarivanje dobročinstva, zajedničke dobrobiti, slobode, tolerancije, pravde, jednakosti
PARANORME KAO IZVOR MORALNIH NORMI � Gens, rod ili klan (najjednostavnija organizacija) � Fratija (bratstvo) � Pleme Paranorme: 1) obaveza uzajamnog pomaganja 2) zajednička žalost za umrlim članom 3) obaveza osvete ubijenog člana gensa 4)kult predaka i totemizam
OBIČAJNE NORME � Norma je pravilo ponašanja u zajednici i u funkciji je ujednačavanja i koordiniranja postupanja pojedinaca u određenom društvenom procesu. a) Običajne norme koje služe ovadavanju čoveka prirodom b) Običajne norme koje imaju za cilj da regulišu društvene odnose
MORAL I RELIGIJA � RELIGARE: ponovo uspostaviti neku izgubljenu vezu � Politeistička religija � Monoteistička religija � MOJSIJE /Bog je sveprisutan, kažnjava za dela koja su učinjena kao i za ona koja su naumljena/ U slučaju greha kazna seže do četvrtog kolena Uveo je zakletvu kao osiguranje objektivnog svedočenja računajući na strah pojedinca od božije kazne. Zaklinjanje svedoka stavljanjem ruke na Bibliju.
MORAL I RELIGIJA �Nedostatci: - svemoć i sveznanje natprirodnog svetotvorca Boga - ispravnost samo jedne religije u odnosu na druge
MORAL I HRIŠĆANSKA RELIGIJA � Smernost Ø Gordost � Darežljivost Ø Srebroljublje � Čovekoljublje Ø Zavist � Uzdržljivost Ø Neumerenost � Krotkost, Ø Gnev trpeljivost � Revnost u veri i molitvi Ø Očajanje
Nemoj imati drugih bogova 2) Ne pravi sebi idola 3) Ne uzimaj Boga uzalud 4) Šest dana radi sedmi odmaraj 5) Poštuj oca i mater svoju 6) Ne ubij 7) Ne čini preljubu 8) Ne kradi 9) Ne svedoči lažno 10) Ne poželi tuđe 1)
SLIČNOSTI I RAZLIKE IZMEĐU MORALA I RELIGIJE “ Postoje mnoge religije, ali je samo jedan moral” 1)Pojam SVETOST (verska norma) Pojam dobro (moralna norma) 2) Svete zapovesti Moralne norme (obavezne i bezuslovne) ( nisu bezuslovne) 3) Ogrešenje o verske norme (greh prema Bogu) Ogrešenje o moralne norme (osećaj sitda, griža savest)
SLIČNOSTI I RAZLIKE IZMEĐU MORALA I RELIGIJE 4)Verske norme su vezane za crkvu Moralne norme se stiču i usvajaju odrastanjem 5) Religija ≠ moral 6) Sadržaj verskih normi se može delom poklapati sa sadržajem moralnih normi
RAZLIKE IZMEĐU MORALNIH I PRAVNIH NORMI 1) 2) 3) 4) 5) 6) Pravo je heteronomno, a moral je autonomna norma Klasno društvo odrđuje pavne norme Iza moralnih normi stoji javno mnjenje Država prinudom garantuje efikasnost, postoje pravne sankcije Moral - moralna sankcija (pojedinac i/ili društvo) Pravo utiče na učvršćivanje morala Pravo je primarno negativno sa aspekta morala Moral daje podsticajne pozitivne norme Pravo je zatvoren sistem normi Pravo razvojno zavisi od morala
MORALNOST “Svaki po sebi da sudi drugome” Sposobnost da samom sebi izriče norme kojih će se pridržavati tokom života, da sebe kažanjava, ako se ne pridržava normi. Super ego ili savest (oružje je griža savesti- osećanje krivice) Moralnost: 1) Moralno rasuđivanje 2) Moralno ponašanje a)forma b)sadržaj
MORALNOST � Super ego ima dvostruku ulogu: 1) kontrola u vidu kazne 2) prilagođavanje ideal Ego (jednakopravnost, tolerancija, reciprocitet, pravda, čovekoljublje, formiranje vrlina individue)
MORALNOST Preduslovi za razvoj moralnosti: 1) Inteligencija 2) Emocije 3) Volja 4) Pamćenje 5) Kognicija 6) Stres 7) Nagoni + osećanje dužnosti
