DINAMIKA OBITELJSKOG NASILJA INES REZO ISR 2017 2018

DINAMIKA OBITELJSKOG NASILJA INES REZO ISR, 2017. /2018.

SADRŽAJ PREDAVANJA § Činjenice o nasilju u obitelji § Ciklus nasilja u partnerskim odnosima § Alkohol i obiteljsko nasilje § Žene i nasilje u obitelji

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (2003; 2009; 2015; 2017) Članak 10. Nasilje u obitelji je: 1. tjelesno nasilje 2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci 3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost 4. spolno uznemiravanje 5. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci 6. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (2003; 2009; 2015; 2017) Članak 7. (1) Zdravstveni radnici, djelatnici u ustanovama socijalne skrbi, osobe zaposlene u odgojno-obrazovnim ustanovama, stručni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama ili organizacijama civilnog društva te sve druge stručne osobe koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji dužni su prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova.

Važni dokumenti § Vlada Republike Hrvatske je 2005. godine donijela Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji § Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji, 2017. do 2022. godine

ŠTO JE NASILJE U OBITELJI? § Nasilje u obitelji je skup ponašanja čiji je cilj kontrola nad drugim osobama upotrebom sile, zastrašivanjem i manipuliranjem. § Nasilje uvijek pretpostavlja zloupotrebu moći u odnosima koji se ne temelje na jednakosti. § Najčešći oblici nasilja u obitelji: tjelesno nasilje, emocionalno zlostavljanje, seksualno nasilje, materijalno ili radno iskorištavanje. § Pojedinac može biti izložen nasilju u obitelji tijekom svog cijelog života, od djetinjstva do duboke starosti.

Svijest o nasilju kao problemu je nova pojava! § 60 -tih godina problem zlostavljane djece (Kempe i sur. , 1962) § 70 -tih godina nasilje nad ženama i nasilje u partnerskim odnosima § 80 -tih godina seksualno zlostavljanje djece § 90 -tih nasilje nad starijim osobama u obitelji

Pretpostavke sistemskog pristupa suzbijanju nasilja u obitelji 1. Nasilje u obitelji se može objasniti samo interaktivnim međuodnosom faktora više razina 2. Nasilje u obitelji ima posljedice na sve razine – od individualne do društvene 3. Suzbijanje nasilja u obitelji moguće je samo koordiniranim i upornim djelovanjem svih čimbenika 4. Nasilje u obitelji je vrlo skupo 5. Rad s nasiljem u obitelji snažno djeluje na stručnjake

Kako se objašnjava nasilje u obitelji? Nasilje u obitelji se može objasniti interaktivnim djelovanjem većeg broja činitelja ◦ obilježja obitelji kao sustava - dinamika, uloga i obrasci ponašanja u partnerskim odnosima između članova obitelji ◦ individualne osobine žrtve i počinitelja - osobine ličnosti, razvojni put pojedinca, životni pogledi, vrijednosti i uvjerenja ◦ društvena razina - norme lokalne zajednice, zakoni, provedba zakona, vrijednosni sustavi, tolerancija na nasilje ( “strukturalno rodno nasilje”)

Veza obiteljskog nasilja i okoline § Postoji međugeneracijski prijenos nasilja u obitelji § Postoji jasna povezanost između nasilja u obitelji i količine nasilja u društvu, uključujući nasilje u medijima § Nasilje uvijek predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava.

Tipologija nasilja u obitelji (Browne & Falshaw, 2002. ) § Uzajamno partnersko nasilje § Hijerarhijsko nasilje u obitelji § Paternalističko nasilje u obitelji Važno! § U svim ovim situacijama djeca trebaju podršku i tretman neovisno o tome jesu li direktno ili indirektno viktimizirani. Djeca koja ne dobiju takvu podršku mogu postati nasilni prema roditeljima, u partnerskim odnosima i rizična su da budu nasilna prema svojoj djeci u odrasloj dobi.

