DISLEKSIJA KAKO OTKRITI KAKO POMOI Ivana FilipoviGri prof

DISLEKSIJA – KAKO OTKRITI, KAKO POMOĆI Ivana Filipović-Grčić, prof. log. Mirjana Mamić, mag. log.

ŠTO JE DISLEKSIJA? Naziv dolazi od grčke riječi “dys” (slab, loš, neprimjeren) i riječi “lexsis” (jezik, riječ) Disleksija je jezično utemeljen poremećaj konstitucijskog podrijetla kojeg obilježavaju teškoće kodiranju pojedinih riječi, a koje obično odražavaju nedostatne sposobnosti fonološke obrade. Teškoće u dekodiranju pojedinih riječi nisu rezultat općih razvojnih ili senzoričkih teškoća.

DSM IV Prema medicinskoj klasifikaciji bolesti DSM IV (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorder - međunarodna klasifikacija mentalnih poremećaja) definira se kao poremećaj pri čitanju kod kojeg je dostignuta razina čitanja (tj. točnost u čitanju, brzina i razumijevanje mjereni individualizirano standardiziranim testovima) znatno niža od očekivane s obzirom na kronološku dob osobe, izmjerenu inteligenciju i obrazovanje primjereno dobi. Smetnje u čitanju znatno utječu na dostignutu akademsku razinu ili svakodnevne aktivnosti u kojima se zahtijeva vještina čitanja (DSM IV, 1996. )

Što je disleksija? 'Disleksija zapravo nije bolest, to je stanje. To je cijeloživotno stanje, zapravo to je jedan drugačiji način kako mozak obrađuje jezičnu informaciju', objasnila je Jelena Kuvač-Kraljević, logoped. . ali osobe s disleksijom svakako trebaju biti uključene u logopedsku terapiju kako bi lakše prevladale teškoće i naučile se nositi s njima

UZROCI DISLEKSIJE uzroci disleksiji nisu posve jasno utvrđeni konstitucionalnog su podrijetla - Konstitucija je ono što nasljeđujemo genetskim kodom i ono što stječemo u razdoblju prije i tijekom samog rođenja. češće pogađa dječake od djevojčica krajem 70 -ih godina Albert Galaburda i Norman Gerschwind postavljaju teoriju prema kojoj disleksija, mucanje i autizam mogu biti posljedica kašnjenja u razvoju lijeve moždane polutke Smatra se, pojednostavljeno rečeno, da je uzrok disleksije disfunkcija moždanih hemisfera u integriranju različitih vještina i sposobnosti (jezičnih, vidnih, slušnih, motoričkih) koje su angažirane u procesima čitanja i pisanja. Učestalost disleksije kod nas – 10%.

RAZLIKE IZMEĐU LIJEVE I DESNE HEMISFERE MOZGA

RANI ZNAKOVI DISLEKSIJE Dijete je nezainteresirano za slova i brojke Lošije pamti pjesmice ili stihove u rimi Kasni u jednoj ili više predčitačkih vještina Lošiji fonematski sluh Prisutnost fonoloških poremećaja izgovora ili leksička dislalija Nezainteresirano je za slikovnice, bojanke Ne razlikuje odnose lijevo/desno Zrcalno pisanje slova/znamenki

U čitanje je uključen niz vještina. Ne može se reći da se neki simptom javlja samo kod disleksije jer se neki od simptoma mogu javiti i kod svakog drugog čitača. Slika disleksije se mijenja kako se mijenja dob, obrazovna razina te zahtjevi okoline.

OBILJEŽJA DISLEKSIJE ČITANJE: teškoće se odnose na brzinu i preciznost čitanja i na razinu razumijevanja pročitanog dugo slovkaju, tiho izgovaraju riječi pri čitanju, ne čitaju tečno ne uočavaju točke kao znakove razgraničenja rečenica ritam je određen povremenih zastojima, nedostatkom pauza, silaznim ili uzlaznim intonacijama kod čitanja izjavnih i upitnih rečenica što daje dojam netečnog čitanja nepreciznost je jednaka i pri čitanju kratkih riječi kao što su “od”, “do”, “uz”, “iz”, kao i pri čitanju višesložnih riječi zamjene, skraćivanja ili dodavanja slova, dijelova riječi i cijelih riječi kojih u tekstu nema

dolazi do zamjene grafički sličnih slova kao što su “d” i “b” kratke riječi poput prijedloga “do” i “od” postaju nesavladive dolazi do zamjene riječi slične osnove: “presavijanje””presađivanje”, “poderao”-”pobrao”… neke riječi dobivaju nepostojeće dijelove: “radoznala uspavanka”-”radoznavala uspavanka”, a neke se potpuno skraćuju: “odmahivala”-”odmah” narušeno razumijevanje pročitanog teksta

