Doc dr Omer Hamzic Via ass Benjamina Londrc
Doc. dr. Omer Hamzic, Viša ass. Benjamina Londrc, MA KOMPARATIVNA PRAVNA HISTORIJA Kiseljak, 2015/16.
BIZANTIJA I. DRŽAVA, II. PRAVO
Rimsko carstvo u vrijeme Justinijana 527 -565.
1. Historijski kontekst, 2. Organizacija vlasti I. DRŽAVA 3. Državna ideologija 4. Sudovi i sudski postupak
1. Historijski kontekst a) Nastanak Bizantije (Konstantinopolj 333. g. ), b) Vanjski i unutrašnji izazovi Bizantije
(1) Nastastala je izgradnjom Konstantinopolisa 333. g. (car Konstantin) s ciljem: a) Nastanak, izrastanje i vrhunac moći Bizantije (Konstantino polj 333. g. ), da povezuje zapadne i istočne dijelove carstva i da sprečava prodore sa istoka. (2) Izrastanje: nakon 395. i podjele Rimske države na dva dijela, izrasta Bizant: na ideji kontinuiteta Rimskog carstva, grčkom jeziku i hrišćanstvu (Romeji) (3) Vrhunac moći: pretenzije za svjetskom vladavinom ističu se od 6. v. , (vrijeme cara Justinijana, 527 565), a vrhunac moći dostiže u periodu od 610 1025.
(1) vanjski izazovi: ratovi sa Perzijom, prodor Slovena preko Dunava, muslimanska osva janja sa Istoka i b) Vanjski i unutrašnji izazovi Bizantije krstaški pohodi sa Zapada. (2) unutrašnji izazovi: feudalizacija društva, vjerski sukobi, npr. pokret ikonoboraca u 8. v. , raskol između zapadnog i istočnog hrišćanstva 1054. g. Posljednji bizantinski imperator bio je Konstantin XI Paleolog (vladao 1448 1453. ), kada Carigrad konačno osvajaju Osmanlije.
a) Apsolutna autokratija: vladar – zakono davac, senat, lokalna administracija, teme i temati 2. Organizaci ja vlasti b) Senat drugi centralni organ vlasti (dvorski službenici), c) Lokalna administracija (4 prefekture, koje se dijele na dijeceze i provincije) d) Teme i temati (javljau se u kasnijem periodu, usljed vanjske opasnosti – Sloveni)
Carstvo je bilo apsolutna autokratija – vladar: imerator, avgust, autokrata, bazileus: najviša zakonodav na, izvršna i vojna vlast, te poglavar Crkve a) Apsolutna autokratija: vladar zakonodavac Iako je bio i zakonodavac, zakon je, ipak, bio iznad njega (bio je dužan da se pridržava Svetog pisma, akata crkvenih sabora i rimskog prava) Prije krunisanja, formalno je biran od senata, vojske i naroda Carigrada. Da bi se spriječio vakuum vlasti, uvedena je praksa da se za života imperatora kruniše jedan ili više koimperatora koji stupa na vlast nakon smrti vladajućeg.
b) Senat drugi centralni organ vlasti (dvorski službenici) Drugi centr. organ bio je senat (sugkletos), u 4. v. , kada je uspostavljen, imao je iste povlastice kao i rimski senat (uglavnom savjetodavna funkcija, kasnije se marginali zuje i opada, te sjedinjuje sa carskim savjetom konzistorijem). Na dvoru oko careve ličnosti bio je i veliki broj službenika: glavni službenik poglavar civilne službe magister officii, za pravdu (kvestor), za vojsku itd.
c) Lokalna administra cija (4 pre fekture, koje se diejle na dijeceze i provincije) U 4. v. Carstvo se dijelilo na četiri prefekture, koje su se dijelile na dioceze i provincije, Prefekturama su upravljali pretorijanski prefekti kao nosioci sveukupne civilne vlasti na svom području. Centralni administrativni sistem održao se sve do krstaškog osvajanja Carigrada 1204, a u provincijama se mijenjao s promjenom granica Carstva.
d) Teme i temati (u kasnijem periodu, usljed vanjske opasnosti – Sloveni) Usljed vanjske opasnosti, sve više jača vojni element: na granici i u unutrašnjosti stacioniraju se stalni vojni pukovi – themati, koji dobijju i civilna ovlaštenja. U vrijeme napada Seldžuka, područje tema se smanjuje, njihovi upravnici zvali su se duke, ali se naziv teme održao do kraja, davate su na upravu despotima.
a) Hrišćanstvo – davalo legitimitet vlasti, car je i prvosveštenik, krunidbena zakletva, 3. Državna ideologija b) Narod je bio hrišćanska zajednica koja bira cara kao svog prvosveštenika, koji ima neposredni kontakt s bogom
a) Hriš ćanstvo – davalo legitimitet vlasti, car je i prvo sveštenik, krunidbena zakletva Legitimizaciju državne vlasti u Bizantiji osiguravalo je hrišćanstvo – imperator je božji namjesnik na zemlji (što je preuzeto od Perzijanaca). Krunisanje je obavljao neki ugledni građanin, a kasnije patrijarh Carigrada, u vrijeme Paleologa, prilikom krunisanja davao je krunidbenu zakletvu da će poštovati (1) odluke crkvenih sabora, (2) usvojena crkvena shvatanja i prava, (3) vladati pravedno i blago i (4) anatemisati sve što je crkva anatemisala. . .