Tipologija nasilja u obitelji Uzajamno partnersko nasilje §Muškarac je nasilan, a partnerica mu uzvraća nasiljem. §U obitelji s djecom postoji rizik da oba roditelja budu nasilna prema djeci. §Prisutna djeca pate zbog izloženosti uzajamnom nasilju roditelja. §U takvim obiteljima i otac i majka su nasilnici.

Tipologija nasilja u obitelji Hijerarhijsko nasilje u obitelji §Otac je nasilan prema majci, majka je nasilna prema djeci, ali ne uzvraća agresivno nasilnom ocu. §U nekim slučajevima i otac može biti nasilan prema djeci. §Otac je glavni počinitelj nasilja u obitelji, a majka može biti ne samo žrtvom već i počiniteljicom nasilja.

Tipologija nasilja u obitelji Paternalističko nasilje u obitelji §Majka u obitelji ima isti status kao i djeca. Otac se prema njoj odnosi kao zavisnoj i slaboj. §Djeca koja doživljavaju majku kao bespomoćnu u nekim okolnostima mogu postati nasilna prema njoj. §U tim obiteljima majka je žrtva i ima veliku potrebu za podrškom i tretmanom, a otac je glavni nasilnik.

Privrženost i potrebe djece koja su izložena nasilju među roditeljima Roditelji/majke žrtve nasilja, zbog preopterećenja brigom o sigurnosti i zbog posljedica doživljenog nasilja (npr. depresija) mogu imati teškoća da: o budu emocionalno dostupni svojoj djeci o prate potrebe vlastite djece i odgovaraju na njih o iskažu empatiju prema djetetu i razumiju djetetovu ulogu i poziciju o razumiju da nije opravdano očekivati da ih djeca zaštite od nasilja ↓ Djeca takvih roditelja ne uspiju razviti osjećaj temeljnog povjerenja i sigurnosti što je osnova zdravog emocionalnog razvoja i odnosa u zreloj dobi.

CIKLUS NASILJA U PARTNERSKIM ODNOSIMA

NASILJE U PARTNERSKIM ODNOSIMA § Nasilje nad ženom u obitelji je u pravilu sinonim za partnersko nasilje s obzirom na da su one gotovo deset puta češće žrtve nasilja u obitelji od muškaraca. § Nasilje nad ženama u obitelji očituje se u različitim oblicima, ali muškarci često kombinirano koriste različite oblike nasilja kako bi dokazali svoju moć što uključuje ponižavanje, kontrolu i uporabu sile. § Razvoj nasilja ima svoju pravilnost koja se temelji u promjeni bliskosti odnosa među partnerima.

Istraživanja nasilja nad ženama Istraživanje nasilja nad ženama u Republici Hrvatskoj (Autonomna ženska kuća, 2003) o 22% žena doživjelo fizičko nasilje u partnerskom odnosu o 44% verbalno nasilje o 34% seksualno nasilje

Zlostavljane žene najčešće šute i trpe § 83% žena nikad nije zatražilo pomoć policije § 94% žena nikada nije zatražilo pomoć savjetovališta § 90% nikada nije zatražilo pomoć CZSS §samo 8% žrtava je zatražilo liječničku pomoć iako je broj ozlijeđenih osoba veći

CIKLUS NASILNOG DOGAĐAJA Nasilni događaj u partnerskim odnosima često ima tipični ciklus od tri faze: 1. Porast napetosti nasilnog partnera 2. Nasilni događaj (različitog intenziteta) 3. Smanjivanje napetosti praćeno (djelomičnim) uvidom u posljedice

Ni. Carthe, 1982.

