BOSANSKO KOMPARATIVNO PRAVO Prof dr Omer Hamzi Vii

BOSANSKO KOMPARATIVNO PRAVO Prof. dr. Omer Hamzić Viši asist. Benjamina Londrc, MA

IV. PRAVNI SISTEM BIH I AUSTROUGARSKA • • 1. Sudstvo 2. Izvori prava 3. Opći građanski zakonik iz 1811. 4. Finansijski sistem 5. Poreski i monopolski sistem 6. Agrarni odnosi 7. Građanska prava

1. SUDSTVO 1. Austro-Ugarska je izgradila sistem modernog višestepenog sudstva na tanzimatskoj osnovi: a) prvostepeni su kotarski sudovi (njih 48), pri kojima su postojali šerijatski sudovi za parnične i nasljedno-pravne poslove muslimana, b) apelacionu vlast vršilo je 6 okružnih sudova, koji su djelovali i kao trgovački sudovi; 2. Vrhovni zemaljski sud: djeluje u Sarajevu od 7. jula 1879. ; pri ovom sudu djelovao je u svojstvu apelacije i kasacije Vrhovni šerijatski sud;

2. IZVORI PRAVA (A) 1. Okupaciona uprava je držala kontinuitet između starog osmanskog i novog austrougarskog prava - prekid sa zatečenim stanjem nije se mogao izvesti naglo – iz više razloga, - samo su ukinuti oni osmanski zakoni koji se protive općim pravnim načelima i građanskoj jednakosti; - zadržavanje zatečenog prava, uz istovremeno veoma živu normativnu djelatnost austro-ugarske uprave, učinilo je pravni sistem Bi. H veoma složenim); 2. Postojalo je pet osnovnih vrsta izvora prava: a) Zakoni, uredbe, naredbe i drugi akti koje je zajed-nička vlada propisivala za Bi. H, te odluke Vrhovnog suda u Sarajevu od načelnog značaja,

2. IZVORI PRAVA (B) b) Osmansko pravo i propisi islama koji su u Bosni stvarno stupili u život (to su propisi šerijata i tanzimatski propisi koje je recipirala austrougarska vlast), c) Kanonsko pravoslavne i katoličke crkve, te bračno pravo Jevreja, d) Bosansko običajno pravo, modificirano pod uticajem ugarskog, osmanskog i mletačkog prava (Zemaljska vlada je organizirano, putem anketa radila na prikupljanju pravnih običaja u Bi. H), e) Kao pomoćni izvor sudovima je služio austrijski Opći građanski zakonik iz 1811. ;

3. OPĆI GRAĐANSKI ZAKONIK (OGZ), IZ 1811. (A) 1. Spada u velike buržoaske kodifikacije 19. st. , čiju osnovu čini recipirano rimsko pravo, nakon višegodišnjih dorada, car Franjo I proglasio OGZ, 1. 6. 1811. ; 2. Sadržaj i struktura OGZ (uvod i tri dijela sa 1502 čl. ) • a) Uvodni dio (obrazlaže poseban značaj prirodnog prava i potpuno „istisnuto“ običajno pravo) • b) Primijenjen sistem izlaganja građanskopravne materije po tripartitnom sistemu Gajevih Institucija, tj. lica, stvari i tužbe (personae, res, actiones; (1) prvi dio sadrži lično i porodično pravo; (2) drugi - stvarno pravo sa nasljednim pravom i jedan dio obligacionog prava i najzad (3) treći sadrži zajedn. odred. ličnog i stvarnog prava, sa preostalim obligacij. imovinski režim brač. odnosa.

3. OPĆI GRAĐANSKI ZAKONIK (OGZ), IZ 1811. (B) 3. Glavne karakteristike OGZ: • a) Kompromisna rješenja – bio je daleko ispred ek. i političke stvarnosti i afirmisao ideje građansko-pravne jednakosti, naspram socioekon. stvarnosti sa ostacima feudalizma – kao kočnicom, • b) Tendencija OGZ bila je olakšanje građanskog prometa, ali su istovremeno ostavljene netaknute mnogobrojne staleške privilegije po „političkim propisima“ pojedinih feudalnih pokrajina (lov, šume, odnosi između posjednika i kmetova itd. ), • c) Ukidanjem kmetstva, 1848. i daljim promjenama agrarnih odnosa stvoreni su uslovi za punu primjenu OGZ; tek u drugoj pol. 19. st. , pojedine odredbe OGZ postale su primjenjive (došle su u sklad sa socijalnim i ekon. realnostima života u austrijskim zemljama); tada je počelo postepeno uvođenje OGZ-a i u Bi. H;

