DINAMIKA ODGOJNOOBRAZOVNOG PROCESA Didaktika Sveuilite Jurja Dobrile u

DINAMIKA ODGOJNOOBRAZOVNOG PROCESA Didaktika Sveučilište Jurja Dobrile u Puli Dr. sc. Elvi Piršl

Uvod Odgojno-obrazovni proces odvija se u određenom društvenom okruženju koje na njega utječe. Taj se utjecaj očituje društveno-ekonomskim odnosima i sustavu vrijednosti koji iz njega proistječe, u socijalnim grupama u kojima djeca žive (obitelj, mjesto stanovanja) i njihovoj kulturnoj razini, ali i u razvoju znanosti, umjetnosti i tehnologije. Taj se utjecaj iskazuje ponajprije na programu koji čine odgojni i obrazovni zadaci, sadržaji i aktivnosti. On je polazište odgojno-obrazovnog procesa.

Da bi se ostvarile namjere programa, potrebna je zajednička aktivnost nastavnika (učitelja, odgajatelja, voditelja) i učenika (odgajanika, polaznika), koja prolaze kroz određene etape. Etape se odvijaju sukcesivno u određenom vremenskom intervalu kroz kojih se istovremeno odvijaju i odgoj i obrazovanje. Gotovo da i nema aktivnosti i sadržaja koji istovremeno i ne odgajaju i ne obrazuju.

Ponekad će biti više naglašena odgojna, a ponekad obrazovna strana nastavnog procesa što će utjecati na oblikovanje pojedinih etapa, odnosno izbor strategija i socijalnih oblika rada u nastavi. Za obrazovanje su važna pretpostavka obrazovna ekologija i mediji, a za odgoj, ozračje i kvaliteta komunikacije. Rezultat odgojno-obrazovnog procesa su određene individualne i društvene promjene, koje više ili manje odstupaju od postavljenih zadataka.

1. Etape odgojno-obrazovnog procesa: artikulacija nastavnog procesa Budući da je odgojno-obrazovni proces shvaćen kao zajednička aktivnost njegovih sudionika, a ne samo kao aktivnost u kojoj se učenik priprema, vježba i odgovara, tada su njegove osnovne etape: dogovor realizacija evaluacija.

1. 1. Dogovor je prva etapa kojom počinje odgojnoobrazovni proces. Dogovara se što će se raditi (sadržaj i aktivnosti) i kako će se to uraditi (oblici, strategije, metode i postupci). Sadržaji i aktivnosti su dijelom određeni programom ali se oni u etapi dogovaranja konkretiziraju i preoblikuju u skladu s interesima i potrebama sudionika odgojnoobrazovnog procesa. Nakon definiranja sadržaja i aktivnosti, dogovara se način realizacije, npr. hoće li se raditi zajednički, u skupinama, individualno, koji će se nastavni izvori upotrijebiti i sl.

Zajedničke aktivnosti na razini odjeljenja planira i priprema nastavnik u suradnji s učenicima (ili: trebao bi!). Razlikujemo sljedeće vrste planiranja: godišnje mjesečno tjedno dnevno.

1. 1. 1. Godišnje planiranje. . . realizira se tako da se zahtjevi predviđeni programom, preoblikovani prema interesima i potrebama učenika (ali i nastavnika) razrade po područjima i mjesecima. Sadržaji se obično grupiraju u cjeline koje se razrađuju na teme. Mlađi učenici rjeđe sudjeluju pri godišnjem planiranju od starijih učenika (viši razredi, srednje škole) koji mogu imati važnu ulogu. Obično u dnevnicima, koji se vode za svako odjeljenje, postoje gotovi obrasci za godišnje planiranje.

1. 1. 2. Mjesečno planiranje. . . često se zove i tematsko planiranje. Tijekom mjeseca razrađuje se jedna određena tema (cjelina) ili više njih na nastavne jedinice i predviđa njezina metodska ali i vremenska razrada u kojoj mogu sudjelovati i učenici (bilo bi poželjno).

1. 1. 3. Tjedno planiranje U tjednom planiranju razrađuju se odgojnoobrazovni zadaci i sadržaji kao i način njihove realizacije. U ostvarivanju pojedinih postignuća i sadržaja mogu sudjelovati učenici ali i druge pozvane osobe. Pri tome treba voditi računa i o vremenskoj dimenziji.

1. 1. 4. Dnevno planiranje Svaki nastavnik obavlja i dnevno planiranje koje obuhvaća organizacijski, sadržajni i metodski aspekt. Dobro osmišljena dnevna priprema je preduvjet uspješno izvedenog nastavnog sata, ali i odgojno-obrazovnog procesa.

1. 2. Realizacija Etapa realizacije je središnja etapa odgojnoobrazovnog procesa. Ona i vremenski traje najduže i u njoj se ostvaruju odgojno-obrazovni zadaci. U ovoj etapi razlikujemo: organizaciju, organizaciju i izvođenje

1. 2. 1. Organizacija procesa Organizacija se ostvaruje godišnjom, tjednom i dnevnom artikulacijom. Godišnja artikulacija se obično ostvaruje na razini škole tzv. kalendarom škole gdje se strukturiraju oni oblici odgoja i obrazovana koji se ne provode svaki tjedan (npr. izleti, ekskurzije, škola u prirodi, priredbe, smotre, sportska takmičenja i sl. ) i koje treba uskladiti s onim aktivnostima koje se odvijaju svaki dan.