CIKLUS NASILNOG DOGAĐAJA U TRI FAZE Prva faza: rastuća napetost § Napetost među partnerima raste i žena je svjesna da je napad neizbježan § Javljaju se manji incidenti i pokušaji žene da učini sve kako bi izbjegla nasilje

CIKLUS NASILNOG OGAĐAJA U TRI FAZE Druga faza: nasilni događaj § Trajanje nasilnog događaja može biti vrlo različito dolazi do nekontroliranog oslobađanja napetosti akumulirane u prvoj fazi § Kod žene se javlja šok, poricanje i nevjerica. Obično u ovoj fazi ne traži pomoć, osim ako nije teško ozlijeđena § Žene se obično vraća partneru odmah nakon primljene pomoći (75%) ili povlači podnesenu prijavu

CIKLUS NASILNOG OGAĐAJA U TRI FAZE Treća faza: žaljenje i ispričavanje (“medeni mjesec”) § Dio nasilnika u ovoj fazi pokazuje zgražanje nad sobom i kajanje zbog svog postupka § Svoje ponašanje opravdavaju nervozom zbog posla, pićem, ponašanjem djece, … § Spremni su se zakleti da se to nikada više neće ponoviti, pokazuju nježnosti i daju poklone § Žene iz brojnih razloga žele sačuvati zajednicu i spremne su povjerovati nasilniku - obično su impresionirane isprikama i žaljenja zbog nasilja § Iskustvo pokazuje da se praktički uvijek radi samo o privremenom zatišju i da će se nasilje vjerojatno opet ponoviti - ova faza obično postaje sve kraća između dva nasilna događaja

Razlike u doživljaju nasilnog događaja između muškarca i žene Tolman, 1996.

Promjene u nasilnosti tijekom vremena Ajduković i Pavleković, 2004.

„Kotač moći i kontrole” koji opisuje nasilni odnos (Pence i Paymar, 1986. )

I JOŠ PONEŠTO O NASILJU U OBITELJI

ULOGA ALKOHOLA U OBITELJSKOM NASILJU Prema nekim istraživanjima, čak 50% nasilnika ima "tendencije alkoholizmu". § Alkohol može povećati osobni osjećaj moći ("kad popije je hrabar") - oni koji imaju slabu sliku o sebi mogu biti skloniji zlouporabi alkohola i agresivnom ponašanju u alkoholiziranom stanju. § Alkohol može služiti kao "samopomažuće" sredstvo za smanjivanje unutarnje napetosti koju imaju ciklički zlostavljači. § U alkoholiziranom stanju se obično pojača osjećaj ljubomore što vodi povećanju nasilja.

ULOGA ALKOHOLA U OBITELJSKOM NASILJU (2) § Mnogi nasilnici koriste alkoholizirano stanje kao opravdanje za svoje ponašanje. § Zlouporaba alkohola nije uzrok nasilničkom ponašanju uzrok je ličnost nasilnika i naučeno ponašanje: mnogi nasilnici su nasilni u trijeznom stanju i nastave s nasiljem nakon što prekinu sa zlouporabom alkohola. § Zlouporaba alkohola smanjuje kočnice u ponašanju koje osoba inače ima, tako utječe na promjene u načinu razmišljanja i stoga povećava vjerojatnost nasilja.

ŽENE POČINITELJICE NASILJA U OBITELJI Kao ni muškarci, tako i žene počiniteljice nasilja u obitelji nisu homogena skupina. Utvrđeno je da se mogu razlikovati žene koje su: § Primarno žrtve nasilja u obitelji koje su nasilne u samoobrani ili kao posljedica dugotrajne izloženosti nasilju (cca 80 do 90%) § Primarno počiniteljice i aktivne sudionice u uzajamnom nasilju u partnerskom odnosu (cca 10 do 20 %) Ovisno o tome, prilagođava se tretman otklanjanja nasilničkog ponašanja. U prvom slučaju nužno je unijeti dio koji se odnosi na viktimizaciju i traumatizaciju te značaj koji imaju na nasilničko ponašanje.