b) Narod je bio hrišćanska zajednica koja bira cara kao svog prvosvešteni ka, koji ima neposredni kontakt s bogom Carevi su bili poglavari i države i crkve, narod koji ih je birao bio je ustvari hrišćanska zajednica koja bira svog prosveštenika. Predsjedavali su crkve nim saborima lično ili preko predstavnika i vjerovali da su carstvo primili direktno od boga. Vjerovalo se da je imperator imao neposredni kontakt s Bogom, da je izvor moći (dvorski ceremonijali, strahopoštovanje, padanje pred carem ničice. . . )
4. Sudovi i sudski postupak Car je bio vrhovni sudija i njemu je uvijek bilo moguće uputiti žalbu na presude nižih sudova (Justinijan), izuzev na odluke koje su donosili pretorski prefekti, - Sudstvo nije bilo jasno izdiferencirano od izvršne vlasti (bio je to nastavak rimskog magistrata, čije su nadležnosti bile: uprava, finansije ili vojska). (1) veliki su bili: magistrati kao što je prefekt grada eparh, U 12. v. u Carigradu su postajale dvije vrste sudija, veliki i mali: (2) mali: su bili obrazovani pravnici. Sudovi u temama rešavali su lokalne sporove, dok su veće stvari slate u Carigrad pred Vrhovni sud koji je imao 12 sudija (bila je i specij. jurisdikcija za više funkcije).
II. PRAVO A. Izvori B. Koncept prava i pravde C. Materijalno pravo
A. Izvori (1) Justinijanova kodifikacija — Codex iuris civilis iz 6. vijeka, najvažniji spomenik rimskog prava, revidiran i prilagođen Bizantskom carstvu. Važna karakteristika bizantinskog prava je da je ono bilo kodifikovano. Te kodifikacije su glavni izvor za saznanje bizantinskog prava. U najpoznatije kodifikacije spadaju: (2) Ecloga (Ekloga), pravni zbornik iz 726. iz doba cara Lava III Isaurijanca, koji je želio u pravo uvesti hrišćanska načela (ima 18 glava, 16 o građanskom pravu) (3) Procheiros nomos (Prohiron): prav. priručnik za suce, sastavljen i objavljen između 870. i 879. , za vrijeme cara Vasilija I. Makedonca (867 886), s ciljem da zamijeni Eclogu, smatrajući je djelom heretičkih vladara (40 glava). Sadržavao je norme građ. , kaznenog, procesnog i crkv. prava, izvedene iz Justinijanovih Institucija. (4) Basilike, zbornik: imperator Lav VI Mudri (886 912). najcjelovitiji spomenik, kojim su vladari makedonske dinastije željeli da se vrate Justinijanu (60 knjiga).
Justinijan
B. Koncept prava i pravde Historija pokazuje promjenu koncepcije prava i zakona kod bizantinskih imperatora a) Promjene u razumijevanju zakona: od sekularizovane (vrijeme Justinijana) do božanske predstave zakonodavca (Ekloga, Prohiron), b) Od sekularizovane (vrijeme Justinijana) do božanske predstave zakonodavca
a) Promjene u razumijeva nju zakona: od sekularizova ne (vrijeme Justinijana) do božanske predstave zakonodavc a (Ekloga, Prohiron) (1) Vrijeme Justinijana: u 6. vijeku Justinijan je imao sekularizovanu predstavu o pravu (snagu i autoritet imperatora, podržava Bog, ali Bog nije zakonodavac). (2) Ekloga i Prohiron: pravo izdavanja zakona ima Bog, imperator djeluje samo kao Njegov instrument. (Bog povjerava impera toru vlast, a imperator proglašavajući za kone samo izvršava od Boga povjereni zadatak, imperator tako postaje zakono davni instrument Boga. .
b) Razvijeno bizantsko pravo: trijada: Bog zakon imperator – dominira ideja zakona U razvijenom bizantinskom pravu pod uticajem hrišćanstva konstruiše se trijada Bog zakon imperator oko koje se kreće novo shvatanje prava i pravde Ideja zakona (nomos) dominira i postaje centralna u pogledu na svijet bizantinskih autora koji su živjeli u periodu između 8. i 12. v. Zakoni su božanskog porijekla, a Bog je zakonodavac (zakona su dužni pridržavati se svi osim Boga).
c) Apsolutno ili božansko pravo – apstraktan koncept sa konkretnim posljedicama Apsolutno ili Božansko pravo čovječanstvu prenosi zakonodavac, kao apstraktan koncept, ali njegova primjena ima konkretne po sljedice: (1) grješnici i prekršitelji Božjih zakona osuđeni su na vječnu vatru, a (2) Kraljev stvo Nebesko pripada onima koji se pridržavaju zakona (nomophylakes), (3) Striktni Božanski poredak koji izražava apsolutno pravo zv. taxis ili akribeia, može se ublažiti Božanskom moći oprosta — oikonomia.