Na razini odjeljenja godišnjom se artikulacijom osigurava vrijeme za ekskurzije, izlete, druženje s roditeljima i sl. Godišnjom artikulacijom planira se i odgovarajući prostor (laboratoriji, stručna praksa i sl. ) ali i financijska podrška za pojedine aktivnosti. Za tjednu artikulaciju postoje različita organizacijska rješenja. U tradicionalnim školama, koje rade po predmetno-satnom sustavu, tjedna artikulacija određuje se rasporedom sati. Rasporedom sati se predviđa koje će predmete učenici nekog odjeljenja imati u određeno vrijeme (nastavni sat) te koji će nastavnik biti u kojem odjeljenju. U većim škola vrlo je složena izrada rasporeda sati.

U predmetnoj nastavi gdje je prisutan predmetno-satni sustav gotovo je nemoguće zadovoljiti navedene uvjete (pedagoške, organizacijeske) stoga se uvode “blok-sati” (90 minuta), pogodno za manja istraživanja, projekte, terensku nastavu i sl. , ali i tzv. “fleksibilni raspored” koji omogućuje da svaki nastavnik u tjednu strukturira svoje vrijeme prema potrebama sadržaja i aktivnosti koje realizira. Realizacija takvog oblika nastavnog rada zahtjeva određivanje osnovne vremenske jedinice, u dogovoru s ostalim nastavnicima.

Jedan od oblika odstupanja od predmetno-satnog sustava jest integrirani tjedan koji je najlakše izvediv u odjeljenju koje vodi jedan ili dva nastavnika. Rad je organiziran tako da učenici rade na onim aktivnostima (skupne i/ili individualne) koje su planirane za taj tjedan. Takav integrirani oblik rada (tjedni) moguć je i u višim razredima ali zahtjeva dobru organizaciju svih nastavnika, posebno u sadržajnom (korelacijski, interdisciplinarni pristup), vremenskom i prostornom aspektu. Pri tome treba voditi računa da u takve oblike rada budu podjednako uključeni svi učenici, vodeći računa njihovim psihofizičkim sposobnostima ali i interesima.

Sam odgojno-obrazovni proces može biti organiziran u obliku integriranog dana ili po predmetima i nastavnim satima, a moguće su i različite kombinacije tih dvaju pristupa. Ako se radi o predmetno-satnom sustavu, onda je dnevna artikulacija već određena tjednim rasporedom sati, a učitelju je prepuštena artikulacija sata. Postoji mogućnost da učitelj razredne nastave promijeni slijed predmeta ili ih spoji, što u predmetnoj nastavi učietju/nastavniku nije u potpunosti moguće.

Primjer organizacije integriranog dana: Integrirani dan počinje dogovorm s učenicima i nastavnicima što će se taj dan raditi. Taj se dogovor može zapisati na ploču ili na neko drugo vidljivo mjesto. Zatim slijedi jedna od tri moguće varijante integriranog dana. Prva varijanta je da svi učenici zajedno realiziraju iste sadržaje, ali se vrijeme strukturira prema potrebi. Druga varijanta je da se učenici podijele u nekoliko većih grupa, a svaka je angažirana na drugom sadržaju. Nakon određenog vremena grupe se zamijene.

Treća je varijanta da svaki učenik samostalno radi na izvršenju dogovorenoga, a sam odlučuje o slijedu aktivnosti i vremenu koje će na određenu aktivnost potrošiti. U nastavnoj praksi ove se varijante češće susreću u kombinaciji, a rjeđe u čistom obliku. Na kraju učenici s nastavnikom/nastvanicima analiziraju, izvješćuju o učinjenom radu i dogovaraju se za sutrašnji dan. Na organizaciju odgojno-obrazovnog procesa znatno utječe kako profil učitelja/nastavnika (razredna – predmetna nastava) tako i njegove kompetencije.

1. 2. 2. Izvođenje procesa Osim organizacije, za etapu realizacije je važno i samo izvođenje odgojno-obrazovnog procesa sa svojim specifičnim zahtjevima, budući da se tijekom ovog procesa istovremeno odvijaju i odgoj i obrazovnje. Ako je riječ o pretežno obrazovnom procesu tada ga shvaćamo kao jedinstvo spoznajnoga, doživljajnog i psihomotornog aspekta jer se obrazovanje podjednako odnosi na tri aspekta ličnosti.