NASILJE U ISTOSPOLNIM VEZAMA § Slična prevalencija i incidencija nasilja kao u heteroseksualnim odnosima (Edwards, Sylaska, Neal, 2015. ) §Ciklus nasilnog ponašanja jednak kao u heteroseksualnim odnosima (Bancroft, 2002. ) § Veći pritisak čuvanja tajne zbog neprihvaćanja okoline i prijetnji partnera/ice da će drugima reći istinu o seksualnoj orijentaciji (Carvalho i sur. , 2011. )

PSIHOLOŠKI PROFIL POČINITELJA

PSIHOLOŠKI PROFILI POČINITELJA NASILJA U OBITELJI Počinitelji nasilja u obitelji su samo na prvi pogled svi isti jer svi barem ponekad fizički nasilni prema partnerici. Istraživanja su pokazala da postoje tri temeljna tipa nasilnika u obitelji: 1. Općenito nasilni - nasilnici s antisocijalnom i psihopatskom ličnosti. 2. Pasivno-zavisni koji su nasilni samo u obitelji 3. Ciklički nasilnici koji su nasilni uglavnom u obitelji

SUVREMENI POGLED NA TIPOLOGIJE NASILNIKA 1) U tipologijama su zanemareni interaktivni u odnosu na individualne faktore § Istraživanja su pokazala (Swan i Snow, 2002. ) da kad se ispituje žene o njihovom i partnerovom agresivnom ponašanju se može identificirati: § žene samo žrtve (34%) § žene agresori (12%) § uzajamna agresija (50%)

SUVREMENI POGLED NA TIPOLOGIJE NASILNIKA Sve je češće tumačenje nasilničkog ponašanja kao odnosnog ponašanja, tj. recipročnog partnerskog ponašanja Neki autori smatraju da treba procijeniti ponašanje oba partnera kako bi se dobio uvid u obrazac nasilničkog ponašanja; istraživanju pokazala: o blaži oblici nasilja u partnerskim odnosima su češće povezani s interakcijom među partnerima o žene su nešto češće počinitelji blažih nasilnih ponašanja o teži oblici nasilja su više povezani s individualnim obilježjima nasilnih muškarca

SUVREMENI POGLED NA TIPOLOGIJE NASILNIKA U skladu s tim Johnson (1995. ) govori o: ◦ nasilju u partnerskom odnosu (u pravilu je vezano uz loše rješavanje partnerskih sukoba koje može povremeno eskalirati do blažih oblika nasilja, a vrlo rijetku do ozbiljnijeg nasilja) ◦ terorizmu u partnerskim odnosima (često i ozbiljno nasilje čiji je počinitelj gotovo uvijek muškarac)

SUVREMENI POGLED NA TIPOLOGIJE NASILNIKA 2) Prednost se daje dimenzionalnom u odnosu na kategorijalni pristup počiniteljima nasilja jer je bolje predviđanje budućeg nasilja ako se kombiniraju podaci o: ◦ obilježja granične organizacije ličnosti (ljubomora, strah od odbacivanja, preokupirana privrženost) ◦ kompozitne mjere antisocijalnog ponašanja (nasilje izvan obitelji, kriminalno ponašanje, zlouporaba alkohola i droga) Istraživanja su pokazala da se temeljem ovih dimenzija - strah od odbacivanja i antisocijalne karakteristike ponašanja - može predvidjeti ekstremno nasilno ponašanje u partnerskim odnosima adolescenta (Marshall i sur. 2002. ).

Raspravimo 1. Bio je zlostavljan kao dijete i treba terapiju. 2. Bivša partnerica se prema njemu odnosila jako loše i sada zbog toga ima problema sa ženama. 3. On me zlostavlja zato što ima tako snažne osjećaje prema meni. 4. On previše drži u sebi svoje osjećaje i oni se nakupljaju dok ne eksplodira. 5. Njegov problem je što ima iskrivljeni osjećaj za dobro i loše. 6. On je previše gnjevan, mora naučiti kontrolirati svoju ljutnju. 7. On mrzi žene. 8. On se boji intimnosti i napuštanja. 9. On ima nisko samopoštovanje. Mora steći više samopouzdanja. 10. Šef ga maltretira pa se istresa na svojoj obitelji.

