Bazelski principi i standardi banaka 1 Bazelski principi
• • Bazelski principi i standardi banaka 1. Bazelski principi i adekvatost kapitala banke Prve ideje o principima supervizije banaka javile su se 1988. godine od strane razvijenih zemalja sa ciljem da se definišu principi i standardi koji se odnose na sigurnost poslovanja banaka; Rešavanje ovog zadatka je povereno Bazelskom komitetu za superviziju banaka; Bazelski principi polaze od činjenice da sve banke treba da imaju minimum propisanog kapitala. Minimalna stopa kapitala za banke iznosi 4% od njihovog osnovnog kapitala i 8% od ukupnog kapitala u odnosu na rizičnu aktivu; Bazelom I su predviđeni izvori primarnog i sekundarnog kapitala;
§ § Primarni (osnovni) kapital sadrži: 1) obične akcije, 2) neraspoređenu dobit 3) prioritetne akcije bez roka dospeća, 4) odabranu nematerijalnu aktivu 5) druge oblike nematerijalne aktive; Sekundarni (dodatni) kapital čini: 1) rezervu za kreditne gubitke 2) obavezna konvertibilna potraživanja 3) srednjoročne konvertibilne akcije 4) kumulativne prioritetne akcije bez roka dospeća 5) HOV akcijskog kapitala i dr; § Koeficijent adekvatnosti kapitala = Ukupni zakonski kapital (primarni + sekundarni) / Ukupna rizikom ponderisana aktiva § Odnosno Raspoloživi kapital/Rizična aktiva
Sledeća tabela prikazuje bilansne stavke i kategorije rizika za utvrđivanje rizične aktive: Bilansne stavke Ponder Opis Bez rizika 0% Gotovina, potraživanja od CB Nizak rizik 10% Potraživanja iz javnog sektora, isključujući CB Nizak rizik 20% Potraživanja od drugih banaka Umeren rizik 50% Hipotekarni krediti Standardni rizik 100% Sva ostala aktiva i svi krediti dati privatnom sektoru
§ § § Da bi se utvrdila vrednost pojedinih bilansnih i vanbilansnih stavki, potrebno je njihovu vrednost pomnožiti određenim ponderom tj procentom rizičnosti; Stopa minimalne kapitalne adekvatnosti kapitala u banci treba da stvori uslove reduciranja rizika i gubitaka u cilju opšte sigurnosti bankarskog poslovanja; Uprkos prednostima i pozitivnim efektima, vremenom su nedostaci standarda Bazela I došli do izražaja: § adekvatnost kapitala zavisi od kreditnog rizika, dok su ostali rizici (npr. tržišni i operativni) izostavljeni iz analize, § u oceni kreditnog rizika nema razlike između dužnika različitog kvaliteta i rejtinga, § neadekvatno sagledavanje rizičnosti i efekata upotrebe modernih finansijskih instrumenata, kao i tehnika ublažavanja rizika.
§ § 2. Karakteristike Bazela II Bazelski komitet za superviziju banaka pokrenuo je 1999. godine pitanje u vezi međunarodnog usklađivanja revizije i regulative, 2004. godine je definisan konačan okvir a u primeni je od 2007. godine; Cilj Komiteta je razvoj okvira međunarodnog sporazuma koji treba da ojača sigurnost i stabilnost međunarodnog bankarskog sistema; Bazelski standardi predstavljaju set minimalnih standarda koji banke treba da poštuju; Koriste se kao regulatori bankarskog poslovanja kada se određuje nivo kapitala koji banka treba da poseduje kao zaštitu od finansijskih i operativnih rizika;
Primenom Bazela II uspostavljaju se rigorozni zahtevi upravljanja rizicima i kapitalom radi izdvajanja rezervi kapitala u skladu sa visinom izloženosti banke u odnosu na rizike; § Veća izloženost banke riziku nosi sa sobom veći iznos rezervi kapitala radi zaštite solventnosti dotične banke; Osnove Bazelskog sporazuma II se odnose na: § Veću osetljivost za arbitražne poslove i inovacije na finansijskom tržištu; § Prepoznavanje različite izloženosti riziku kod različitih banaka, uz primenu raznih metoda za procenu njihove izloženosti riziku; § Proširenje vrsta rizika pri proceni nivoa potrebnog kapitala za pokrivanje kreditnog, tržišnog i poslovnog rizika; §
§ § § Zahtev da sve banke razviju interne modele za upravljanje rizicima; Zahtev da svaka banka sama proceni sopstvene potrebe za kapitalom na osnovu njene izloženosti rizicima; Promovisanje učešća javnosti; Bazel II se zasniva na tri stuba: § 1. Minimalni kapitalni zahtev § 2. Supervizija i revizija § 3. Tržišna disciplina
