BOSNA U SREDNJEM VEKU UVOD Ime Bosna se
BOSNA U SREDNJEM VEKU
UVOD � Ime Bosna se u istorijskim izvorima prvobitno pominje kao pojam pod kojim se podrazumeva geografska oblast. Ona je obuhvatala siri predeo gornjeg toka reke Bosne, oko danasnjeg Sarajeva. Prema Spisu o narodima vizantijskog cara Konstantina VII Porfirogenita, tu oblast su sredinom desetog veka naseljavali Srbi. Tokom ranog srednjeg veka Bosna se nalazila u sastavu nekoliko drzava, Bile su to Vizantija, Srbija u vreme kneza Caslava, Samujilovo carstvo, duklja za vreme kralja Bodina. Prvi podaci o samostalnoj Bosanskoj drzavi sacuvani su tek od 12. veka. Ukljucivanjem Hrvatske u granice Madjarske kraljevine, Bosna je postala sa severa i zapada pritisnuta Ugarskom, a sa istoka Vizantijom.
Karta Bosna u srednjem veku
� Etnicki sastav tadasnje Bosanske drzave prikazano je u jednoj povelji Dubrovcanima iz 1240. godine, a to je prikazao bosanski ban Matija Ninoslav. Prema toj mirovnoj povelji, svoje podanije ban Matija Ninoslav nazvao je Srbima, dok je Dubrovcane nazvao Vlasima zbog njihovog Romanskog porekla. Ubrzo posle njegove smrti Bosna je potpala pod Ugarsku vlast.
BOSNA IZMEDJU UGARSKE I VIZANTIJE � Medjusobni odnos snaga Vizantije i Ugarske odredjivao je tokom 12. veka polozaj slovenskih balkanskih drzava. Bosna koja je bila teritorijalno naslonjena na Madjarsku kraljevinu nasla se an meti Ugarskih kraljeva, koji od 1138. godine ukljucuju Bosnu u kraljevsku titulaturu - (oslovljavanje punim pocasnim imenom, titulom koju je neki velikodostojnik ili feudalac posedovao) Vec naredne godine 1139. godine Bosna se nasla pod Ugarskom vrhovnom vlascu. Njome su upravljali domaci banovi koji su odgovarali ugarskom kralju.
� Prvi poznati bosanski ban bio je Boric koji je ucestvovao u ratu kao ugarski vazal protiv Vizantije kod Braniceva 1154. godine. Za vreme vladavine Manojla I Komnina, Bosna se u drugoj polovini 12. veka nalazi pod njegovom vrhovnom vlascu. Bosansi ban Kulin koji dolazi na vlast 1180. kao vizantijski vazal menja gospodara posle smrti cara Manojla I Komnina. Kao ugarski vazal ban Kulin 1183. godine ucestvuje u ratu Ugarske protiv Vizantije sa njegovim rodjakom Stefanom Nemanjom. Uspeo je da ocuva unutrasnju samostalnost Bosne i da razvije dobrosusedske i prijateljske odnose i sa Dubrovnikom i sa Srbijom. Tokom svoje vladavine ban Kulin je morao da se suoci sa napadom na Bosansku versku posebnost. Njegova vladavina okoncana je 1204. godine.
BOGUMILI CRKVA BOSANSKA � Oblast i stanovnistvo Bosanse drzave podbadalo je pod crkvenu nadbiskupiju u Splitu, Dubrovniku i Baru. Na tlu Bosanse drzave obrazovana je posebna crkvena zajednica ciji su se ucenje i organizacija razlikovali od katolicke i pravoslavne crkve. Ta hriscanska crkva propovedala je dualisticko ucenje i katolicka crkva ju je proglasila jeretickom. Zbog toga je Bosna bila u stalnoj opasnosti od pokretanja krstaskih ratova, narocito iz Ugarske. Bosna je postala utociste jeretika koji su bili proterivani iz primorskih Jadranskih gradova, i Srbije u vreme Stefana Nemanje. Bosanska crkva bila je drugacije hijerarhijski organizovana nego katolicka ili pravoslavna. Na celu Bosanse crkve nalazio se episkop koji se nazivao ded. Ispod deda nalazili su se gosti a ispod njih starci. Gosti i starci birani su iz redova krstjana. Krstjani nisu nosili tipicne dugacke jednobojne monaske odore vec su se odevali u kratko odelo razlicitih boja. Ziveli su posebnim Asketskim zivotom. Obicno stanovnistvo predstavljalo je mirske ljude koji su normalno ziveli pod uslovom da ne priznaju druge crkve.