Raspravimo 11. On ima potrebu za kontroliranjem i zlostavljanje predstavlja kaznu za osvetu što se opirem kontroli. 12. On se osjeća povlašteno. 13. Ne poštuje me i osjeća se superiorno nada mnom. 14. Smatra da je njegovo ponašanje opravdano. 15. On nastoji imati dobar javni imidž. Zlostavljanje proizlazi iz muškarčevog ranog kulturnog odgoja, njegovih glavnih muških uzora i utjecaja vršnjaka. Zlostavljanje je problem vrijednosti, a ne psihologije pojedinca. Kad netko ospori stavove i uvjerenja osobe koja vrši nasilje, on obično otkriva preziru i uvredama sklonu osobnost.

ŠTO ZNAČI BITI ŽRTVA NASILJA U OBITELJI

Nasilje kao traumatsko iskustvo Traumatski događaji: nisu dio uobičajenog ljudskog iskustva, izrazito su neugodni i teški svim ljudima • Uključuju smrt, nasilje ili prijetnju životu odnosno tjelesnom integritetu • Prisustvo tuđoj nasilnoj smrti ili mučenju • Praćeni osjećajem bespomoćnosti i velikog straha (užasa) ØIzloženost nasilju u obitelji je traumatski događaj jer udovoljava navedenim kriterijima ØNazočnost djece nasilju medu roditeljima! posebni oblik ugrožavanja odnosno zlostavljanja djece u obitelji

Vrsta traumatskih događaja i traumatske posljedice §Traumatski događaji tipa I. - jednokratni, kratkotrajni, izuzetni i teški (npr. nesreće, oružana razbojništva, prirodne katastrofe, silovanje) §Traumatski događaji tipa II. – ponavljaju se, traju duže vrijeme; predstavljaju traumatski stres na kojeg se žrtva pokušavaju priviknuti (npr. tjelesno ili spolno nasilje, zatočeništvo, tortura, obiteljsko nasilje) §Koji oblik traumatizacije ima teže posljedice?

Traumatski događaji tipa II. §Najteže psihičke posljedice izazivaju traumatski događaji kod kojih čovjek s namjerom povrjeđuje drugu osobu ključan faktor je gubitak povjerenja i osjećaja sigurnosti §Duboko zadire u i utječe na cjelokupnu ličnost čovjeka posebno kad se trauma ponavlja u (naoko) sigurnom okruženju obitelji §Emocionalne reakcije na traumatsko iskustvo: § strah da će se događaj ponoviti; strah za sigurnosti sebe i djece § sram i srdžba zbog vlastite ranjivosti i nemoći § strah od gubitka kontrole nad vlastitom agresijom i osjećaj srama zbog agresivnih poriva § tuga zbog gubitka normalnog života

Traumatski događaji tipa II. §S obzirom da se radi o izrazito ugrožavajućim događajima koji se ponavljaju, žrtva se pokušava prilagoditi kako bi preživjela i podnijela bol razvija strategije kao što je : § disocijativno odcjepljivanje od stvarnosti § emocionalno otupljivanje § somatizacija § poteškoće u regulaciji osjećaja § izmijenjena sposobnost za odnose § narušen osjećaj identiteta, slike o sebi i o drugima § ponovna viktimizacija

Traumatska vezanost žrtve za počinitelja § Izrazita privrženost žrtve počinitelju se djelomično objašnjava traumatskim vezivanjem specifičnom emocionalnom povezanosti između žrtve i zlostavljača koja je posljedica cikličkog zlostavljanja: 1. Žrtva prolazi od potpune nemoći (u akutnoj fazi u kojoj je apsolutno moćan zlostavljač), do pozicije svoje moći (u fazi pomirenja) zlostavljanje se izmjenjuje s dobrim tretiranjem žrtve 2. Postojanje dobrih faza "medenog mjeseca" je nepredvidivo. Pozitivne faze pobuđuju nadu u promjenu zlostavljača i snažan su motivator da se npr. u slučaju naislja žena vrati natrag čak i nakon što je napustila nasilnika

