Demografska obiljeja naseljenost od pretpovijesnih vremena arheoloki ostaci

Demografska obilježja • naseljenost od pretpovijesnih vremena - arheološki ostaci (špilja krapinskog pračovjeka iz paleolitika, Vučedol iz neolitika. . . ) • predrimsko razdoblje - ilirsko-keltska plemena (Histri, Liburni, Japodi, Delmati. . . ) • grčke i rimske kolonije na Jadranu i rimski gradovi u unutrašnjosti • u srednjem vijeku doselili Hrvati • nakon toga osmanlijska osvajanja (do 17. st. ) i njihovo povlačenje (od 18. stoljeća) te svjetski i drugi ratovi nacionalna struktura stanovništva

• redoviti popisi stanovništva od 1857. – 2, 1 milijun stanovnika (38, 6 st/km 2) • na fluktuacije stanovništva utjecali ratovi (50. 000 + 295. 000 + 22. 000), epidemije (kolera od 1850. -1892. – 150. 000 umrlih, gripa 1918. -19. – 40. 000 umrlih; ukupno epidemije 230. 000), gospodarske krize i drugi čimbenici • emigracija i njezine popratne pojave (smanjenje prirodnog priraštaja, starenje stanovništva i dr. ) usporila porast broja stanovnika u 150 godina jedva se udvostručio • iseljavanje je najjače iz brdsko-planinskog (Lika, Gorski kotar) i otočnog prostora, ali je pogodilo i većinu ostalih krajeva

projekcija: 2011. – 4, 3 mil. , 2021. – 4, 0 mil. , 2031. – 3, 7 mil. (Nejašmić, Mišetić)

-iseljavanje najranije započelo u Dalmaciji (1860 -ih), ali intenzivnije tek nakon 1880. -1914. u prekomorske zemlje iz Hrvatske iselilo 420. 000 osoba + 120. 000 do drugog svj. rata -1914. -48. iselilo još 520. 000 -glavna emigracijska područja: priobalje i otoci, Gorski kotar, Lika, Žumberak, karlovačko Pokuplje i Kordun -ukupno iselilo 1, 06 mil. st. -doselilo 460. 000 st. ukupni migracijski saldo: - 600. 000 Iseljavanje Prekomorsko do II. svjetskog rata Broj osoba 540. 000 U europske Zemlje do II. svjetskog rata 40. 000 “Austrougarsko stan. ” povezano s I. svjetskim ratom 160. 000 Povezano s II. svjetskim ratom 250. 000 U sklopu tzv. savezne kolonizacije (druge republike bivše SFRJ) Ukupno 1880. -1948. 70. 000 1. 060. 000

1961. -91. na “rad u inozemstvo” otišlo 450. 000 ljudi, vratilo se oko 150. 000 trajno iselilo 300. 000 (200. 000 u Europu, 100. 000 preko mora) 1948. -1991. u druge republike bivše SFRJ iselilo 350. 000, ali u Hrvatsku iz njih doselilo 531. 800; pozitivna migracijska bilanca 181. 800 stanovnika 1991. -2001. iselilo 510. 000 ljudi (270. 000 Srba), doselilo 230. 000 ukupni migracijski saldo 1948. -2001. : - 594. 000 Iseljavanje Broj osoba U Italiju 100. 000 Repatrijacija i drugi oblici iseljavanja 100. 000 Nakon “otvaranja” granica (1961 -91. ) 300. 000 U druge republike bivše države 350. 000 Povezano s Domovinskim ratom (1991 -2001. ) 510. 000 Ukupno 1948. -2001. 1. 360. 000

Bilanca vanjske migracije 1880. -2001. Iselilo 2. 420. 000 Doselilo 1. 226. 000 Bilanca - 1. 194. 000 (prosječno godišnje -9868) -iseljavalo većinom mlađe stanovništvo emigracija je imala indirektne posljedice i na smanjenje prirodnog priraštaja

• početkom 1990 -ih godina oko 3, 3 milijuna Hrvata u svijetu (? ): – u republikama bivše Jugoslavije oko 1 milijun (Bi. H 761. 000, Vojvodina 110. 000, Slovenija 56. 000, Srbija 51. 000 itd. ) – u SAD oko 1, 2 milijuna – u Australiji 260. 000 – u Njemačkoj 290. 000 itd. (prema Nacionalnom programu demografskog razvitka, 1997)

