BEKO NOVO MJESTO Grof Petar ubi Zrinski i

BEČKO NOVO MJESTO

Grof Petar Šubić Zrinski i Knez Fran Krsto Frankopan svojom ulogom u obrani Hrvatske zaslužili su mjesto u povijesti i ulice u hrvatskim gradovima. Njihovi likovi su i na novčanici. Grof Petar Šubić Zrinski hrvatski ban i vojskovođa Radili su na razvoju hrvatskog jezika za bolju razumljivost na što širem prostoru, tzv. hibridni jezik. Stvorili su i političke pretpostavke za uspjeh, jer su ponovo objedinili hrvatske krajeve na velikom prostoru od mora do Međimurja. Knez, pjesnik i vojskovođa Fran Krsto Frankopan

Petar Šubić Zrinski bio je sjajan ratnik i velik junak. O tome najbolje govori podatak da je kralj nazvao Petra » štitom kršćanstva i strašilom Turaka «. S 300 hrvatskih ratnika razbio je Deli-pašu Badanjkovića i njegovih 1. 400 vojnika, a s 2. 500 ratnika razbio Ali-pašu Čengića i njegovih 10. 000 vojnika.

God. 1664. carska vojska je strahovito razbila Turke kod sv. Godharda. Tu pobjedu nije iskoristio Leopold I. , nego je sklopio sramotni Vašarski mir, s uvjetima kao da su Turci bili pobjednici. Hrvatska i Ugarska nisu priznale taj dogovor da Turci mogu zadržati sve što su do početka rata osvojili. Petar Šubić Zrinski je zajedno sa svojim šurjakom Fran Krstom Frankopanom nastavio borbu za prava Hrvatske koju je započeo njegov brat Nikola. Zrinsko-frankopanska urota Povezali su se s glavnim mađarskim vođama, ali sve je saznano zahvaljujući izdaji iz urotničkih redova. Pogubljeni su u Bečkome Novom Mjestu. Kasnije su bečki strvinari potpuno opljačkali i uništili dvije najslavnije obitelji u hrvatskoj povijesti.

• Petar Šubić Zrinski i Fran Krsto Frankopan, te F. Nadasdy i E. Tatenbach 30. travnja 1671. bili su osuđeni i pogubljeni, na zgražanje i zaprepaštenje hrvatske i ugarske javnosti, te čitave Europe. God. 1907. » Braća hrvatskog zmaja « pronašli su kosti hrvatskih mučenika, a god. 1919. hrvatski rodoljubi su njihove ostatke prenijeli i sahranili u zagrebačku katedralu. Na njihovom grobu uklesana je poznata izreka kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana: » Navik on živi ki zgine pošteno «.

Pismo Petra Šubić Zrinskog napisano ženi Katarini jedno je od najljepših pisama tog doba. Moje drago srce! Nemoj se žalostiti svrhu ovoga moga pisma, ni burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o deseti uri budu mene glavu sekli i tulikajše naukupe tvojemu bratcu. Danas smo jedan od drugoga srčeno prošćenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, tebe proseći, ako sam te u čem zbantuval, ali ti se u čemu zameril (koje ja dobro znam) i oprosti mi! Budi Bog hvaljen, ja sam k smrti dobro pripravan, niti se plašim, ja se ufam u Boga vsemogućega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoće smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi naukupe pred njegovim svetim tronušem u diki vekivečne sastanemo. Već ništa ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva, ja sam vse na volju Božju ostavil.

SRIĆA DAJE KAJ MISAL ZE ZGAJE Fran Krsto Frankopan piše oproštajno pismo svojoj supruzi : Predraga i preljubljena Julijo! Moja draga! Pošto mi je voljom neba i Božjom odredbom prijeći iz ovoga svijeta u drugi, da tako dadem zadovoljštinu za počinjene uvrede proti carskom Veličanstvu premilostivoga gospodara, htjedoh te iz srca da zagrlim ovim redcima i reći ti posljednji s Bogom, moleći te, moja ljubezna Julijo, da mi za Božje milosrđe oprostiš kršćanskom blagohotnosti, budeš li radi moje neobzirnosti morala trpjeti uvredu i muka. Isto te tako molim, draga Julijo, da mi oprostiš svaku i najmanju uvredu, koju sam ti nanio, otkad smo se uzeli. Bisno jaše Horvatjanin junak Priko polja viteškoga konja; Na junaku perje risovina, A na konju sprava pokovana. Tu zasreti lipotom gospoju, Koja cvitje i rožice brala, Fijolice u nadra metala. Al joj side junak govoriti: Od Boga te dobra srića najde, A od mene milo pozdravlenje. Je l’ dopustak ruku celovati, Ter u družbi cvitje pobirati? Gospoja ga lipo pozdravila, Da odsede, drago ponudila, Sama sobom tiho govoreći: Od kada se ja na svit porodih, Ne b’junaka ki b’ mi omilio, Kaono sada neznan Horvatjanin. Vred od konja junak odskočio, Ter gospoji bilu ruku ljubi, Proma nebu milo izdihuje: Ajme meni, što se sad prigodi, Od liposti sam se preminio, Od dragosti srce pogubio. http: //www. miljenko. info/