DOBIJANJE CELULOZE Celuloza se industrijski dobija iz razliitih
DOBIJANJE CELULOZE
Celuloza se industrijski dobija iz različitih sirovina biljnog porekla. Najčešće se dobija iz drveta i to od: • četinarskih vrsta: bor, jela smrča; • lišćarskih vrsta: bukva, topola, javor, breza. Proizvodnja celuloze obuhvata: • mehanički tretman • hemijski tretman
Mehanički tretman Pod mehaničkim tretmanom se podrazumeva usitnjavanje drveta ili drugih sirovina sto se postiže korišćenjem specijalih uređaja.
Pri hemijskom tretmanu usitnjene sirovine dolazi do razlaganja i rastvaranja lignina, hemiceluloze i ostalih pratećih materija a kao nerastvorljiva zaostaje celuloza različitih čistoća.
Primenjuju se dva postupka dobijanja celuloze: 1. alkalni (sulfatni) 2. kiseli (bisulfatni)
Kod alkalnog (sulfatnog postupka) dobija se jača celuloza koja služi za proizvodnju jačih i čvršćih vrsta hartije. Prednost ovog postupka je u tome što se može obrađivati drvo bez obzira na sadržaj smole. Sirovina se najpre iseče na sitne komade a zatim se kuva pod pritiskom sa rastvorom koji sadrži natrijum hidroksid, natrijum sulfid, natrijum karbonat i natrijum sulfat. Pri tome se lignin i hemiceluloza razlažu i rastvaraju a zaostala celuloza odvaja od tečnosti, ispira i beli.
Kiseli (bisulfatni) postupak se primenjuje za dobijanje celuloze iz četinara sa manjim sadržajem smole (smrča i jela) kao i od listopadnih vrsta. Za hemijski tretman se najčešće koristi kiseli rastvor kalcijum bisulfata koji sadrži višak sumporaste kiseline. Iseckano drvo se kuva u autoklavu na 120 -150 stepena celzijusa sa pomenutim rastvorom. Pri tome se hemiceluloza u potpunosti hidrolizuje do pentoza a lignin se sulfonuje i hidrolitički razlaze do vodorastvornih soli lignin-sulfonske kiseline. Zaostala celuloza se od tečnosti odvaja cedjenjem, ispira se, po potrebi beli i suši.
Derivati celuloze Celuloza dobijena jednim od prethodno opisanih postupaka, može da posluži kao polazna sirovina za dobijanje različitih derivata. Naime, hidroksilne grupe glukoznih ostataka celuloze mogu se esterifikovati ili eterifikovati, pri čemu nastaju celulozni estri, odnosno celulozni etri. Među celuloznim estrima najznačajniji su nitrati i acetati a među etrima metil-, -etil- i karboksimetil-celuloza.
NITRATI Nitrati celuloze se dobijaju dejstvom smeše azotne i sumporne kiseline na celulozu. Kod potpunog esterifikovanog proizvoda sve hidroksilne grupe u molekulu celuloze su esterifikovane i ovaj derivat se označava kao trinitrat. Ovo jedinjenje se još i naziva puščani pamuk. Teško se priprema ali se zato industrijski proizvode dva druga nitrata celuloze: piroksilin i celuloidni piroksilin koji predstavlja smešu proizvoda sa jednom ili dve nitratne grupe po ostatku glukoze.
Acetati celuloze se dobijaju delovanjem acetanhidrida na celulozu. Značajnu industrijsku primenu ima triacetat ili tzv. sekundarni acetat koji u proseku sadrži 2, 3 acetil-ostataka po glukoznoj jedinici. Ovi derivati su rastvorni u acetonu i predstavljaju važnu sirovinu za proizvodnju tekstilnih vlakna, kao i plastičnih masa.
�Od etara celuloze najčešće se primenjuje etilceluloza. �Metilceluloza se obično koristi u kozmetici proizvodnji različitih krema i kao sredstvo za apreturu tekstila. �Karboksimetilceluloza se primenjuje kao sredstvo za ugušćivanje i kao dodatak deterdžentima.
- Slides: 11