FONOLOŠKA OBRADA RIJEČI: nedostatna fonološka obrada riječi znači da dijete teško postaje svjesno glasova u riječima, ne može izdvojiti početni ili završni glas, teško uočava ritam i rimu riječi teškoće se mogu, ali i ne moraju odraziti u djetetovom govoru (teškoće s izdvajanjem i raščlambom riječi na glasove – “svjetlo”-”svjeklo”, “metla”-”mekla”)

djevojčica, 2. razred, nedostatna fonološka obrada riječi

PISANJE: teškoće u oblikovanju i organiziranosti slova i rukopisa javljaju se kada dijete teško povezuju glas-slovo, mogu biti posljedica istih fonoloških nedostataka koji se pojavljuju u čitanju. smetnje u samostalnom sastavljanju teksta koje su posljedica neujednačenog stupnja u razvoju govornog i pisanog jezika zamjene slova u diktatu, dijete piše onako kako čuje i kako izgovara (“kost”-”gost”, “kosa”-”koza”) rukopis može biti neoblikovan, slova nedovoljna izdiferencirana, dijete ponekad ne uočava granice riječi i početak rečenice.

pisanje velikih slova prema pravilima jedno je od najtežih zadaća u pravopisu i djeci s disleksijom često je prava “noćna mora"

VIZUALNA PERCEPCIJA: u polju vizualnoga postoje teškoće koje sama djeca opisuju kao: okretanje slova, pretapanje redova teksta, gubljenje dijelova rečenice, završetaka riječi, dezorijentacija u smjerovima lijevo-desno, gore-dolje zbog toga djeca ne mogu tečno čitati bez zastoja

djevojčica, 1. razred, diktat, teškoće s vizualnom percepcijom, zrcalno okretanje slova

PAMĆENJE: kratkoročno pamćenje ima vrlo važnu ulogu u čitanju, ono omogućava zadržavanje sekvenci neke trenutne radnje ili misli u svijesti tijekom dvadesetak sekundi disleksija pogađa tu fazu kratkoročnog pamćenja i tako onemogućava pretvaranja slova u glasove i stvaranje slogova koji se nižu jedan za drugim i oblikuju jasne riječi disleksija ponekad obuhvaća i teškoće s dugotrajnom memorijom, tada je ona veliki problem u svladavanju školskog gradiva

TEŠKOĆE U SEKVENCIONIRANJU: dijete se teško snalazi u vremensko – prostornim sljedovima TEŠKOĆE U ORGANIZACIJI INFORMACIJA: dijete najčešće uči pojedinačnu lekciju ne stvarajući veće ili manje cjeline u koje bi naučene podatke mogao smjestiti. stvaranje kognitivnih mapa utječe da se dezorganiziranost smanji, crtanje pojmovne hijerarhije

OSOBITOSTI U NAČINU UČENJA NOVIH SADRŽAJA: postoje 4 temeljna načina primanja i obrađivanja informacija: auditivni (slušanjem), vizualni (gledanjem), taktilni (dodirni) i kinestetski (pokretom) auditivni način prezentiranja informacija je nedostatan za djecu s disleksijom

JEZIČNE I POJMOVNE TEŠKOĆE: djeca s disleksijom mogu imati jezične teškoće koje ne moraju biti vidljive u svakodnevnom govoru, otkrivaju se kroz zahtjevnije govorne situacije nemogućnost upotrebljavanja točnih riječi za prostorne odnose, riječi za određivanje vremenskog slijeda događaja, korištenje gramatičkih nepravilnih oblika glagola ili pogrešni padežni oblik imenica

NEUJEDNAČENOSTI U SPOSOBNOSTIMA: djeca s disleksijom imaju niske rezultate u podtestovima računanja, informiranosti i pamćenja brojeva, dok su im rezultati iz testova pronalaženja sličnosti, razumijevanja i sastavljanja kocki jako dobri vješta u kompjuterskim programima s mukom čitaju prijevode filmova

