CEREBRALNA PARALIZA Cerebralna paraliza grupa neprogresivnih poremeaja pokreta

CEREBRALNA PARALIZA

Cerebralna paraliza – grupa neprogresivnih poremećaja pokreta i položaja uzrokovana defektom ili oštećenjem nezrelog mozga - poremećaj pokreta i položaja tijela nastali oštećenjem ili nedozrelošću mozga Cerebralna – mozak Paraliza – poremećaj pokreta i položaja

Ovisno od položaja i ozbiljnosti ozljede mozga koja uzrokuje djetetove teškoće pri kretanju, ona može uzrokovati i druge probleme – poteškoće u razvoju, epileptične napade, poteškoće u govoru, poteškoće u učenju, probleme sluha ili vida Cerebralna paraliza ubraja se u razvojne teškoće jer utječe na način djetetova razvoja

Uzroci cerebralne paralize : 1. Prenatalni (od začeća do poroda) 2. Perinatalni (kratko vrijeme prije poroda i jedan tjedan poslije poroda) 3. Postnatalni (poslije prvog tjedna iza poroda)

Prenatalni uzroci - familijarne forme cerebralne paralize - definirani prenatalni sindromi - kromosomske abnormalnosti - dokazane kongenitalne infekcije (toksoplazmoza, rubeola, citomegalovirus, herpes) - cerebralne anomalije (uključujući primarnu mikrocefaliju i fetalni hidrocefalus) - manjak kisika - alkohol ili lijekovi upotrebljavani za vrijeme trudnoće

Perinatalni uzroci - moždano krvarenje u unutarnje prostore mozga i/ili u moždano tkivo - oštećenje moždanog tkiva (oko prostora s likvorskom tekućinom) uzrokovana manjkom kisika ili problemima s protokom krvi - potvrđeni edem mozga ili evidentnost neonatalnog šoka (npr. potreba za oživljavanjem) - neonatalni meningitis - neonatalne konvulzije - teška žutica

Postnatalni uzroci - trauma mozga - infekcije - vaskularni problemi - neoplazme - manjak kisika

Postoji više tipova cerebralne paralize: - hemiplegija - bilateralna hemiplegija - diplegija - ataksična cerebralna paraliza dijeli se na -ataksiju – inkoordinacija voljnih pokreta uz oštećenje ravnoteže - ataksična diplegija – teškoće u održavanju uspravnog položaja i doživljavanju tijela u prostoru - diskinetička cerebralna paraliza – nepovoljne i nepravilne promjene tonusa koje zahvaćaju bulbarnu muskulaturu, lice, trup i sva četiri uda

Tretman - svakom djetetu potreban je individualni tretman - fizikalni terapeut, radni terapeut i govorni terapeut nastojat će poboljšati djetetov posturalni tonus, pokrete i govor - učinkovitost fizikalnog tretmana ovisi o oštećenju mozga i o postojanju drugih oštećenja, kao što su malformacije i defekti osjeta, epilepsija i drugo te o samom tretmanu tj. vremenu kada je započet, koliko je ciljan i kakvim se intenzitetom provodi

Vježbe koje izvode djeca sa cerebralnom paralizom obuhvaćaju: - vježbe za razvijanje snage i fleksibilnosti trupa (penjanje, oponašanje hoda patke, skakutanje kao zec, žaba, puzanje, povlačenje, naginjanje tijela naprijed-nazad, lijevo-desno, bacanje velike lopte korištenjem tijela kao luka, vježbe za razvoj ravnoteže, razne igre oponašanja i sl. ) - vježbe za razvijanje spretnosti donjih ekstremiteta (trčanje, stajanje na jednoj nozi, skakutanje na obje noge, na jednoj nozi, ples i dr. ) - vježbe za koordinaciju vida i spretnosti šake i ruke (bacanje i hvatanje lopte, koluta, vrtnja koluta, ritmičke igre, kuglanje, boćanje i sl. )

Škola i djeca sa cerebralnom paralizom Prije dolaska učenika s cerebralnom paralizom učitelja valja dobro obavijestiti o: - sposobnosti komunikacije učenika s okolinom - intelektualnom razvoju - specifičnostima u motoričkom funkcioniranju učenika - specifičnostima u senzornom funkcioniranju učenika - razini razvoja koncepta i percepcije - emocionalnom i socijalnom razvoju - neurološkim teškoćama (npr. padavica) ili nekim drugim bitnim teškoćama ili bolestima

Prostor za rad za djecu s cerebralnom paralizom prostor bez stuba i pragova, dizala prilagođena za ulazak kolica, sanitarni čvor za invalide, školska klupa na kojoj se radna ploha može postaviti u kosi položaj, a omeđena je letvicama da ne klizi pribor, knjige i bilježnice te stolica na kojoj se dijete može oslanjati i bočno uz mogućnost njegova vezivanja radi fiksacije u najpovoljnijem položaju za rad, a katkad je potrebno da ima i dodatak za fiksiranje glave; - individualno planiranje i programiranje odgojnoobrazovnih sadržaja koji u istog djeteta za različita odgojno-obrazovna područja mogu biti na različitim razinama; izmjene normi u vrednovanju napredovanja učenika - produženo vrijeme pisanja ispita, sastavljanje ispita u skladu sa mogućnostima djeteta -

Literatura: 1. 2. Mustać, Vicić – Rad s djecom s teškoćama u razvoju u osnovnoj školi Internet