• različita naseljenost pojedinih krajeva snažna unutrašnja preseljavanja - izrazita polarizacija (seoska naselja-gradska naselja, brdsko-planinska područja nizinsko-ravničarska područja) • 85% naseljenosti do 200 m nadmorske visine • Središnja Hrvatska (> 100 st/km 2) - Gorska Hrvatska (<10 st/km 2)

Demografski razvoj • posttranzicijsko razdoblje - stope mortaliteta i nataliteta toliko su se smanjile da se prirodni priraštaj približio nuli (u zadnjih 15 -ak godina prirodni pad stanovništva) • “kvaziposttranzicija”

• prema nacionalnom sastavu 1991. : 78% Hrvata, 12% Srba, 2% "Jugoslavena" i 8% ostalih (Talijani, Mađari, Česi, Slovaci i dr. ) 2001. : 89, 6% Hrvata, 4, 5% Srba, 5, 9% ostalih ili neizjašnjenih 2011. : 90, 42% Hrvata, 4, 36% Srba, 0, 73% Bošnjaka. . . • doseljavanje etničkih skupina u posljednjih nekoliko stoljeća • u doba turskih osvajanja doseljavanje vlaškog i srpskog stanovništva • nakon povlačenja Turaka naseljavanje Čeha, Mađara, Nijemaca, Slovaka i drugih radi unaprijeđenja poljoprivredne i uvođenja novih djelatnosti (ribnjačarstvo, industrija i dr. ) • jača doseljavanja nehrvatskog stanovništva (Bošnjaci, Srbi. . . ) u doba industrijalizacije, nakon drugog svjetskog rata (prvenstveno u industrijska središta)

Gospodarska obilježja • na razvoj gospodarstva utjecali različiti faktori (prirodno-geografski, društveno-geografski, prometni, povijesni, politički) • nekoliko etapa razvoja hrvatskog gospodarstva: – – – obrtničko-manufakturno razdoblje manufakturno-industrijsko ili željezničko razdoblje između dva svjetska rata realsocijalističko razdoblje (zreli industrijski period) razdoblje tržišnoga gospodarstva (postind. period)

Obrtničko-manufakturno razdoblje • do 1870 -ih • prijelaz iz obrtničko-cehovske proizvodnje prema stvaranju većih manufakturnih radionica (u nekoliko većih gradova: ZG, VŽ, OS, PO, KA, RI, PU, ST)

Manufakturno-industrijsko ili željezničko • • 1870. -1918. prodor inovacija, razvoj željeznice razvoj na periferiji, bez vlastitog kapitala interes stranog kapitala je brzo stjecanje profita – iskorištavanje šuma, rudnog bogatstva i jeftine radne snage radnointenzivna industrija • neobrazovani kadrovi, nezaštićeno nacionalno tržište

Razdoblje između dva svjetska rata • jača industrijalizacija većih gradova (ZG je najvažnije ind. središte stare Jugoslavije) • odlijevanje dijela dohotka unutar jugosl. teritorija (iz zapadnih, razvijenijih, prema nerazvijenijima; nastavlja se u u sljedećem rzdoblju)

Realsocijalističko razdoblje (zreli industrijski period) • 1945. -1990. • velike strukturne promjene; prelazak iz tržišnog na plansko gospodarstvo • snažan porast industrije i rudarstva • radno-intenzivna industrija + kapitalno orijentirana industrija (Elka, Rade Končar, TPK. . . ) • strani krediti, izvoz radne snage • pad proizvodnje i životnog standarda; opća kriza

Razdoblje tržišnoga gospodarstva (postindustrijski period) • pretvorba i “privatizacija” • uvođenje tržišne privrede, opadanje značenja industrije • jačanje privatne inicijative; mala i srednje velika poduzeća • deindustrijalizacija, ali bez reindustrijalizacije (slabi razvoj nove industrije); malo velikih tvrtki (Pliva, Podravka)

Prostorni razmještaj industrije • 1. industrijske četvrti • 2. planske industrijske zone (+ tzv. obalska industrija) • 3. gospodarske (poslovne) zone – polivalentne, oko autocestovnih čvorišta

• stanje gospodarstva tipično za zemlje u tranziciji: privatizacija, velika nezaposlenost (preko 370. 000), slabe gospodarske reforme industrijska proizvodnja manja nego 1990. g.