KAKO DJECA S DISLEKSIJOM MOGU ČITATI? iščitavati slovo po slovo, čitat sporo, ali će razumjeti većinu riječi jer imaju bogat rječnik, poneke će riječi izokrenuti zbog sličnosti, nemogućnost praćenja redoslijeda slova, unatoč velikoj sporosti moći će razumjeti tekst ako se neke riječi ponavljaju kroz tekst neka djeca će ih pročitat tečno, a neka će ih iščitavati svaki put kao prvi (radna memorija ili sposobnost lakog dosjećanja) slogovno tečno čitati sve do riječi koju ne razumiju

DISLEKSIJA NIJE BOLEST ONA JE SINDROM ILI SKUP OSOBINA PRIMANJA, OBRADE I POHRANJIVANJA INFORMACIJA U NEKE OSOBE ZBOG KOJEGA ONA IMA ODREĐENI STIL SPOZNAVANJA SEBE I SVIJETA OKO SEBE. Može biti u kombinaciji s poremećajem pažnje, ADHDom, nekom vrstama dječjih epilepsija, posebnim jezičnim teškoćama

Dijagnoza disleksije se smije postaviti tek na kraju drugog razreda osnovne škole Dijagnostika se provodi timski (logoped, psiholog, liječnik opće prakse*) Treba posebno obratiti pažnju na brojnost specifičnih pogrješaka, jer nespecifične pogrješke nalazimo i kod ostalih učenika. U razvojnom periodu opismenjavanja i ostali učenici ponekad rade specifične pogrješke no, brojnost i učestalost pogrješaka koje se tijekom vremena ne smanjuju bez stručne pomoći razlikuju ovu skupinu od ostalih.

ZAKONSKA PRAVA DJECE S DISLEKSIJOM U ŠKOLAMA Školovanje uz individualizaciju metoda i postupaka u radu po čl. 5 Pravilnika o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (ožujak, 2015. ) ORIJENTACIJSKA LISTA PRAVILNIKA Skupina 3. Oštećenja jezično-govorne glasovne komunikacije i specifične teškoće u učenju 3. 2. Specifične teškoće u učenju su smetnje u području: 3. 2. 1. čitanja (disleksija, aleksija) 3. 2. 2. pisanja (disgrafija, agrafija) Rješenje nadležnog Ureda državne uprave Logopedski tretman unutar škole, ukoliko škola ima zaposlenog logopeda (individualni rad) Suradnja s učiteljima

ŠKOLA • Postojeći školski programi, udžbenici i nastavna pomagala nisu prilagođeni potrebama i mogućnostima djeteta s disleksijom. Učenje se u većini škola temelji na čitanju teksta, tekstovi često zahtijevaju znatnu vještinu čitanja i educiranost. Provjera znanja se uvelike obavlja testovima i rješavanjem pisanih zadataka s ograničenim vremenom, što je vrlo nepovoljno za dijete koje, ako i zna odgovor, nije u stanju brzo i ispravno pisati. U višim razredima problemi rastu jer školsko gradivo postaje vrlo opsežno i zahtjevno.

Učenici s disleksijom, odnosno disgrafijom najviše poteškoća imaju u: Nastavi stranog jezika (jer u engleskom jeziku ne vlada glasovno načelo 1: 1 -čitamo onako kako pišemo) Povijesti i geografije ( zbog mnoštva novih riječi i pojmova koji su i naprednim čitačima apstraktni i nepoznati). Učenici će radije pred učiteljem pokazati agresivno i iritirajuće ponašanje, nego što će dati do znanja razredu da čitaju presporo ili pak uopće ne mogu čitati niti pisati.

TRETMAN

PEDAGOŠKI PENTAGON UČENIK S TEŠKOĆAMA UČITELJI STRUČNA SLUŽBA RODITELJI RAZREDNI ODJEL

ULOGA RODITELJA Odgojna Materijalna Emocionalna Obrazovna (po naputcima učitelja)

RAZREDNI ODJEL Bitan za socijalizaciju i prihvaćanje od strane vršnjaka U ovim procesima, osim karaktera samog djeteta i njegove obitelji, značajna je uloga obitelji