UCENJE BOSANSKE CRKVE � Svestenstvo bosanske crkve propovedalo je dualisticko ucenje za koje su od davnine znali su ga se svi veliki centri hriscanstva odrekli. Dualizam je podrzaumevao drugaciji pogled na svet, pri cemu se sve sto se nalazi u materijalnoj sferi smatralo delom Djavola, koje nema veze sa Bogom i predstavlja iskusenje za ljudsku dusu. Nasuprot materijalnom ljudske duse su cisto bozanso delo. Da bi se duse spasile, bilo je potrebno odolevati materijalnom, u vidu Askedskog zivota i strogog odricanja. U vreme obrazovanja Bosanske crkve u Evropi su postojai dva zarista jeretickog ucenja. Na Balkanskom poluostrvu ovakvo ucenje su propodevali Bogumili, u Bugarskoj, Makedoniji i Vizantiji. U Zapadnoj Evropi, Katari ili Patareni su propovedali ovakvo ucenje u Italiji, Francuskoj i Nemackoj. Osudjivali su gradjenje raskosnih hramova, slikanje ikona i izrade skupocenih bogosluzbenih predmeta. Propovedali su protiv vladajucih imucnih drustvenih slojeva, koji su bili okruzeni luksuznim bogatstvom. U Bosni je ovo socijalno tumacenje vere napusteno, tako da se Bogumilska crkva svrstala uz vladara i vlastelu, stiteci njihove interese i odupirajuci se Ugarsko
SIRENJE BOSANSKE DRZAVE � Tokom 13. veka Ugarska je konstantno napadala Bosnu. Posle jednog pohoda Ugarskog kralja usla je pod vrhovnu vlast Ugarske i podeljena je na 2 banovine. Prva banovina je Bosna i Usoru i Soli oko danasnje Tuzle. Tada je vladavina domace dinastije banova Kotromanica prekinuta jer su Subici iz Hrvatske preuzeli vlast nad Bosnom. Stepan I Kotromanic povradio je vlast 1322. godine. Sireci drzavne granice Bosni je prikljucio oblast Usore i Soli, a potom i teritorije Krajine izmedju reka Cetinje i Neretve, zatim i citavog Zahumlja koje ostaje sastavni deo Bosanse drzave. Na celu Bosne bio je ban, zatim sabor vlastele koji je odlucivao o svim vaznim pitanjima i o posvaljanju bana. Pocetaj Tvrtka Kotromanica bio je obelezen unutrasnjim sukobima i spoljasnjim sa ugarskim kraljom. Njegov prvi veliki sukob bio je sa srpskim zupanom Nikolom Altomanovicem. Posle zupanovog poraza doslo je do znatnog prosirenja Bosanske drzave 1377. Tvrtko osvaja oblast Balsica i njegova drzava tada obuhvata veliki deo nekadasnjih zemalja Nemanjica.
PROGLASENJE BOSANSKOG KRALJEVSTVA � Tvrtko I Kotromanic vladao je kao kralj od 1377. godine do svoje smrti 1391. godine. Krunisan je za prvog bosanskog kralja oktobra 1377. godine u manastiru Milseseva. Ime krune su gubi (dvostruki venac), predstavljala je simbol dvostrukog kraljevstva kojim je vladao, Bosne i Srbije. Sebi je pridodao i srpso vladarsko ime Stefan Tvrtko I Kotromanic. Tvrtkovo krunisanje za kralja prihvatale su druge zemlje. U to vreme sticajem okolnosti Srbija je imala istovremeno dva kralja, Stefana Tvrtka I Kotromanica i Kneza Lazara. Dobri odnosi kralja Tvrtka i kneza Lazara potvrdjeni su ucescem Tvrtkovih odreda u Kosovskoj bici 15. juna 1389. godine. Kralj Tvrtko je nastavio sa osvajanjima (Kotor, Split, Hvar, Trogir. . . ). Posle toga prosirio je svoju kraljevsku titulu, 1390 godine sebe je nazivao kraljem Raske, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i primorja. Za vreme njegove vladavine Bosanska drzava dozivela je vrhunac. Kralj Tvrtko I umro je u prolece 1391. godine.
Kralj Tvrtko I Kotromanic
RUDARSTVO � U Bosni se u to vreme otvara vise rudnika medju kojima su najvazniji olovo i srebrenica. Oni su povecali prihode drzave i razvoj trgovine, protoka robe i urbanizaciju. Pod utvrdjenim gradovima podize se veliki broj podgradja u kojima su bili nastanjeni trgovci i zanatlije. Za vreme Stepana II Kotromanica dolazi do uticaja katolickih kaludjerskih redova koji se u to vreme ucvrscuju i sire svoju delatnost u Bosni. Prikljucivanjem Huma u sastavu Bosnu nasle su se teritorije naseljene pravoslavnim stanovnistvnom. Time je primat Bosanske crkve bio razbije, a na tlu Bosne su delovale 3 hriscanske crkve.
Olovo-nalazista olovne rude
Pecat bana Tvrtka
Tvrtko I Kotromanic
� Tanja Damjanovic II 2
- Slides: 16