POREMEĆAJI MORALNOSTI A) Poremećaj moralnog rasuđivanja (nezrele pravne, asocijalne i misaone odluke i stavovi) 1) nezrelo moralno rasuđivanje: a) egoistička- hedonistička orijentacija (deca, histerične osobe, antisocijalne i narcistične ličnosti) b) iracionalno i intuitivno donošenje odluka ( sch, epi. ) c)Socijalno adaptirana orijentacija u moralnom rasuđivanju je forma nezrelog moralnog rasuđivanja usmerena socijalnim normama (detinjstvo, adolescencija, opsesivni neurotičari)
POREMEĆAJI MORALNOSTI 2) bezosećajno moralno rasuđivanje: (nisu razvili: altruizam, empatiju, praštanje, saosećajnost, osećanje krivice- griža savesti: sitd, gnev na samog sebe, strah, strepnja) antisocijalne ličnosti Poremećaji sadržaja moralnog rasuđivanja su poremećaji vrednosnih sistema u okviru moralnosti
ZAPOSTAVLJAJU: OPREDELJUJU SE ZA: v Toleranciju ü Egoizam v Razumevanje ü Egocentrizam za potrebe drugih v Pravednost v Pravdu v Jednakost v Jednakopravnost ü Negiranje društvenih potreba ü Koristoljubivost ü Laž ü Prevaru
POREMEĆAJI MORALNOSTI 2) Poremećaji moralnog ponašanja- delanja: - Krađe Tuče i ubistva Pljačke, falsifikati i prevare Kockanje, prostitucija, silovanje
LIČNOST “Budi ono što jesi, ako želiš da budeš srećan” (Aristotel) Kvaliteti psihičke zrelosti: 1) Crte karaktera (moralnost, vrednosni sistem jedinke) 2) Crte temperamenta (način emotivnog reagovanja) 3) Način adaptacije 4) Posedovanje posebnih sposobnosti, interesovanja 5) Karakteristične navike 6) Tipični motivi i potrebe 7) Stavovi (tendencija da se pozitivno ili negativno reaguje na osobu ili situaciju) 8) Karakterističan način zadovoljenja potreba pojedinca 9) Predrasude
LIČNOST � Ličnost je jedinstvena organizacija osobina koja se formira uzajamnim delovanjem organizma i socijalne sredine i koja određuje za pojedinca karakterističan način ponašanja. � Temeprament: brzina, snaga i trajanje reakcije u datoj situaciji, kao i energija koja se pri tome ulaže � Hipokrat: kolerik flegmatik sangvinik melanholik
LIČNOST � Gliford 1) Kognitivni faktori: samopouzdanje - nesigurnost impulzivnost - promišljenost uzdržljivost - neobuzdanost živost - tromost objektivnost - preosetljivost 2) Emocionalni faktori temperamenta: uravnoteženost - egocentričnost emocionalna zrelost - emocionalna nezrelost trajanje raspoloženja - nagle promene raspoloženja vedrina - potištenost hladnokrvnost - nervoza
LIČNOST � Gilford : 3) Socio- nadgrađeni faktori temperamenta: sigurnost plašljivost tolerantnost - kritizerstvo samostalnost oslanjanje na druge prijateljski odnos ne prijateljski odnos prema drugima socijalna inicijativa - pasivnost
� Karakter: “slab ili loš” “dobar ili čvrst” Voljni ili moralni stavovi ličnosti Sposobnost upravljanja voljom (upornost, doslednost, energičnost)
POŽELJNE POZITIVNE OSOBINE LIČNOSTI “čini drugome što je tebi drago da ti se čini” 1)Humanost 2)Pravednost 3)Tolerancija 4)Samokritičnost 5)Poštovanje potreba drugih 6)Altruizam
NEPOŽELJNE – NEGATIVNE OSOBINE LIČNOST 1. 2. 3. 4. 5. Egoizam Sujeta Zavist Ljubomora Mržnja
FUNKCIONISANJE ZRELE LIČNOSTI ID EGO SUPER EGO
