DAVID HUME 1711 1776 Glavna djela o A

  • Slides: 16
Download presentation
DAVID HUME (1711 -1776)

DAVID HUME (1711 -1776)

Glavna djela: o A Treatise of Human Nature (1739 -1740) o Essays, Moral and

Glavna djela: o A Treatise of Human Nature (1739 -1740) o Essays, Moral and Political (1741) o An Enquiry Concerning Human Understanding (1748) o An Enquiry concerning the Principles of Morals (1751) o Political Discourses (1752) o A Dissertations on the Passions (1757) o The History of England (1754 -1762) o Dialogues concerning Natural Religion

Terminologija Zamjedbe u umu zamjedbe osjetila zamjedbe čuvstava osjeti, emocije ili UTISCI pamćenje kopije

Terminologija Zamjedbe u umu zamjedbe osjetila zamjedbe čuvstava osjeti, emocije ili UTISCI pamćenje kopije predodžba (uobrazilja) misli, refleksije ili IDEJE more forcible, vivacious, lively “the most lively thought is still inferior to the dullest sensation” “By the term impression I mean all our more lively perceptions, when we hear, or see, or feel, or love, or hate, or desire, or will. ” (EHU 2. 3) “The less forcible pereptions of the mind are denominated thoughts or ideas. ” (EHU 2. 3)

Predmeti i vrste znanja Postoje samo dvije vrste predmeta znanja: (i) odnosi među idejama

Predmeti i vrste znanja Postoje samo dvije vrste predmeta znanja: (i) odnosi među idejama (relations of ideas) (ii) činjenične stvari (matters of fact) “Humeove rašlje (Hume’s fork”(

(i) odnosi među idejama - utvrđujemo ih a priori, neovisno o iskustvu - znamo

(i) odnosi među idejama - utvrđujemo ih a priori, neovisno o iskustvu - znamo ih intuitivno ili demonstrativno - potpuna spoznaja: - možemo ih konkluzivno dokazati jer njihova negacija implicira kontradikciju - IZVJESNOST - matematika i logika - analitičko znanje

(ii) činjenične stvari - utvrđujemo ih a posteriori - oslanjajući se na ISKUSTVO (osjetila

(ii) činjenične stvari - utvrđujemo ih a posteriori - oslanjajući se na ISKUSTVO (osjetila i pamćenje) - oslanjajući se na KAUZALNO REZONIRANJE -spoznaja činjeničnih stvari nikad nije IZVJESNA - njihova negacija ne uključuje kontradikciju! -zato se činjenične stvari nikada ne mogu demonstrirati, konkluzivno dokazati -samo veći ili manji stupanj VJEROJATNOSTI -sintentičko znanje

Vjerojatnost -činjenične stvari mogu se znati samo s određenim stupnjem VJEROJATNOSTI -tj. sve ono

Vjerojatnost -činjenične stvari mogu se znati samo s određenim stupnjem VJEROJATNOSTI -tj. sve ono što makar samo teoretski može biti i drukčije (tj. čija negacija ne uključuje kontradikciju) je VJEROJATNO. -račun vjerojatnosti - ako nema prethodnog iskustva (niti mojeg vlastitog niti tuđeg) koje proturječi nekom činjeničnom stanju p, onda postoji najviši stupanj vjerojatnosti da p - ako je prethodnog iskustva (mojeg vlastitog ili tuđeg) jednako da p kao i da ne-p, onda je vjerojatnost da p 50 -50. - ako je prethodnog iskustva (mojeg vlastitog ili tuđeg) da p manje nego da ne-p (npr. 30 -70%), onda je manje vjerojatno da p nego da ne-p. - ako nema prethodnog iskustva (mojeg vlastitog ili tuđeg) da p, onda postoji najviši stupanj vjerojatnosti da ne-p.

Kauzalitet pretpostavlja neku povezanost događaja. Za događaje C (= uzrok) i E (= učinak)

Kauzalitet pretpostavlja neku povezanost događaja. Za događaje C (= uzrok) i E (= učinak) kažemo da su u kauzalnoj vezi, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: (i) C i E moraju biti u prostornom i vremenskom doticaju; (ii) C mora prethoditi E (iii) C i E uvijek moraju biti združeni (iv) isti C uvijek proizvodi isti E Dakle) uvriježeni, racionalistički zaključak: ( (v) povezanost C i E nije slučajna, nego je nužna. → (v) je problematično za Humea! Zaključak: Nikakvim zamjećivanjem, nikakvim iskustvom ne može se uvidjeti nužna povezanost između uzroka i učinka. Pa ipak, svo zaključivanje o činjeničnim stvarima temelji se na kauzalnom rezoniranju!