Traumatska vezanost žrtve za nasilnika §Ovakav razvoj nasilnog obrasca ponašanja u obitelji objašnjava zbog čega žene, ali i svi ostali članovi obitelji (djeca i starije osobe) teško prijavljuju nasilje i spremni su dugo trpjeti prije nego što traže pomoć. §Ako nasilje prijavi netko drugi, skloni su umanjivati značaj nasilja ili ga prikrivati. §Umanjivanje i poricanje nasilja, odustajanje od svjedočenja ili podnesene prijave redovito su posljedica psihološkog stanja žrtve. §To kod stručnjaka obično izaziva sumnjičavost u „prave“ žrtvine motive, razočaranje u neuspjeh postizanja promjene nakon što su uložili puno napora da pomognu obitelji, a koji puta se javljaju ljutnja na žrtvu i prezir.

Poteškoće u regulaciji osjećaja §Nasilje dovodi do teških emocionalnih stanja kao što je tjeskoba, očajanje, bespomoćnost, agresija prema sebi i drugima, depresija i razmišljanje o samoubojstvu. §Ova emocionalna stanja otežavaju žrtvi djelovanje u smjeru rješavanja životno teške situacije, a istodobno predstavljaju opravdanje nasilniku da se nastavi nasilno ponašati. §Ovakva emocionalna stanja žrtve stručnjacima otežavaju uspostavljanje kontakte i stvaraju kod njih osjećaj bespomoćnosti i nedjelotvornosti.

Narušen osjećaj osobnog identiteta, slike o sebi i drugima §Prirodna je potreba svake osobe da o sebi misli dobro i da je po nečemu vrijedna, a sistematsko obezvređivanje koje čini nasilnik snažno narušava upravo osjećaj osobne vrijednosti žrtve, tako da ona postaje sklona misliti o sebi kao bezvrijednoj i nesposobnoj da bilo što promijeni. §Pri tome žrtva postaje nepovjerljiva i prema drugim ljudima, počinje strahovati da opasanost prijeti i od ostalih ljudi iz okoline. §Druge ljude pa i stručnjake, prihvaća s nepovjerenjem, a ne doživljava ih unaprijed kao izvor zaštite i podrške.

Ponovna viktimizacija žrtve §sklonosti da nakon izlaska iz jedne nasilne partnerske veze se uđe u drugu nasilnu vezu §posljedica povezivanja različitih okolnosti, kao što je smanjeni osjećaj samopoštovanja zbog prethodno doživljenog nasilja, model nasilnog rješavanja sukoba u obitelji kojeg može nositi iz djetinjstva, potreba da nađe partnera koji djeluje snažno i zaštitnički §U slučaju ponovnog ulaska žrtve u nasilnu vezu nakon što su se angažirali na njenom osnaživanju i osamostaljivanju, stručnjaci se obično osjećaju iznevjereni, a katkada i bespomoćno

Pozitivni učinci društvene reakcije na obiteljsko nasilje Pozitivan učinak na žrtvu Pozitivan učinak na počinitelja Počinje vjerovati da je nešto moguće učiniti Razumije da krši zakon i da se kriminalno ponaša Smanjuje se njen osjećaj krivnje i srama Uči da nasilje ima negativne posljedice Shvatiti će da institucije rade u skladu sa zakonom Pozitivan učinak na djecu Sprječava se eskalacija nasilja i traumatizacija djeteta Dobiva poruku da je nasilje nedopustivo Uči da obiteljsko nasilje nije njegova privatna stvar i “pravo” Moći će povratiti kontrolu Možda će odustati od nad svojim životom daljnjeg nasilja Prekida se međugeneracijski prijenos nasilja Dobiti će podršku i pomoć od stručnjaka Shvatit će da ima prava kao i drugi ljudi Vidi da “netko” štiti roditelja-žrtvu i vjeruje u sustav Vidi da nasilno ponašanje “ne prolazi