C. Materijalno pravo Materijalno bizantinsko pravo biće uglavnom dato prema stanju u kakvom je bilo kodifikovano u Eklogi iz 726 godine. 1. Lični status, 2. Imovinsko pravo, 3. Porodično pravo, 4. Nasljedno pravo, 5. Krivično pravo, 6. Međunarodno pravo
Prema Eklogi postoje dvije osnovne kategorije stanovništva: (1) slobodni ljudi i 1. Lični status (2) robovi. (proces feudalizacije dovešće do gubljenja značaja kategorije robo va Rob stiče slobodu: po volji umrlog gospodara, ako ga on oženi slobodnom osobom, ako ga drži na obredu krštenja i ako postane sveštenik
a) Do 12. v. dominira privatna svojina: (1) slobodnih seljaka, (2) veleposjednika i (3) gradskog stanovništva. b) od 12. v. uvodi se feudalni sistem pronije. c) Instituti imovinskog prava: 2. Imovinsko pravo posjed, zalog i službenost: regulisani su prema pravilima rimskog prava. (npr. Ekloga predviđa da zakup ne može biti duži od 29 g. ). Kupoprodaja: u oblasti obligacionog prava, takođe, ostaje na snazi rimsko pravo (Ekloga, npr. , govori o kupoprodaji i kaparama samo u dva člana). Zajam i zaloga: postojala je praksa da zajmodavac preuzima djecu dužnika te ih koristi za ropski rad.
3. Porodično pravo a) Brak je monogaman, (za mušk. 15, za žene 13 g. ), sklapa se uz saglasnost mladenaca i pristanak roditelja, bliže i dalje srodstvo – smetnja za brak b) Zaruke: pod uticajem hrišćanstva, Ekloga koristi riječ „hrišćanin“ kod regulisanja davanja ili vraćanja zaruka, c) Razvod je bio moguć – razlozi: ženina preljuba, muževa impotencija, pokušaj ubistva jednog bračnog druga od dru gog i oboljenje jednog bračnog druga od gube.
Prema Eklogi, osnova za nasljeđivanje je: (a) zakon prema 6 nasljednih redova: (1) djeca ili unuci, (2) otac, majka, djed ili baka, 4. Nasljedno pravo (3) braća i sestre, (4) drugi bliski rođaci, (5) supruga umrlog, (6) državna blagajna. (Glava VI) (b) testament: pismeni: u prisustvu i sa potpisim 7 svjedoka; usmeni: izjava pred 7 svjedoka. u prednosti je u odnosu na zakonsko nasljeđi vanje.
a) Za najteža krivična djela smrtna kazna (zavjera protiv cara i države), 5. Krivično pravo b) Za ostala krivična djela tjelesne kazne (surove: osijecanje ruke itd. ), c) Zaštita hrišćanskog učenja i klasne pripadnosti – sa više propisa.
a) Za najteža krivična djela smrtna kazna (zavjera protiv cara i države) Smrtna kazna: Uticaj hrišćanstva na krivično pravo u Bizantiji ogledao se u ograničenju smrtne kazne, širokim korištenjem tjelesne kazne, (Ekloga). Smrtna kazna: za zavjeru protiv cara i "hrišćanske države", in cest, homoseksual. , vračanje, umišljaj ubistvo, potezanje mača sa smrtnim is hodom i razbojništvo.
b) Za ostala krivična djela tjelesne kazne (surove: osijecanje ruke itd. ) Tjelesne kazne: za više krivičnih djela krađa, oskrnavljenje mrtvaca, krivotvornja novca, preljuba, silovanje djevice Tjelesne kazne: odsijecanje ruke: djelo krađe u vojnom logoru, oskvrnjivanje mrtvaca, krivotvorenja novca, odsijecanje nosa: preljuba, silovanje djevice, Batinanje i zatvor: saglasnost sa preljubom vlastite žene, nehatno ubistvo itd.
c) Zaštita hrišćansko g učenja i klasne pripadnosti – sa više propisa Hrišćansko učenje je bilo štićeno sa više propisa: za odricanje od hrišćanstva, ko se oženi kumom, ko ima dvije žene, zlostavljanja svešenika, krađa iz crkve, Klasna pripadnost pri kažnjavanju: uglednija lica blaže se ka žnjavaju nego obični ljudi (npr. smrt roba usljed batinanja nije sa smatrala ubistvom).
6. Međunarod no pravo Ekloga govori o ratnom pravu: od oficira se tražilo da u ime Boga vode bitke razumno (U vrijeme Ekloge, Bizantija je ratovala sa Emevijama na istoku). Ratni plijen se dijelio tako da jedna šestina ide u državnu blagajnu, a sve ostalo se dijeli vojnicima na jednake dijelove.
- Slides: 34