Problem indukcije Svo kauzalno rezoniranje počiva na dvije pretpostavke: (i) da će budućnost biti

Problem indukcije Svo kauzalno rezoniranje počiva na dvije pretpostavke: (i) da će budućnost biti slična prošlosti (ii) da slični uzroci imaju slične učinke Na čemu temeljimo te dvije pretpostavke? - na a priori rezoniranju? NE, jer se ne radi o odnosu među idejama - na a posteriori rezoniranju? NE, jer a posteriori rezoniranje počiva na tim dvama pretpostavkama Dakle, (i) i (ii) nisu racionalo utemeljene! - znači li to da su (i) i (ii) potpuno neutemeljene?

Postojanje vanjskog svijeta Vjerovanje da postoji vanjski svijet je vrlo čvrsto. Ono nije rezultat

Postojanje vanjskog svijeta Vjerovanje da postoji vanjski svijet je vrlo čvrsto. Ono nije rezultat niti (i) razmišljanja - jer to vjerovanje imaju i djeca i neobrazovani niti (ii) osjetilnog zamjećivanja - jer osjetilnim zamjećivanjem zahvaćamo samo utiske, i ne možemo znati jesu li ti utisci izazveni neposredno predmetom ili djelovanjem našega uma - kvalitativna istovjetnost utisaka sekundarnih kvaliteta i utisaka primarnih kvaliteta (Berkeley). Pa ipak, vjerovanje u postojanje vanjskog svijeta je otporno na sve skeptičke argumente! Treba objasniti odakle nam tako čvrsto vjerovanje da postoji vanjski svijet.

Kritika pojma supstancije Locke je ubacio crv sumnje u pojam supstancije (ne možemo je

Kritika pojma supstancije Locke je ubacio crv sumnje u pojam supstancije (ne možemo je spoznati), Berkeley je odbacio materijalnu supstanciju kako bi učvrstio duhovnu, a Hume je odbacio cijeli pojam supstancije! Odakle nam ideja supstancije? )i) od osjetilnih utisaka? )ii) od utisaka čuvstava? )iii) iz introspekcije? Ali sve što vrijedi za materijalnu supstanciju (Berkeley), vrijedi i za umsku supstanciju!

Osobni identitet

Osobni identitet

Rasprava o slobodi volje

Rasprava o slobodi volje

Argumenti protiv čuda • 1 “a priori” argument: Ako je čudo prekršaj prirodnih zakona,

Argumenti protiv čuda • 1 “a priori” argument: Ako je čudo prekršaj prirodnih zakona, a zakone je ustanovilo iskustvo koje nikada nije naišlo na iznimku, onda je to najpotpuniji iskustveni dokaz protiv čuda koji se može zamisliti. • 4 a posteriori argumenta: (i) kvaliteta postojećih svjedočanstava u prilog čuda (ii) psihološki faktori u davanju i prihvaćanju svjedočanstava u prilog čuda (iii) uglavnom svjedočanstva u prilog čuda potječu od neobrazovanih ljudi (iv) sukobljena svjedočanstva u prilog čuda u različitim religijama

Humeove opća maksima Nijedno svjedočanstvo nije dostatno kao dokaz za čudo, osim ako bi

Humeove opća maksima Nijedno svjedočanstvo nije dostatno kao dokaz za čudo, osim ako bi svjedočanstvo bilo takvo da je njegova neistinitost čudesnija od činjenice koju to svjedočanstvo pokušava utvrditi. “Ako mi tko kaže da je vidio kako je mrtvac oživio, ja odmah razmišljam da li je vjerojatnije da ta osoba vara ili je prevarena, ili pak a se činjenica koju iznosi zaista dogodila. Jedno čudo mjerim prema drugom i prema nadmoći koju otkrivam donosim svoju odluku i uvijek odbacujem veće čudi. Ako bi neistinitost njegova svjedočanstva bila čudesnija nego događaj koji iznosi, tek onda, a ne prije, on može pretendirati na to da zadobije moje vjerovanje ili mišljenje. ” (Istraživanje 10. 13)

Humeova pozicija 1. postoji vanjski svijet neovisno o umu, ali to vjerovanje nije racionalno

Humeova pozicija 1. postoji vanjski svijet neovisno o umu, ali to vjerovanje nije racionalno utemeljeno ONTOLOŠKI REALIZAM (sa skeptičkom ogradom( 2. utisci u umu stvaraju se interakcijom predmeta u vanjskom svijetu, iako ne znamo točno kako KAZUALNA TEORIJA ZAMJEDBE (sa skept. ogradom( 3. utisci proizvode ideje, a ideje se nižu prema tri principa asocijacije ASOCIJATIVISTIČKA TEORIJA MIŠLJENJA 4. utisci i ideje reprezentiraju vanjske predmete i njihove kvalitete EPISTEMOLOŠKI ANTIREALIZAM (sa skept. ogradom( 5. sve ideje potječu iz iskustva (osjetilnih ili emotivnih utisaka( EMPIRIZAM 6. umu su ideje potpuno dostupne TRANSPARENTNOST UMA