SAVJETI RODITELJIMA JADRANKA BJELICA, PROF. LOGOPED KAKO POMOĆI DJETETU shvatiti, razumjeti problem disleksije, treba se dodatno educirati, ne opterećivati se traženjem uzroka i mogućih “krivaca”, objasniti djetetu problem, uzimajući u obzir njegove mogućnosti shvaćanja s obzirom na dob i sposobnosti, dati djetetu do znanja da mu želimo pomoći i da smo na njegovoj strani, pružiti mu osjećaj da vjerujemo u njegove sposobnosti, okolinu (obitelj, školu, prijatelje) upoznati s djetetovim problemom i potrebama, ne očekivati previše pomoći od drugih, ali je stalno tražiti, biti spreman na osobni angažman, dati djetetu psihološku podršku u svladavanju teškoća u vezi sa školom i okolinom, potražiti pomoć stručnjaka, surađivati s njim i aktivno se uključiti u terapijski proces, skrbiti se da dijete savjesno izvršava obaveze koje može

stalno iskazivati razumijevanje, pažnju i ohrabrivanje – ne samo povezano sa školskim obvezama, biti strpljiv, ne “kažnjavati” ga za nešto ne može (barem ne onako kako bismo mi željeli), u odnosima i radu biti kreativan i pozitivan, uporan i dosljedan, pokušati mu organizirati “režim dana”, podjednake uvjete, povremeno pročitati umjesto njega glasno, da bi razumio, ali i čuo vrednote jezika pri glasnom čitanju, ne opterećivati ga dodatnim zadaćama i vježbama (dostatne su već školske i logopedske), truditi se da mu tekstovi i štiva budu privlačni kako bi ga to dodatno motiviralo, redovito surađivati s učiteljem, napraviti plan djelovanja, poticati ga na bavljenje različitim aktivnostima kako bi se osjećao uspješnim, ne očekivati čudo – problem je vrlo složen i zahtijeva puno vremena, strpljenja, pažnje i ljubavi.

OSTALO Savjetujte djetetu neka koristi i piše slova velikog formata pri pisanim zadacima, a kad je moguće koristite skice na A 3 formatu papira Naučite ga i u početku zajedno s njim izrađujte i koristite mentalne mape, umijesto bilješki u nizu, koristeći različite boje i simbole. Neka gradivo uči na što praktičniji način, usporedbom i primjerima iz života. Hrabrite i potičite dijete da koristi knjige većih slova, s više ilustracija, skraćene verzije lektira i ako je moguće audio knjige. Igrajte igre koje potiču i pomažu u vježbanju koncentracije i pamćenja (kognitivne sposobnosti) : memory, grad i selo, to više pisanih riječi na isto početno slovo, ili isti završni slog (rima). Lagana muzika u pozadini pri čitanju, može imati pozitivan utjecaj na disleksičnog učenika jer su tada obje moždane hemisfere podjednako aktivne Imajte na umu da ste prvenstveno djetetov roditelj, a ne učitelj.

ŠTO MOGU UČINITI UČITELJI ? KVALITETNO PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE Obrazac: Stančić, Z. Ivančić, Đ. , 2005. KVALITETNO PRIPREMANJE

KAKO POMOĆI – SAVJET VAŽNO JE: (OPĆI SAVJETI ZA NASTAVNIKE PRILIKOM IZRADE PROGRAMA ZA UČENIKE S DISLEKSIJOM) pokušati ostvariti što bolju suradnju s roditeljima, pokazivati razumijevanje za djetetove teškoće, u radu biti kritičan, ali oprezan i taktičan, hrabriti ga, poticati i hvaliti i za male uspjehe, isticati njegova dobra postignuća u drugim područjima, u radu biti dosljedan, uporan i strpljiv, utvrditi njegovu razinu znanja i usvojenosti vještina,

pokušati mu prilagoditi vremenski raspored rada, povremeno mu davati lakše zadatke koje može uspješno riješiti, koristiti se individualizacijom u radu, češće mu prilaziti, u radu koristiti različita sredstva i pomagala, ne očekivati od djeteta da se uvijek pridržava "naučenog", dati mu mogućnost temeljite pripreme prije ocjenjivanja, češće se koristiti načinom provjere znanja koji njemu više odgovara, raditi s njim dopunski sadržaje u kojima su teškoće najizraženije, češće provjeravati razinu usvojenosti znanja i vještina - kao motivirajući faktor, graditi u razredu pozitivno ozračje - pravo na različitost.

