DEVIJANTNOST IZRADILE Natalija Bingula Sanja ajko Andreja Pavlek

DEVIJANTNOST IZRADILE: Natalija Bingula Sanja Čajko Andreja Pavlek

ŠTO JE DEVIJANTNOST? • Devijantno ponašanje je sveprisutna društvena pojava, a to znači da nema društva u povijesti i danas koji ne poznaju devijantnost • U društvu jednako je prošireno nesuglasje što je devijantno, a što normalno • Devijantnost je relativna, jer ne postoji apsolutan način da se definira devijantan čin • Varira od vremena do vremena, od mjesta do mjesta, a to znači da je kulturno determinirana, jer kulture se s vremenom mijenjaju i razlikuju od društva do društva

DEVIJANTNOST • U svakodnevnom jeziku devijantnost znači skretanje s prihvaćenog puta. • Marshall B. Clinard izraz devijantnost rezervira za ono ponašanje koje toliko nedopustivo da ga zajednica ne može tolerirati.

DEVIJANTNOST • je kršenje bilo kojeg oblika normi koje nameće društvena grupa ili društvo u cjelini • kršenje normi nije dovoljan uvjet da se nešto proglasi devijantnim, već je potrebna uvijek neka grupa koja će prekršaj uočiti, kazniti i dalje progoniti

NORME-društvena pravila ili upute što prikladno ponašanje u određenim situacijama. VRSTE: 1. Običajne 2. Mores 3. Zakoni određuju

SANKCIJE-svaka reakcija drugih na ponašanje pojedinca ili grupe koja za cilj ima osiguranje poštivanja normi. VRSTE: 1. Pozitivne i negativne 2. Formalne i neformalne

BIOLOŠKA TEORIJA DEVIJANTNOSTI • Polazi od ideje da je devijantno ponašanje prouzročeno tjelesnim, genetskim i instinktivnim osobinama čovjeka • Glavna zadaća je odrediti tipove ljudi koji su skloniji devijantnost, utvrditi razlike u usporebi s normalnim ljudima, odnosno utvrditi oznake predispozicije prema devijantnosti. • C. Lombroso-prvi povezao zločin sa čovjekovom biologijom, tvrdi da je ustanovio niz genetski determiniranih svojstva koja se često uočavaju kod kriminalaca: izražena čeljust, visoke jagodične kosti, velike uši, neosjetljivost na bol - nema dokaza • Wiliam Sheldon-osim temperamentnu različitost biološke različitosti uzima i

PSIHOLOŠKA TEORIJA DEVIJANTNOSTI • u pitanju je duševna, a ne tjelesna bolest: neki emocionalni poremećaj u prošlosti izazvao je psihološku neravnotežu • Hans Eysenck-tvrdi da postoji veza između genetski utemeljenih karakteristika ličnosti i zločinačkog ponašanja • John Bowlby-tvrdi da se uzroci devijantnog ponašanja u ranoj socijalizaciji djece, a ne da se nasljeđuju

FUNKCIONALISTIČKA PERSPEKTIVA • izvor devijantnosti traži u naravi društva • neki funkcionalisti tvrde kako je devijantnost nužan dio svih društava • određena količina devijantnosti ima pozitivnu funkciju pa čak pridonosi održavanju i dobrobiti društva. • EMIL DURKHEIM-zločin neizbježan i normalan aspekt društvenog života, on je integralan dio svih zdravih društava. • neizbježan zato što ne može svaki pripadnik društva biti jednako odan kolektivnim čuvstvima (zajedničkim vrijednostima i moralnim uvjerenjima) društva.

POZITIVNE FUNKCIJE DEVIJANTNOSTI: • Promicanje društvene konformnosti • Učvršćivanje društvenih normi • Osnaživanje grupa • Katalizator promjena

STRUKTURALNE I SUPKULTURNE TEORIJE DEVIJANTNOSTI STRUKTURALNE TEORIJE-podrijetlo devijantnosti objašnjavaju položajem pojedinca ili skupina u društvenoj strukturi. SUPKULTURNE TEORIJE-obješnjavaju devijantnost supkulturom neke društvene skupine -devijantnost rezultat prilagođavanja pojedinca vrijednostima i normama društvene skupine kojoj pripadaju Strukturalne i supkulturne teorije se često kombiniraju, tj. razvoj supkultura objašnjava se položajem skupina ili pojedinaca u društvenoj strukturi.

INTERAKCIONISTIČKA PERSPEKTIVA • Interakcionističko gledište razmatra: -kako su i zašto neki pojedinci ili skupine definirani kao devijanti, -učinak takvih definicija na njihove daljne postupke • Ističu važnost čimbenika koji su vezani za pojedinca

TEORIJA ETIKETIRANJA • devijantnost se proizvodi procesom interakcije između potencijalnog devijanta i čimbenika društvene kontrole • čin postaje devijantnim tek kada ga drugi tko doživljavaju i definiraju. • etiketa uglavnom zasjenjuje etiketiranoj osobi status roditelje, prijatelje i sl. te se drugi prema toj osobi odnose u okviru te etikete

FAZE U PROCESU ETIKETIRANJA 1. isprva je pojedinac u javno etiketiran kao devijantan te može doživjeti odbacivanje mnogih društvenih skupina 2. poticaj za daljnju devijantnost 3. poteškoće u traženju posla 4. priključenje organiziranoj devijantnoj skupini razvoj devijantne supkulture

PRIMARNA DEVIJANTNOST-ponašanje kojim se krše društvene norme, ali uglavnom prolazi nezapaženo djelovanju socijalne kontrole SEKUNDARNA DEVIJANTNOSToznačivanje pojedinaca devijantnima -devijantnost koju pojedinci usvajaju kao odgovor na reakciju okoline

DEVIJANTNOST I STATISTIKA • Mnoge teorije devijantnosti temelje se djelomice na službenim statističkim podacima policije, sudova i drugih državnih agencija koje sudjeluju u nametanju zakona • U SAD-u i Velikoj Britaniji statistički podaci pokazuju kako su neke skupine uključenije u zločin od drugih • Prema službenim podacima prije će počiniti zločin pripadnik radničke klase, mladež, muškarac nego pripadnik srednje klase, starija osoba i žena

• Statistika pruža: 1. Informacije o ukupnom broju zločina (poznatih policiji) 2. Informacije o društvenim karakteristikama onih koji su osuđeni za prekršaj, poput njihove dobi i spola • Potpuno je jasno da policija ne dozna za sve zločine i oblike kriminala koji se događaju

PREKRŠAJ JAVNOG REDA I MIRA (uništenje okoliša, drsko ponašanje, tučnjave, svađe i sl. ) GODINA UKUPNO PREKRŠAJA 2002. 40 959 2003. 37 795 2004. 34 784 2005. 34 071 KRIMINALITET (ubojstvo, silovanje, pokušaj ubojstva, teške krađe i sl. ) 2005. - 61 160 2006. -61 349 - U 2006. godini u odonosu na 2005. godinu za 3 % više kriminalnih djela.

UKRADENIH MOTORNIH VOZILA GODINA PRIJAVLJENO RAZRIJEŠENO 2002. 2 404 675 2003. 2 338 713 2004. 2 462 658 2005. 2 274 687

LITERATURA: 1. M. Haralambos, M. Holborn: Sociologija, teme i perspektive 2. Nenad Fanuko: Sociologija 3. J. Kregar, D. Polšek, S. Ravlić: Uvod u sociologiju