TEORIJA AGRESIVNOSTI � Agresivnost je svaka verbalna ili fizička akcija preduzeta u nameri da se nanese šteta ili povreda bez obzira na to da li je namera realizovana do kraja. 1. Aktivnost (osobina u strukturi ličnosti) 2. Destruktivnost (nije urođena, razvija se pri odrastanju u datoj supkulturi) Verbalna agresija prema ljudima Fizička agresija prema ljudima i/ili predmetima a) manifestna b) latentna
MOTIVI AGRESIVNOG PONAŠANJA a) b) Intenzivno agresivno ponašanje (motivisano emocionalnim disbalansom) Instrumentalno agresivno ponašanje (motivisano težnjom za nekim koristoljubivim ciljem)
� Izučava sve pojave, fenomene u vezi morala, proučava poreklo, način nastanka i razvoja, verovanje morala i saznanja o moralu � Etika je filozofska nauka o moralu � Sokrat (469 -399 p. n. e) “Vrlina je znanje” � Dajmonion (glas sopstvene savesti) � Eudajmonia (najviše dobro, sreća, blagostanje) � “Nepravdu je bolje trpeti nego činiti”
� “Ljudskim delom ne upravlja volja, već svemoćni um, čim čovek sazna šta je dobro, on će to i učiniti. Požude ne mogu savladati um, jer je on najjači” � “Ljudski život ima smisla samo ako je u njemu moguće ostvarivanje duhovnih i moralnih vrednosti. ” � Ako neko primi materijalno dobro ili novac, to ga postavlja sebi za gospodara, da robuje davaocu.
PLATON (427 -347 G P. N. E. ) 1. 2. Etičko učenje u užem smislu Etičko političko učenje Lepota i dobro su po njemu identični i podudarni sa pojmom apsolutne ideje. Najviša ideja je ideja dobra, postižu je samo dobri i poslušni da bi postali srećni i moralni. Platonska ljubav.
ARISTOTEL (382 -322 G P. N. E. ) � Tri 1. 2. 3. komponente čovekove duše: Razum, svesnost Afekti, osećanja Vegetativni deo, kao podloga afekta- nagonski deo Smatra da vrline nisu urođene, da čovek po prirodi nije ni dobar ni loš. “Dobar čovek se postaje praktičnim ponašanjem. ” “Zlatna sredina” je prava optimalna mera moralnih kvaliteta čoveka.
MORALNE OSOBINE TVRDIČLUK HRABROST NAGLOST DUHOVNOST LAKRDIJAŠTVO SKROMNOST STIDLJIVOST PRAVI PONOS PRETERANA SUJETA RAZUZDANOST KUKAVIČLUK MRZOVOLJA DRSKOST PONIZNOST UMERENOST NEOSETLJIVOST RASIPNIŠTVO
HRIŠĆANSTVO I ETIČKO UČENJE � Jedan Bog za sve narode, aposolutni i jedinstveni gospodar Sveta u kome svi narodi i sve postojeće živo i neživo pred njim izjednačeni, potpuno su u njegovoj volji i vlasti kao robovi. � Srednji čoveka. vek- period dehumanizacije i degradacije
ISLAMSKA ETIKA � Muhamed (570 - 632 g) � Suniti- sledbenici sune (prakse) � Jedinstvo zajednice, namereni da to jedinstvo održe i uz pomoć sile � Šiiti- (Alija, zet Muhamedov), isključivo pravo vladanja zajednicom posle Muhamedove smrti pripada njemu i potomcima � Haridžiti (otpadnici), pravo islamske zajednice da bira svog vođu i da ga smeni ako utvrdi da je pogrešio
ETIČKA UČENJA RENESANSE � Frančesko Petrarka (1304 -1374. g): ističe čoveka kao individuu i suštinu postojanja kroz načela individualnosti � Nikolo Makijaveli (1469 -1527. g): na društvene institucije, zakone i vlasti gledao je iz ugla njihovog represivnog delovanja (kritika hrišćanstva) � Tomas Mor (1478 -1535. g) je tvrdio da su privatno vlasništvo, ljudska pohlepa i novac, najbitnije odrednice u civilizaciji tog vremena i da društvo u kome oni vladaju niti može biti napredno niti pravedno.
