DOLINA VILINOG KONJICA Autori Rebecca Gruener Wendy Boer

DOLINA VILINOG KONJICA Autori: Rebecca Gruener, Wendy Boer, Heather Boyd i Amy Vande Voort Prevela i priredila: doc. dr. sc. Nina Lipljin

Nekad davno živjelo je pleme po imenu Ashiwi. Njihovo se selo zvalo Hawikuh, a kuće su im bile u obliku saća. Nad plemenom su bdjela dvije moćne vile zvane Kukuruzne djevice koje bi svake godine blagoslovile urod, kako bi selo proizvelo velike količine kukuruza.

Jednog dana plemenska djeca su se igrala bacajući grude blata jedni na druge. Poglavica je vidio djecu kako se igraju i predložio da se na dan kad se proslavlja žetva, cijelo selo igra – umjesto s blatom – s kukuruzom. Poglavica je htio pozvati susjedna plemena da ih impresionira svojom obilnom žetvom.

Na dan proslave, Kukuruzne djevice posjetile su selo u liku starih prosjakinja. Vidjele su posvuda ogromne količine hrane. Jedan dječak i njegova sestra ponudili im da jedu, ali su se starješine pobunile govoreći: "Dobra hrana ne smije se nesmotreno trošiti na prosjake. Te žene su previše lijene da uzgajaju svoj vlastiti kukuruz. One su poput gladnih kojota. "

Poglavica podijeli ljude u timove i igra započe. Ljudi su razbacivali hranu po cijelom selu. Pozvani gosti gledali su to s čuđenjem i mislili kako je glupo uništavati toliku hranu. Nakon svečanosti, Kukuruzne djevice, vrlo uznemirene, rekoše jedna drugoj: "Vrijeme je da pleme nauči lekciju. ". Rekavši to, pretvoriše se u dim i nestadoše.

Te noći dok je pleme spavalo, vojska miševa, insekata i ptica napala je selo i odnijela sve do zadnje mrvice u svoja spremišta za zimu.

Kad se narod probudio, nije mogao vjerovati svojm očima: nestala je razbacana hrana, a i spremišta su bila gotovo prazna. Međutim, nisu se brinuli jer su vjerovali da je ostalo dovoljno zaliha za zimske mjesece. Zima je prošla, snijeg se rastopio i pleme ponovo zasadi svoja polja kukuruza. Ali, kiša nikako da padne. Kukuruz nije rastao. Skladišta im ostadoše prazna, jeli su kaktus i korijenje. Kad je ponovo došla zima, pleme je bilo prisiljeno otići svojim susjedima po pomoć. Otišli su usred noći.

Zaboravili su, međutim, na dječaka i njegovu sestru koji su ostali spavati. Kad se dječak probudio i vidio prazno selo, premda uplašen, sestra mu je bila veća briga. Da bi je zabavio i odvratio joj misli, napravio je leptira od suhih kukuruznih stabljika i lišća. Kad se sestra probudila i saznala da su sami, zaplakala je. Za utjehu brat joj je dao igračku koju je napravio. Ona se igrala s leptirom cijeli dan, a prije spavanja mu je rekla: "Molim te, odleti i pronađi nam nešto za jelo!"

Te noći leptir je oživio i odletio daleko u Zemlju vječnog ljeta gdje su živjele Kukuruzne djevice. Ispričao im je o izgladnjeloj djeci. Djevice su se sjetile da su im ta djeca ponudila hranu kad su bile prerušene u prosjakinje. Djevice su poslale svoje sluge da odnesu djeci hranu. Leptir im je zahvalio i vratio se djeci.

Kad su se djeca probudila i vidjela gomile hrane, stala su plesati od radosti! Na proljeće, dječak je prosuo šaku kukuruza po tlu i zahvalio Kukuruznim djevicama. Nakon toga je sa sestrom nastavio saditi kukuruz. Te noći, nakon sadnje, otišli su u krevet. Kad su se probudili, kukuruz je već dobrano niknuo.

Tog se dana pleme vratilo u selo. Svi su bili zaprepašteni kad su vidjeli da su Kukuruzne djevice spasile djecu. Poglavica istupi i reče: "Neka vam je na čast, Kukuruzne djevice! Dozvolite nam da učimo od djece, pa ćemo možda opet biti u milosti kao prije. "

Od tada je dječakov leptir bdio nad kukuruzom. Bez odmora lepršao je od jedne do druge kukuruzne kićanke. Taj se leptir zove VILIN KONJIC.

Kraj

Izvori • Rodanas, Kristina. Dragonfly’s Tale. New York: Clarion Books, 1992. • <http: //www. lehigh. edu/~zub 2/flute. au> • <http: //www. lehigh. edu/~zub 2/wendy. wav>