Obrazovanje kao jedinstvo spoznajnoga, doživljajnog i psihomotornog aspekta spoznaja doživljaj psihomotorika

Drukčije je ako učenici slušaju glazbu, čitaju neko književno djelo ili slikaju. I pritom mogu ponešto naučiti o vrsti skladbe, o autoru književnog dijela, o filmu i filmskom načinu izražavanja, mogu ovladati i nekim motoričkim radnjama ali smisao tih aktivnosti je u razvoju senzibiliteta za umjetnost, u osjetljivosti za ljepotu, što se ne postiže isključivo racionalnim putem. Zato je ovdje dominantan doživljajni aspekt. To znači da u umjetničkom području postoji jedinstvo doživljajnoga, spoznajnog i psihomotornog aspekta, ali je dominantan doživljajni aspekt, a obrazovni proces se izvodi prema zakonitostima doživljajnoga procesa.

Dakle, dok je obrazovanje okrenuto zadovoljavanju spoznajnih, doživljajnih i psihomotornih interesa čovjeka, odgoj je okrenut zadovoljenju osnovnih ljudskih potreba: socijalnih i samoaktualizirajući aspekata. Umjesto zaključka Etapa realizacije je sastavljena od vrlo složenih mikroelemenata. Organizacija se odnosi na godišnju, tjednu i dnevnu artikulaciju, a izvođenje na poštivanje specifičnosti odgoja i specifičnosti obrazovanja.

1. 3. Evaluacija Riječ “evaluacija” u stručnu terminologiju preuzeta je iz francuskog i engleskog jezika u kojima znači “određivanje vrijednosti, ocjenjivanje, procjena”. Kako odgojno-obrazovni proces polazi od potrebe realizacije određenih ciljeva to se očekuje i ocjenjivanje, odnosno procjena valjanosti te realizacije. Takve procjene polaze od unaprijed postavljenih ciljeva i to jednako humanističkih, egzistencijalnih i socijalnih, zatim ciljeva koji se odnose na kognitivni, afektivni i psihomotorički razvoj te realizaciju individualnih i društvenih ciljeva.

U vezi s procjenom ostvarenosti tih ciljeva razlikujemo: unutarnju i vanjsku evaluaciju. Unutarnja evaluacija podrazumijeva praćenje, ocjenjivanje i vođenje, odnosno pedagoško usmjeravanje. Odvija se uz brojne pedagoško-psihološke i didaktičke situacije i bitno utječe na razredno-nastavno ozračje. Praćanje i ocjenjivanje odnose se na spoznajni, doživljajni i psihomotorni aspekt obrazovanja, odnosno na biološki, socijalni i samoaktualizirajući aspekt odgoja. Praćenje učenika nastoji se olakšati konkretizacijom i operacionalizacijom odgojnih i obrazovnih zadataka. Operacionalizirati znači zadatke formulirati tako da iskazuju operacije koje će učenici uspješno izvoditit nakon završenog pedagoško-didaktičkog procesa ili samo njegova dijela. Konkretizirati znači izložiti ih u formi razumljivoj svim subjektima odgojno-obrazovnog procesa tj. u formi koja omogućuje da se dva ili više procjenjivača lako slože o tome jesu li ti ciljevi ostvareni ili nisu.

Vanjska evaluacija odnosi se na ocjene subjekata izvan škole o vrijednosti neke vrste škola ili jedne škole. Takva evaluacija omogućuje da se utvrdi koliko neka škola ili stupanj školovanja pridonose ostvarivanju očekivanja društva, odnosno kako se ostvaruju egzistencijalni, socijalni i humanistički ciljevi odgoja ili pak individualni i društveni ciljevi odgoja. Sustavno organiziranim ispitivanjem i praćenjem nastoji se utvrditi kakve su mogućnosti primjene naučenog ponašanja u životnoj i radnoj praksi.

Zaključak Odgojno-obrazovni proces je vrlo složen i didaktičari vrlo različito prikazuju njegovu strukturu. To je uvjetovano dijelom njihovim poimanjem postojećeg odgojno-obrazovnog procesa a dijelom projekcija mogućeg odgojno-obrazovnog procesa koji zagovaraju. Dinamika odgojno-obrazovnog procesa odvija se u određenim etapama zajedničkom aktivnošću nastavnika i učenika. U etapi dogovaranja učenici i nastavnici ispituju odgojno – obrazovne potrebe, konkretiziraju zadatke, izabiru sadržaje i aktivnosti te planiraju i pripremaju. Sve se to radi na početku godine, tjedna i dana.

U etapi realizacije obavlja se godišnja, tjedna i dnevna artikulacija te izvodi sam odgojni i obrazovni proces. Odgoj i obrazovanje se međusobno isprepliću ali imaju i svoje specifičnosti. Obrazovanje shvaćamo kao jedinstvo spoznajnoga, doživljajnog i psihomotornog aspekta. Sva tri aspekta su prisutna u obrazovnim situacijama ali mogu imati različito značenje. Odgoj shvaćamo kao jedinstvo biološkoga, socijalnog i samoaktualizirajućeg aspekta koji također mogu imati različito značenje u pojedinim odgojnim situacijama. Evaluacija može biti unutarnja i vanjska. Unutarnju shvaćamo kao zajedničko vrednovanje odgojnoobrazovnog procesa od njegovih sudionika, ali i kao vođenje učenika tijekom njegova odgoja i obrazovanja.