ETIČKA UČENJA NOVOG DOBA � Baruh Spinoza (1632 -1677. g) Panteistički pristup (Pan-sav Teos-Bog) Svet i Bog nisu razdvojeni već su jedno te isto � Emanuel Kant (1724 -1804. g) Moral nije nauka o strasti, već put kako da postanemo dostojni te sreće.
ETIČKA UČENJA SOCIJALISTA UTOPISTA � Žan Žak Ruso � Sen Simon � Robert Oven � Furije
ETIČKA UČENJA NEMAČKIH KLASIKA FILOZOFIJE � Hegel (1770 -1831. g) Osnivač dijalektike Prva stepenica objektivnog morala- porodica Druga - građansko društvo Treća - država “Sve što postoji, zaslužuje i da nestane. ” o Šopenhauer (1788 -1860. g) Volja za životom je zapravo težnja za zadovoljenjem nagona “Najveći izvor svih zala koja muče čoveka je sam čovek. ” Fridrih Niče (1840 -1900. g)Kritikuje svaki moral smatrajući ga represivnim po čoveka “Volja za moć. ” “Postoji natčovek, postoji viši čovek. ” Smatra da je moral samo prerušena volja za moći. •
ETIČKA UČENJA KLASIKA MARKSIZMA � Karl Marks (1818 -1883. g) otuđenje - otuđeni rad - otuđenje kroz predmete proizvedene radom - otuđenje čoveka od samog sebe • Fridrih Engels (1820 -1895. g) U kosmosu je sve u stalnom kretanju “Rad je stvorio i samog čoveka” “Stvaramo čovečanski moral koji stoji iznad klasnih suprotnosti i iznad uspomena na njih, biće moguć tek na onom društvenom razvojnom nivou koji je klasnu suprotnost ne samo prevazišao nego i u životnoj praksi zaboravio. ”
NOVIJA ETIČKA UČENJA U XX VEKU Pragmatistička koncepcija: (Pers, Džejms, Djui) “Istina i laž mogu se potvrditi ili odbaciti tek proverom u praksi” Egzistenicijalizam (Kjerkegor, Jaspers, Hajdeger) Žan- Pol Sartr (1905 -1980. g) I stav- egzistenicija prethodi esenciji (esenciju čovek treba sam da otkriva) II stav-indeterminizam (čovek je apsolutno slobodan, maksimalno odgovara za svoj postupak)
ZDRAVLJE I BOLEST “Ljudi mole bogove da im podare zdravlje, a zaboravljaju da u njihovim rukama leži moć da ga sačuvaju” Demokrit “ZDRAVLJE JE STANJE POTPUNOG FIZIČKOG (TELESNOG), DUŠEVNOG I SOCIJALNOG DOBRA (BLAGOSTANJA), A NE SAMO ODSUSTVO BOLESTI”
FAKTORI ZDRAVLJA a) b) c) d) Nasledne i urođene determinante zdravlja Biološki faktori Fizički faktori Socijalni faktori
POKAZATELJI ZDRAVLJA U DRUŠTVU 1. 2. 3. 4. 5. 6. Brojno stanje i struktura stanovništva Natalitet Prirodni priraštaj stanovništva Mortalitet Morbiditet Letalitet
BOLEST � Vid poremećaja normalnih zbivanja u organizmu čoveka, odnosno nenormalno odvijanje životnih funkcija MASOVNE POJAVE BOLESTI epidemije pandemije
MEDICINSKOETIČKA NAČELA U RADU 1. 2. 3. 4. Princip poštovanja života Princip pravednosti- nediskriminacije Princip dobrotvornosti- princip humanosti Princip poštovanja ličnosti pacijenta MEDICINSKI STAVOVI PREMA BOLESNIKU “Nema bolesti, postoje samo bolesne osobe”
