Desanka Maksimovi biografija Desanka Maksimovi 1898 1993 roena

Desanka Maksimović biografija Desanka Maksimović (1898 -1993), rođena je 1898. u selu Rabrovica, kod Valjeva. Umrla je u Beogradu 11. 02. 1993. Sahranjena u Brankovini, Valjevo. Gimnaziju je završila u Valjevu, filozofski fakultet u Beogradu. Bila je u braku sa Sergejom, nije imala djece. Bila je profesorka u I i III gimnaziji u Beogradu i u Dubrovniku. Od 1985. postala je redovan član Srpske akademije nauka. Djela: “Vrt detinjstva”, “Gozba na livadi”, “Nove pesme”, “Pesnik i zavičaj”, “Zarobljenik snova”, “Tražim pomilovanje”. Razvijala se mimo svih uticaja.

Prvu pjesma objavila 1920. godine i ubrzo potom i prvu zbirku pjesama. Stvarala je i između ratova, tokom i nakon II svjetskog rata. Bila je plodan pjesnik, a pisala je i poeme, pripovijetke, romane, a dala je veliki doprinos i stvaralaštvu za djecu (bajke). Period njenog književnog stvaranja obuhvata 2 perioda: međuratnu i poslijeratnu savremenu književnost Njeno osnovno pjesničko načelo je jasna i razumljiva poezija, otvorena prema čovjeku i životu.

Ona sebe nije vidjela u avangardnoj poeziji, već u klasičnom pjevanju. Njene pjesme pjevaju o djetinjstvu, zavičaju, prirodi, rodoljublju, životu, prolaznosti i smrti. Bila je okrenuta narodu, pogotovo najširim slojevima („Volim da putujem trećom klasom”) Tražim pomilovanje Objavljeno 60 ih godina 20. vijeka. Polazni Desankin motiv nalazi se u Dušanovom zakoniku, koji je poznat po strogim odredbama i nejednakosti siromašnih u odnosu na vlastelu; Desanka moli za oprošaj; Zbirka predstavlja vid lirske diskusije sa Dušanovim zakonikom.

Nakon što je pročitala ovaj dokument, pjesnikinja je počela da saosjeća sa onima koji pate te joj se rodila ideja da povede lirsku diskusiju sa ovim zakonskim aktom. Ona želi da bude glas svoga naroda. Pri analizi ovog djela treba imati na umu da je “Dušanov zakonik” ocijenjen kao poprilično surov, barem kada je o kažnjavanju riječ.

Cilj Zakonika je bio da Dušanovo carstvo pretvori u uređenu, pravnu i modernu državu toga doba, kao što je bilo Vizantijsko carstvo. Dušanovim Zakonikom iz 1349. godine položaj seljaka je tačno određen. Zakonik cjelokupno stanovništvo dijeli na dvije najmnogobrojnije kategorije „na vlastelu, kao gospodare zemlje, i na sebre, kao naseljenike na zemljama, zemljoradnike. ” Takođe, Zakonik cara Dušana poznaje i kategoriju ropskog stanovništva. Po Zakoniku, robovi (otroci) su "baština vječna" vlastelina.

Pisac: Desanka Maksimović Književni rod: Lirika Književna vrsta: Rodoljubiva poezija Mjesto radnje: Srbija Vrijeme radnje: 14. vijek Tema: Lirska diskusija sa “Dušanovim zakonikom”

§ Analiza zbirke pesama “Tražim pomilovanje” pokazuje odnos ‘malog čovjeka’ i vremena u kojem živi; ali i odnos pojedinca i istorije. § U svakoj od pjesama postoje 2 glasa: jedan je glas cara koji je doneo pomenuti akt, a drugi je glas same pjesnikinje. § One pjesme koje se odnose na cara počinju sa “O”, dok one koje predstavljaju glas pjesnikinje počinju sa “Za”. • Pjesme sa paradigmom “O” prikazuju carsku volju, kazne i milost. Predstavljaju pjesničko viđenje carske volje bila ona pravedna ili ne, jer je to caru dopušteno. U tim primjerima najviše ima nemilosrdne surovosti prema onima koji su se ogriješili o carsku volju.

Pjesme koje u naslovu sadrže “Za” izložene su molbe pjesnikinje kojima ona traži milost i praštanje za: sebra, svrgnute, zemlju kuda vojska prođe, ismijevače, kaluđera, važne, vojnička groblja, pijanice, neshvaćene, bogove, sedam gladnih godina, itd. . Neke od najupečatljivijih pjesama su: Proglas, Za sebra, Za neshvaćene, Za vojnička groblja, Za nerotkinje, Za pjesnikinju i O praštan

