BEKA KLASIKA druga polovica 18 i poetak 19

BEČKA KLASIKA druga polovica 18. i početak 19. stoljeća Krajem 18. st. glazba postaje najpopularnija umjetnost. Glazbenici postaju samostalni umjetnici i kao takovi trebaju skladati, plačati izvođaće, tražiti dvoranu i ono najvažnije trebaju oduševiti publiku. Novine su otkriće 18. st. tako da o uspjehu glazbenika odlučuje široki krug ljudi.

Bečki klasičari �Bečki klasičari su Joseph Haydn, Wolfgang Amadeus Mozart i Ludwig van Beethoven, no niti jedan od njih nije rođen u Beču. S obzirom da je u to vrijeme Beč bio kozmopolitski grad te europski kulturni i trgovački centar, privukla ih je želja za uspjehom i napretkom.

Glazbeni život u Beču �Glazbeni život u Beču bio je vrlo bogat, a odvijao se u dvoru, te u aristokratskim i građanskim palačama. Na takovim zabavama osim profesionalnih glazbenika svirali su i amateri: plemići, građani i posluga.

Društveni uvjeti � Krajem 18. st. mjenjaju se društveni uvjeti a sa time i uloga glazbe i položaj glazbenika. � Glazbena umjetnost ostvaruje se i u građanstvu te poprima dva važna oblika: javni koncerti i kućno muziciranje. Glazba, osim u koncertnim dvoranama i opernim kazalištima izvodi se i na otvorenim prostorima kao što su vrtovi, parkovi i gradski trgovi. Serenada i divertimento popularne su skladbe na vrtnim zabavama. � Slušni primjer: serenada za gudački sastav � W. A. Mozart: Mala noćna muzika, 3. stavak: Menuet

� Plemstvo je dolazilo u kazališta pogledati ozbiljnu operu (operu seria), a građanstvo je uživalo u stankama te opere. Naime, između činova te opere mali orkestar je izvodio komične glazbene intermezze. Zbog popularnosti intermezzi su se u prvoj polovici 18. st. odvojili od ozbiljne opere, počeli su se prikazivati kao samostalna glazbeno-scenska djela veselog karakrtera a prikazivali su šaljive zgode iz svakodnevnog života. Nastala je šaljiva opera Opera Buffa. � Poslušajmo najpopularniju operu buffa tog vremena: � Giovanni Batista Pergolesi: La serva padrona (služavka gospodarica), Arija Serpine iz 1. čina � � U 19. st. nastala je najpoznatija opera buffa, Seviljski brijač – G. Rossini

Napušta se polifoni i upotrebljava homofoni slog u kom je istaknuta melodija u gornjem glasu. � � Melodija je jednostavna i pjevna. � Ritam je raznolik. � Ugođaj skladbe mijenja se postupnim dinamičkim prijelazima –crescendom i decrescendom, kao i promijenom tempa (brzine). � � Klasične instrumentalne skladbe: sonata, simfonija, solistički koncerti i komorne vrste (gudački kvartet). � � � Klasični simfonijski orkestar imao je stalan sastav: gudači drveni i limeni puhači i udaraljkaši. Sastavu orkestra pribrojio se klarinet, a čembalo je izašlo iz sastava. Pojavio se dirigent. �

Slušni primjeri � � � � � Slušni primjer: Sonata Wolfgang Amadeus Mozart: Sonata za klavir u C-duru, 3. stavak: Rondo, Allegro Slušni primjeri: Simfonija Luka Sorkočević skladao je prve hrvatske simfonije. Luka Sorkočević: VII. simfonija, 1. stavak: Allegro Ludwig van Beethoven: I. simfonija, 4. stavak: Allegro Slušni primjer: Gudački kvartet Joseph Haydn: Gudački kvartet, op. 76 br 2, 4. stavak: Allegro (op. – skraćenica za opus /tal. djelo/ oznaka je za redni broj nastanka skladbe skladatelja) Slušni primjer: Koncert Ivan Mane Jarnović: Koncert za violinu i orkestar u A-duru, 3. stavak: Rondo