CAP program prevencije zlostavljanja djece Child Assault Prevention

CAP program prevencije zlostavljanja djece Child Assault Prevention (prevencija napada na djecu)

• jedan od najobuhvatnijih i najinovativnijih programa primarne prevencije u svijetu • razvijen u SAD 1978. godine • Hrvatska ga je uvela 1999. kao 14. zemlja u svijetu (Udruga roditelja «Korak po korak» ) • U našoj školi od šk. God. 2003. /2004. • Učenici 2. razreda • 3 komponente CAP programa: predavanje za cjelokupno osoblje škole predavanje za roditelje radionica za djecu

Zašto je važno govoriti o zlostavljanju?

Trajne štetne posljedice na: w w intelektualni emocionalni fizički i društveni razvoj djeteta w ponekad smrtni ishod L L L L neurotski poremećaji psihička oboljenja problemi u međuljudskim odnosima kriminalitet ovisnosti o alkoholu i drogama prostitucija nasilnost (sklonost zlostavljanju)

• većina zlostavljača bila je zlostavljana u djetinjstvu (naučeni model ponašanja) • zlostavljanost u djetinjstvu = rizik da bude zlostavljač - nije neminovnost

• Samo promatranje kućnog nasilja jednako je razarajuće po djetetov razvoj kao izravna izloženost nasilju !!! • Majka izložena kućnom nasilju nije u mogućnosti odgovoriti na djetetove potrebe

Što je zlostavljanje djece?

• povremene tučnjave među ravnopravnim vršnjacima, nisu zlostavljanje, čak i kada završe ozljedom! • zlostavljanje pretpostavlja: pretpostavlja • ponavljanje grubog ponašanja • namjeru nanošenja ozljede • neravnopravnost sudionika (jedna strana je slabija) • roditelji često proglašavaju zlostavljanjem i ono što to nije i neprimjerenim reagiranjem pogoršavaju sukob među djecom • nasilna ponašanja koja mogu imati za posljedicu fizičku ozljedu ili koja treba prijaviti MUP-u i CZSS nisu česta (1 -3%)

Među djecom najčešći nefizički oblici zlostavljanja: • • • izoliranje odbacivanje neuključivanje u igru ruganje omalovažavanje ogovaranje. . . • odrasli na njih često ne reagiraju • jednako štetne posljedice: nisko samopouzdanje i samopoštovanje

Prikaz kretanja broja prijava za kazneno djelo spolnog delikta na štetu djeteta (do 14 godina) (prema podacima MUP-a RH).

Prikaz kretanja broja prijava za kazneno djelo zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe; članak 213. , st. 1, 2 i 3. (prema podacima MUP-a RH).

Tradicionalne strategije prevencije zlostavljanja …korisne, ali nedovoljne!!!!

1) Kažnjavanje počinitelja • pretpostavka: problem zlostavljanja će se riješiti ako kaznimo zlostavljače • opravdana metoda, ali nije primarna prevencija: - proces poslije izvršenog djela - ako je nasilnik uhvaćen - ako mu je dokazana krivnja djeca se ne osjećaju sigurnijom

2) Izbjegavanje • savjetovanje što se ne smije činiti i gdje se ne smije biti Nikad nemoj voziti bicikl kroz mračni park! Nikad nemoj razgovarati s nepoznatim ljudima! • ponekad korisno, ali nije primarna prevencija ü u opasnoj situaciji nema znanja i vještina da se uspješno suoči i obrani ü krivica se pripisuje žrtvi, a ne napadaču ü moguća posljedica: strah i tjeskoba ü smanjuje se osjećaj sigurnosti, mobilnost i samostalnost ü može se otkloniti opasnost od neznanca, ali ne i od poznate osobe kojoj vjeruje 80– 90 % seksualnih zlostavljača poznate osobe (1/3 roditelji, 1/2 rođaci)!

• Tko bi od ljudi na fotografijama mogao biti zločinac? • Na temelju čega to zaključujete? Koje osobine ima?

Točni odgovori

1. silovatelj

2. zakonodavac

3. Bill Gates

4. žena koja je u WC-u noćnog kluba rodila dijete i počinila čedomorstvo

5. pjevač Bruce Springsteen

6. sin Pat Stanislaski, dugogodišnje voditeljice CAP programa

7. nasilnik koji je počinio niz vrlo okrutnih seksualnih zločina tako da se zbog modaliteta kaznenih djela morao mijenjati kazneni zakon

8. demokrat

9. “Ivan Grozni”, ratni zločinac iz II. svjetskog rata koji je 10. kriv za smrt 50 000 Židova.

Zaključak ? !

Ponekad stvaramo neutemeljene zaključke. Isto se događa i kad je riječ o zlostavljanju djece. • većina seksualnih zlostavljača funkcionira izvrsno u mnogim područjima života, heteroseksualni su i normalne inteligencije • zlostavljačima je često važnija dob djeteta, nego spol • u svim rasama, religijama, kulturama, klasama, obrazovnim i društvenim skupinama

Dijete nikad nije odgovorno. Ono je uvijek žrtva. Djecu treba slušati i vjerovati im. Ona nam najbolje mogu reći istinu o sebi i svojoj patnji. Kvalitetan odnos i iskrena komunikacija između djece i odraslih najvažnija je strategija prevencije napada na dijete.