Prvi stub se odnosi na održavanje regulatornog kapitala kalkulisanog za tri vrste rizika: kreditni, operativni i tržišni; Kreditni rizik se može izračunati na sledeći način: 1. Standardizovani pristup – dozvoljava se upotreba različitih pondera za različite izloženosti riziku u zavisnosti od rejtinga dužnika koji utvrđuje agencija za eksterni kreditni rejting. Banke koje imaju manji obim poslovanja i jednostavnije kontrolne strukture opredeljuju se prvenstveno za korišćenje standardizovanog pristupa; 2. Osnovni IRB pristup (interno rangiranje) – bazira se na internom rangiranju gde banka ima pravo da koristi sopstvene procene parametara u vezi verovatnoće neispunjenja ugovornih obaveza a u slučaju gubitaka se koriste supervizorski standardi. §
3. Napredni IRB pristup (interno rangiranje) - bazira se na internom rangiranju gde banka ima pravo da koristi sopstvene procene parametara u vezi verovatnoće neispunjenja ugovornih obaveza a u slučaju gubitaka banka koristi svoje procene o gubitku bez supervizorskih standarda; § Banke koje vrše interno rangiranje, pored statističkih modela, treba da vrše primenu informatičkih i analitičkih aplikacija uz novo periodično rangiranje; § Banke vrše kategorizaciju izloženosti svoje aktive rizicima preduzeća, države, druge banke i dr; Najčešće se kao parametri rizika pojavljuju: § PD (Probability of default) – verovatnoća neizvršenja ugovornih obaveza, § EAD (Exposure at default)– nivo očekivanog rizika klijenta, § LGD (Loss given default) – nivo očekivanog gubitka pri nemogućnosti otplate.
§ § § Ukoliko je PD=1, to znači da je u pitanju ponder rizika 100%; Ukoliko je LGD 60%, to znači da u slučaju neizmirenja obaveza se može očekivati gubitak od 60%; Operativni rizik - rizik od gubitka zbog propusta u radu zaposlenih, neadekvatnih procedura i procesa u banci, neadekvatnog upravljanja informacionim i drugim sistemima u banci, kao i zbog nastanka nepredvidivih eksternih događaja. Operativni rizik uključuje i pravne rizike ali isključuje strateški rizik reputacije;
Tržišni rizik kao deo I stuba Bazela II povezuje se sa gubitkom banke koji je nastao zbog promena visine cena kapitala, visine kamatnih stopa, visine kurseva i dr; § Bazel II zadržava definiciju kapitala i minimalni kapitalni zahtev od 8% rizikom ponderisane aktive; Minimalni kapital se izračunava: Ukupni kapital/(Kreditni rizik+Operativni rizik+Tržišni rizik) (min 8%) § Stub 1 standarda Bazela II primenjuje se u Srbiji po osnovu Odluke o adekvatnosti kapitala banke § Drugi stub Bazela II polazi od supervizorskog ispitivanja adekvatnosti kapitala. Supervizorska analiza se sprovodi nad kreditnim rizikom, tržišnim i operativnim ali i ostalim rizicima koji su izostavljeni I stubom kao što su sistemski, strateški, rizik reputacije, pravni rizik likvidnosti; §
§ § § Izloženost rizicima je moguće umanjiti kvalitetnijim upravljanjem rizicima, primenom unutrašnjih limita, povećanjem rezervi, poboljšanjem unutrašnje kontrole i dr; Treći stub obuhvata tržišnu disciplinu koja se ostvaruje primenom adekvatnog izveštavanja u banci na osnovu sigurnih i pouzdanih finansijskih informacija u cilju minimiziranja rizika; Informacije o banci se obično odnose na potencijalne rizike, adekvatnost i strukturu kapitala, procenu rizika i upravljanje rizikom;
3. Razlike između principa Bazela I i Bazela II § Standardi Bazela I se prvenstveno odnose na kreditne rizike; § Bazel I je uveo minimalnu vrednost adekvatnosti kapitala od 4% od osnovnog kapitala i 8% od ukupnog u odnosu na rizikom ponderisanu aktivu; Bazel II predstavlja reviziju prethodnog sporazuma i ima sledeće prednosti: § Više je osetljiv na rizike (uzima u obzir uz kreditni i tržišni i operativni rizik); § Uvodi nove koncepte vezane za superviziju banaka i tržišnu disciplinu; § Kontinuelno unapređuje upravljanje rizicima u bankama (banke se oslanjaju na sopstvene procene izloženosti kreditnom riziku);
Stvara uslove za bolje interno izveštavanje; § Stvara uslove za bolje poznavanje klijenata banke, bolju tržišnu reputaciju i veću vrednost banke; § Bazel II uvodi veću fleksibilnost i osetljivost na rizike, veći naglasak stavlja na interne modele i metode banke, na superviziju i veću tržišnu disciplinu; Kritike: Zahteva velik obim istorijskih podataka i skupa softverska rešenja pa daje prednost velikim bankama koje imaju dovoljno resursa što može uticati na porast broja fuzija i akvizicija banaka; §
- Slides: 14