DOBRIA CESARI Dobria Cesari jedan od najveih hrvatskih

DOBRIŠA CESARIĆ

• Dobriša Cesarić, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika svih vremena, umro je u Zagrebu 18. prosinca 1980. godine

Lirika, 1931. Pjesme, 1951. Knjiga prepjeva, 1951. Osvijetljeni put, 1953. Tri pjesme, 1955. Proljeće koje nije moje, 1957. Izabrane pjesme, 1960. Poezija, 1965. Moj prijatelju, 1966. Slap, 1970. Memoarska proza, 1976. . Voćka poslije kiše, 1978. Povratak, 1995.

• Zmajeva nagrada, 1960. godina • Godišnja nagrada „Vladimir Nazor”, 1964. godina • Nagrada „Vladimir Nazor" za životno djelo, 1968. godina • Nagrada „Goranov vijenac”, 1976. godina

• U Požegi se od 2003. godine održavaju Dani Dobriše Cesarića, na kojima se dodjeljuje hrvatska pjesnička nagrada koja nosi njegovo ime, nagrada Dobriša Cesarić • Njegove poeme prevedene su na brojne jezike, a ušao je u njemačku i talijansku antologiju suvremene lirike • Njegove pjesme su izraz izvornog doživljaja „Al zatvoriš li za njih svoje srce. Oni su samo sjen i mrtvo slovo” Dobriša Cesarić

ZAŠTO GA DRUGI VOLE? • Zato što im daje izliku da na profesorovo ojađeno “Zna li itko odgovor? ” odgovore s: ”Ah, ni’ko ništa ne zna, krhko je znanje!” Srednjoškolci ga najviše vole vjerojatno zbog njegova jasnog i jednostavnog stila i jezika koji teče vrlo prirodno. Pjesme su mu uglavnom sažete i pisane vezanim stihom, ali ističu se po tome što vrlo izravno prenose svoju poruku na čitatelja. Baš u toj jednostavnosti i izboru svima poznatih motiva i tema osjeća se pjesnikova iskrenost, bliskost prema čitatelju, čak neiskvarenost svjetonazora koji pjesme sadrže. „Ma, uglavnom, kad te profa prozove i pita o čemu je neka njegova pjesma, nema šanse da ne uspiješ sklepati bar nekakav odgovor. ” preuzeto sa stranice srednja. hr