OBAVEZUJUĆI MEDICINSKOETIČKI STAVOVI PREMA RODBINI BOLESNIKA � Da 1) 2) 3) li saopštiti tešku istinu? Stav da se pacijent i članovi porodice objektivno informišu da bi imali vremena da regulišu svoje životne i pravne obaveze Stav obavezuje procenu psihološkog stanja ličnosti pacijenta Stav dozirane istine Savremeni stav je da se najbližim članovima porodice uvek i obavezno saopštava istina i potpuna dijagnoza, kao i prognoza ishoda bolesti.
OČEKUJUĆI STAV BOLESNIKA PREMA SVOJOJ BOLESTI Aktivno sarađujući Kapitulirajući Fajterski Izbegavajući
NAJČEŠĆE OČEKIVANE REAKCIJE NA BOLESTSAZNANJE O NJOJ, PACIJENTI POKAZUJU anksioznost agresivnost regresiju depresivnost
NAJČEŠĆI STAVOVI PORODICE PREMA BOLESNOM ČLANU � Bliski rođaci ne prihvataju bolest, čak je negiraju i insistiraju na nastavku dosadašnjeg života obolelog � Bliski rođaci prihvataju bolest, ali zahtevaju da oboleli nastavi da obavlja i profesionalne dužnosti � Bliski rođaci dramatičnije shvataju bolest svog člana nego što jeste
MEDICINSKA DEONTOLOGIJA (NAUKA O DUŽNOSTIMA) � Principi i načela, razrađuju i prevode u praksu aspekte komunikacije: Ø sa pacijentom i njegovom porodicom Ø nadređenim institucijama u sistemu zdravstvene zaštite Ø zajednicom u užem i širom smislu, do države Ø kolegama u svojoj zdravstvenoj ustanovi Ø kolegama u okviru udruženja i komora Ø zdravstvenim radnicima i farmaceutima Ø svim nemedicinskim radnicima u zdravstvu
MEDICINSKODONTOLOŠKI ASPEKTI TERAPIJE � Terapija predstavlja preduzimanja mera da bi se bolesnik potpuno ili delimično izlečio. � PRIMUM NON NOCERE (pomoći, a ne naškoditi) � PRIMUM EST ADIUVARE (prvo je pomoći)
PRAVO PACIJENTA NA INFORMISANOST � Zdravstveni radnik se neće ogrešiti o principe medicinske etike ako prema pacijentu postupa onako kao što bi želeo da se sa njim postupa. � Pravo na informisanost: Saglasnost pacijenta mora biti data njegovom voljom Saglasnost mora biti data bez uticaja druge osobe Saglasnost mora biti data na osnovu informisanosti
JATROGENIJA � Pojave bilo kog bolesnog stanja ili pogoršanje postojeće bolesti kod bolesnika, koje je izazvano rečju ili postupkom zdravstvenog radnika. HIPOKRATOVA ZAKLETVA ŽENEVSKA DEKLARACIJA 1948. godine (modifikacija Hipokratove zakletve)
LISABONSKA DEKLARACIJA O PRAVIMA PACIJENATA 1) 2) 3) 4) Slobodan izbor lekara Da ga leči lekar koji slobodno donosi kliničke i etičke procene, bez uplitanja sa strane Da prihvati ili odbije lečenje po dobijanju iscrpne informacije Da očekuje da će njegov lekar poštovati poverljivu prirodu svih informacija medicinske i lične prirode