DOBRO JE : naglasiti ono što će se u lekciji učiti i završiti lekciju sažetim prikazom onog što se naučilo (tako se informacije bolje "sele" iz kratkotrajnog u dugotrajno pamćenje), staviti ga da sjedi bliže ploči i nastavniku, provjeriti je li zapamtilo ili točno zapisalo domaću zadaću, uputiti učenika da zapiše važne poruke i događaje u bilježnicu, pažljivo odrediti količinu domaće zadaće - ne prelazeći njegove mogućnosti, dijeliti zadatke u manje skupine informacija

smanjiti "nepotrebno" prepisivanje - na ploči bojama označiti dijelove koje dijete treba prepisati, produljiti mu vrijeme, pisati čitljivim, pravilnim rukopisom na ploči, upotrebljavajući boje, koristiti se različitim nastavnim sredstvima i pomagalima (taktilnim, auditivnim, vizualnim), povećati font slova kod tekstova za čitanje s razumijevanjem i ispitnih materijala, naglašavati važnost urednosti rukopisa, ali ga ne kažnjavati kad ne može bolje, paziti na kvalitetu nastavnih i ispitnih listića i materijala (sadržaj, jezik, veličina slova, čitljivost), isticati dobro napravljene stvari, a greške ispravljati kvalitetno (ne pišući preko djetetovog rukopisa, dijete i roditelj moraju vidjeti i razumjeti pogrešku), negativne primjedbe uvijek na kraju ublažiti pozitivnom, motivirajućom primjedbom,

koristiti se različitim načinima ispitivanja i ocjenjivanja, zajedno s djetetom i roditeljem odabrati bilježnicu i sredstvo za pisanje koje djetetu najviše odgovara, jasno obrazložiti ciljeve ispitivanja i svoja očekivanja.

OBLIKOVANJE TEKSTA Pišite u kratkim rečenicama i kraćim odlomcima Upotrebljavajte slova bez kratkih crtica na krajevima (Arial, Comic Sans) Veličina slova 12 pt ili više Povećajte razmak između slova i redaka Upotrebljavajte podebljana ili istaknuta slova

IZBJEGAVAJTE kosa slova i podcrtani tekst te podcrtavanje naslova i nizova riječi Retke poravnajte na lijevoj strani i uvlačite Ako je moguće tekst organizirati u natuknicama ili pomoću numeričkog nabrajanja u odvojenim redcima Pišite naslove i podnaslove Ostavljajte prazan redak između odlomaka

NIJE DOBRO: tjerati dijete da glasno čita pred svima u razredu, ako to samo ne želi, uspoređivati ga s drugom djecom, naglašavajući njegove nemogućnosti, "zacrveniti" mu pismeni rad negativnim primjedbama i nepravilnim ispravljanjem grešaka, zadavati mu velike domaće zadaće i dodatne vježbe (posebno ne prepisivanje), očekivati da će se dijete uvijek pridržavati "naučenog", tražiti od djeteta da ponovo i ponovo radi nešto nije uspjelo, pustiti ga da se u radu koristi otvorenom knjigom, stalno tražiti od djeteta da piše urednije (iako se ono jako trudi i rukopis je čitljiv), zahtijevati od djeteta da u jednakom vremenskom slijedu kao i ostali, riješi zadatke.

POZNATE OSOBE S DISLEKSIJOM ZNANSTVENICI, ISTRAŽIVAČI, PRONALAZAČI Albert Einstein Thomas Edison Alexander Graham Bell Isaac Newton Michael Faraday POLITIČARI, VOJSKOVOĐE George Patton Winston Churchill Woodrow Wilson Olaf - norveški kralj (i sva njegova djeca) John F. Kennedy

LIKOVNI UMJETNICI Leonardo da Vinci Pablo Picasso Walt Disney Robert Rauschenberg Auguste Rodin Richard Rogers Charles Rennie Mackintosh Jorn Utzon SPORTAŠI Greg Louganis Jackie Stewart Johnny Herbert Bruce Jenner Adie Allen Duncan Goodhew Paul Merson Magic Johnson Muhammad Ali

GLUMCI Cher Marlon Brando Tom Cruise Whoopi Goldberg Susan Hampshire Anthony Hopkins Bob Hoskins Sarah Miles Oliver Reed Harrison Ford Liv Tyler GLAZBENICI Noel Gallagher Scott - '5 ive Harry Belafonte Enrico Caruso Nigel Kennedy John Lennon

PISCI Agatha Christie Gustave Flaubert W. B. Yeats Hans Christian Anderson Ernest Hemingway Lewis Carrol Mark Twain

AKO DIJETE NE MOŽE UČITI NA NAČIN KAKO GA POUČAVAMO, TREBAMO GA POUČAVATI NA NAČIN KAKO MOŽE UČITI! “TKO MNOGO PRUŽA, PRUŽIT ĆE SVAKOME PONEŠTO. ” Goethe

HVALA NA POZORNOSTI