4. FINANSIJSKI SISTEM 1. Finansije: jedno od centralnih pitanja Bi. H prava i uprave zato što se Bi. H uprava morala finansirati iz svojih izvora (Novopazarska konvencija i Zakon o upravljanju Bi. H); 2. Bi. H kao austrougarska kolonija: otvoreno se pisalo da je Bi. H za Monarhiju kolonija isto kao Sibir za Rusiju, Alžir za Franc. , Java za Holandiju, Indija za Engl. itd. – u koju se mora uvoziti kapital ako se hoće od zaostalog područja stvoriti jedna „kulturna zemlja“; 3. Uključivanje Bi. H u carinski sistem Monarhije (zahtijevale su potrebe austro-ugarske kolonijalne privredne politike, 4. Ukidanje osmanskog papirnog novca izvršeno je 1. 3. 1880. , što je suprotno Carigradskoj konvenciji),

5. PORESKI I MONOPOLSKI SISTEM 1. U početku je zadržan osm. sistem neposrednih poreza (osmanska desetina), dok su svi posredni porezi vrlo brzo u cijelosti preneseni iz Austro. Ugarske; 2. Umjesto desetine u naturi, od 1906. – uvodi se „Desetinski paušal“- prelazni stadij ka modernom zemljišnom porezu – radi izlaska iz ekstenzivnosti i dinamiziranja gospodarstva; 3. Državni monopol soli i duhana, kao i zemaljski zajmovi imali su značajnu ulogu u fiskalnoj politici Zemaljske vlade; 4. Bankarski sistem: pošto su se novčani zavodi iz Monarhije oprezno i sporo odlučivali za ulaganja u Bi. H, vlada 1895. osniva Privilegovanu zem. banku za Bi. H, koja postepeno privlači kapital iz Monarhije;

6. AGRARNI ODNOSI (A) 1. Berlinski kongres (čl. 25. Ugovora) nije formalno obavezivao Monarhiju da riješi agrarno pitanje, ali se to od nje očekivalo… ali su ta očekivanja iznevjerena: izvršena je službena recepcija osmanskog zemljišnog i agrarnog prava, čime je Monarhija ozakonila zatečene eksfeudalne odnose. (p. s. složena i osobena evolucija osmanskog feudalizma: Saferskom naredbom 1859. ozakonjeni su agrarni odnosi stvoreni procesom čiflučenja, koja je praktično ostala u primjeni), 2. Monarhija nije uspjela riješiti agrarno pitanje, ulagala je napore da zadrži postojeće pravno stanje dok su odnosi između zemljoposj. (aga) i njihovih zakupaca izazivali mnoge sporove i sukobe;

6. AGRARNI ODNOSI (B) 3. Monarhija se orijentisala na rješavanje agrarnog pitanja putem fakultativnog otkupljivanja kmetovskih selišta, dobrovoljnim sporazumom između age i kmeta ili zakupca (ali to je išlo jako sporo, što je sankcionisao Sabor tek 1911. ) 4. Slabljenje muslimanskih zemljoposjednika: u uslovima austrougarske uprave, većina je kmetova ili zakupaca osjećala da se njihovo kmetopravo na čifluku postepeno faktički pretvara u privatnu svojinu. Ta je situacija kulminirala u trenutku raspada Austro-Ugarske u jesen 1918. ,

7. GRAĐANSKA PRAVA 1. Restriktivna politika vlasti u pogledu građanskih prava; pitanje građanskih prava izlazi dijelom u javnost tek poslije 1908. , kada dobijaju određeno mjesto u Ustavu Bi. H, 1910. 2. Ustav Bi. H iz 1910. i građanska prava: • a) Mehanički prenesen čl. 142 austrijskog temeljnog drž. zakona (kao neki dekor); članovi 2 – 30 Ustava Bi. H – odredbe, poznate iz većine građanskih ustava i deklaracija. • b) Najvažnije odredbe Ustava o građ. slobodama: jednakost pred zakonom (proglašena opća građ. jednakost), sloboda vjere, nepovrediv. privatnog vlasništva i ostale građanske slobode, (misli, štampe, pošte, jezika, običaja): „znanost i nauka slobodne“, „lična sloboda zaštićena zakonom“, „svim zemaljskim pripadnicima ujamčeno čuvanje narod-ne osobine i jezika“.