Za sebra Velmože su povlašeni, a sebri ne uživaju nikakve privilegije (taj izraz je koristio i Tin Ujević u Hrvatskoj, u zbirci: „Lelek sebra”). Sebar je obespravljen seljak, vezan za zemlju. „…niče i raste kao trava…” – ukazuje na njegovu minornost, ali i to da niče u najtežim okolnostima ukazuje na njegovu neuništivost i snagu. Usukano stabaoce – teško imovno stanje. 30 kućica krompira – minimalno, jedva može da se preživi, pogotovo kad je u pitanju velika porodica. Dim – vatra, toplina porodičnog života

ZA SEBRA Tražim pomilovanje Za sebra Što niče i umire kao trava U zaborav iz zaborava, Za trideset kućica njegovog krompira, Za usukano kukuruza stabaoce, Za dim nad krovom, Za ono gde je, sledeći oce, Pogrešio delom i slovom. Za sebra uvek verna životu, Za sebra koji sunce voli Ako život izda i ševa, I gušteri, sunca uživači, I pesnikinja mirisa, zova, Za sebra, Sebar izdati neće, Za sebra koji u povodu vodi po desetinu sebara sinova.

“Tražim pomilovanje” za sebra • Sebri predstavljaju obične i napaćene ljude koji su neprimjetni, koji žive da bi preživjeli. Desanka Maksimović saosjeća sa svakim od njih jer je poznato da su oni vijekovima bili ugnjetavani. • Kao argumente u njihovu korist navodi njihovu plemenitost i poštenost, kao i to da su oni uvijek bili i ostali vjerni svojoj državi. • Car pripadnike ovog društvenog sloja kažnjava vješanjem, dok pripadnike vlastele za isti grijeh kažnjava samo posipajem pepela. • Pjesnikinja je ganuta položajem u kojem su sebri bili i njihovom sudbinom koja se nalazi u rukama boga, vlastelina i cara.

TRAŽIM POMILOVANJE ZA. . . NESHVAĆENE tražim pomilovanje za neshvaćene koji ne umeju da premoste ni kapilarskih razdaljina do majke i sina, do svakodnevne stvari proste; za one koji ostaju strani rukama što ih drže u naručju, suncu pred kojim se sve razdani, sobnoj, kao košulja bliskoj, tami. za sopstvene duše tamničare, za radosti svojih trovače, za one što viču kad im se plače, kad u nežnosti greznu, što uhode sebe kao tuñina, za puškarnice srca njina, za svačiju dušu zatvorenu i opreznu.

• “Tražim pomilovanje” za neshvaćene • Desanka Maksimović u pjesmi “Za neshvaćene” traži pomilovanje za one koji ne umeju dobro da se snađu u svakodnevnom životu, što dovodi do toga da ih drugi ljudi ne shvataju. • Neshvaćeni su zbog toga veoma nesrećni i pjesnikinja smatra da oni jedinu utjehu pronalaze u svojim mislima i “u tami svoje sobe”. Naziva ih “trovačima sopstvenih duša” jer su to duše zatvorene, oprezne i vrlo nepoverljive. • Ovi ljudi čak i kad se raduju, ne vjeruju da im se to dešava jer se plaše emocija zato što im izazivaju nesigurnost i uznemirenost.

• “Tražim pomilovanje” za vojnička groblja • Ovo je još jedna refleksivna pesma u kojoj pesnikinja govori o vojničkim grobljima u tuđini, koja ne smiju biti zaboravljena (iako jesu), te i za njih traži pomilovanje. • Vojnička groblja su pusta, pa čak iako djeluju uređeno zapravo su sumorna i ubijaju dušu. Autorka se direktno obraća caru i moli za malo pažnje prema onima koji su dali živote za otadžbinu. • Ova molba je univerzalna jer nisu zaboravljena samo groblja carevih vojnika, već i vojnika koji su vijekovima stradali a sahranjivani su kraj puta i pod brijegovima. • Desanka Maksimović nas na ovaj način opominje na dug prema prošlosti i prema onima koji su zaslužni za ono što jesmo.

“Tražim pomilovanje” za nerotkinje • Nisu zaboravljene ni žene koje ne mogu da rode djecu, ma koliko sanjale o njima. Pjesnikinja je svjesna da su one nesrećne i da ih kroz život prati osjećaj praznine. • Pored praznine, one su obilježene osjećajem promašenosti, razočaranja i izgubljenosti. • Tu neostvarenost nadoknađuju time to se posvete drugim stvarima poput rada ili provoda i uživanja. One zapravo žive u svijetu snova i mašte i natjerane su na to zato što nisu dale caru vojnike.

O praštanju • Zajedno sa uvodnom pjesmom “Proglas” ova pjesma čini okvir cijele zbirke. Ovdje car obrazlaže odsustvo praštanja iz zakona. • Car smatra da će klevetnici jedva dočekati neko njegovo praštanje pa će ga proglasiti za slabića. On je zarobljen zakonima koje propisuje sam. • “I mada vladam po milosti boga, nisam bog da praštam” je stih koji interpretira carevu ogradu od mogućnosti praštanja.

Moli se za svakoga koji izlazi iz reda – pravo da se bude drugačiji.