Helsinška deklaracija o biomedicinskim istraživanjima (1964. god) Havajska deklaracija (1997. god) (Svetsko udruženje psihijatara) Tokijska deklaracija o torturi i oblicima nehumanog postupanja (1975. god) Malteška deklaracija o štrajku glađu (1991. god) Izjava o problemu izbeglica (Stokholm 1994. god) Izjava o zloupotrebi i zanemarivanju dece (Singapur 1984. god) Izjava o planiranju porodice (Madrid 1967. god, Pariz 1969. god) Izjava o pravu žene na kontracepciju (Stokholm 1994. god)
ZAKLETVA FLORENS NAJTINGEL “Svečano se obavezujem pred Bogom i u prisustvu ovog skupa, da ću provesti ceo svoj život u moralnoj čistoti i da ću se odano baviti svojom profesijom. Ja ću se uzdržavati od bilo kakvog nekontrolisanog postupka sa bolesnikom i neću svesno primeniti lek koji bi ga mogao oštetiti. Sve što je u mojoj moći, učiniću, da poboljšam nivo svoje profesije i držaću u tajnosti sve lične informacije koje sa saznala i sve poverljive informacije koje doznajem prilikom obavljanja svog posla. Sa punom lojalnošću, do kraja ću pomagati lekaru u njegovom poslu i odano ću obavljati sve poslove oko bolesnog čoveka. ”
� Internacionalni kodeks etike medicinskih sestara (Frankfurt 1953. god)
MEDICINSKO PRAVO 1. Pravo na adekvatno lečenje i poštovanje dostojanstva 2. Pravo na odgovarajuću informaciju 3. Pravo uvida u medicinsku dokumentaciju 4. Pravo na čuvanje medicinske tajne 5. Pravo na samoodlučivanje
POSEBNE MEDICINSKO ETIČKE I MEDICINSKOPRAVNE DILEME U XXI VEKU 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. Medicinski eksperimenti na ljudima Ispitivanje novih lekova na ljudima Uvođenje inovacija u naučnu medicinu Medicinska istraživanja na životinjama Veštačka oplodnja Genetski inženjering i gemetska terapija Genetsko savetovanje Humani genom i eugeniku (kloniranje) Transplantacija Postupci sa umrlim i delovima tela Društvena primena forenzičke medicine Zaštita mentalnog zdravlja
EUTANAZIJA � Pravo neizlečivog bolesnika da uz pomoć lekara, odnosno medicine ostvari bezbolnu smrt. I. III. Kad ne može više da podnese patnju i bolove Kada je neizlečivi u besvesnom stanju i lekar i članovi porodice procenjuju o daljoj sudbini Rasprava vezana za novorođenče sa anomalijama kada se roditelji pojavljuju sa zahtevom za eutanaziju
1) Aktivna (direktna) eutanazija (Holandija, Belgija) 2) Pasivna (indirektna) eutanazija 3) Socijalna eutanazija 4) Negativna eutanazija (navođenje neizlečivog pacijenta na suicid)
SAMOUBISTVO ADOLESCENTA
ABORTUS 1) Medicinske indikacije 2) Etičke indikacije 3) Eugeničke indikacije
MEDICINSKA TAJNA Ø Podrazumeva ona saznanja o pacijentu, koja se ne mogu saopštiti drugim licima, jer će time biti povređena ličnost bolesnika ili interesi zajednice.
EKSPERIMENTI U MEDICINI ISPITIVANJE LEKOVA NA LJUDIMA
VEŠTAČKO OPLOĐENJE POSTUPAK SA UMRLIMA I DELOVIMA LJUDSKOG TELA
- Slides: 71