Neki statistički pokazatelji • vrijednost BDP-a per capita: 10. 205 eura (2011. ) • 2011. : izvoz 9, 6 mlrd. eura, uvoz 16, 3 mlrd. eura deficit 6, 7 mlrd. eura, pokrivenost uvoza izvozom 58, 9% • najveći izvoz: Italija (15, 8%), Bi. H (12, 2%), Njemačka (10, 1%), Slovenija (8, 3%), Austrija (5, 7%), Srbija (3, 9%), Francuska, SAD, Mađarska, Luksemburg, Rusija. . . • najveći uvoz: Italija (16, 4%), Njemačka (12, 6%), Rusija (7, 3%), Kina (7, 1%), Slovenija (6, 2%), Austrija (4, 5%), Azerbajdžan (3, 4%), Bi. H, Mađarska, Francuska, SAD, Poljska. . .

• broj zaposlenih: 1. 411. 000 (2011. ) • struktura zaposlenih po sektorima (Statistički ljetopis, 2012. ): – I: 15, 4% – II: 24, 7% – III: 59, 9%

Dominantni socijalno-prostorni procesi • intenzivna socioekonomska preobrazba od sredine 20. stoljeća (1948. : 63, 4% poljoprivrednog i 25% gradskog stanovništva; 1991. : 9, 1% poljoprivrednog i 54, 3% gradskog stanovništva, 2011. : 5, 4% poljoprivrednog) – ipak, Hrvatska spada među slabije razvijene i urbanizirane države Europe • od 50 -ih godina intenzivno preseljavanje selo-grad pod utjecajem industrijalizacije prostorni prerazmještaj stanovništva • od 70 -ih godina, jačaju dnevne migracije na rad ruralni prostor se urbanizira – najizraženije u okolici velikih gradova i centara rada

• od 1960 -ih proces decentralizacije industrije (najjači od 1960 -64. , posebno u okolici ZG) 3 oblika: 1. preseljavanje industrijskih poduzeća iz grada u okolicu (relokacija) 2. osnivanje novih pogona u okolici od strane već postojećih poduzeća u gradu 3. preuzimanje postojećih manjih pogona u okolici od strane organizacijski i proizvodno snažnijih poduzeća u gradu Primjer: Hrvatsko zagorje: 1988. od ukupno 99 ind. pogona, 29 je bilo decentralizirano iz ZG (29, 3% s 25, 4% zaposlenih); najviše metalna, elektro, tekstilna i drvna ind.

Turizam • veliko značenje turizma (tradicija dulja od 100 godina) • faktori razvoja turizma: – povoljna prirodno-geografska obilježja – bogato kulturno-povijesno nasljeđe – dobre prometne veze s emitivnim turističkim zemljama • prva važnija turistička središta razvila se na sjevernom primorju – najprije Opatija, zatim Crikvenica (u južnom dijelu Dubrovnik) • nakon 2. svjetskog rata razdoblje masovnog turizma (veliko značenje jadranske magistrale izgrađene 1964. godine)

• najvažnije hrvatske turističke regije: zapadna Istra, Makarsko primorje, Dubrovačko primorje, otoci Lošinj, Hvar i dr. • turizam i u kontinentalnom dijelu Hrvatske • gradovi s kulturno-povijesnim sadržajima, toplice s lječilišno-kupališnom ponudom • nacionalni parkovi, strogi rezervati, parkovi prirode. . .

• maksimalan turistički promet u SFRJ: 1987 10, 5 milijuna, 1988 – 10, 4 milijuna turista • u prvoj polovici 90 -ih godina, turistički promet vrlo slab zbog ratnih zbivanja (2 -3 milijuna), tek krajem desetljeća oporavak (1998 – 5, 5 milijuna) • 2004: 9, 4 milijuna turista, 47, 8 mil. noćenja, 2011: 11, 5 mil. turista (86, 7% stranih), 60, 4 mil. noćenja (90, 7% stranih) • turizam je jedna od najvažnijih gospodarskih djelatnosti jer od njega indirektno žive i mnogi koji se bave drugim djelatnostima (prijevoz, trgovina, proizvodnja hrane i dr. )

Teritorijalno oblikovanje

Funkcionalna i politička organizacija danas • osim Zagreba, u funkcionalnoj organizaciji veliko značenje imaju makroregionalni i regionalni centri • makroregionalni: Zagreb, Split, Rijeka, Osijek 4 velike nodalno-funkcionalne regije, tj. makroregije (Zagrebačka, Splitska, Riječka, Osječka) • svaka ima svoj urbani i prometni sustav nužan u funcionalnoj organizaciji regije

• s osamostaljenjem: novi politički sustav i političko-teritorijalna organizacija • 21 županija (s Gradom Zagrebom), 429 općina i 127 upravnih gradova • centri političko-teritorijalnih jedinica birani su u pravilu prema veličini i značenju u urbanom sistemu