Autizam Sindromski pristup Eugen Bleuler Re autizam potie
Autizam Sindromski pristup
Eugen Bleuler Reč autizam potiče od grčke reči “autos”, što znači sam.
Leo Kanner, 1943 “Autistična ometenost afektivnog kontakta”
Kanerove zablude • Autizam izazivaju emocionalno hladne majke • Deca sa autizmom nemaju emocije • Autizam je najraniji oblik dečje shizofrenije • Osobe sa autizmom imaju očuvanu inteligenciju
Hans Asperger, 1944 “Autistična psihopatija u detinjstvu”
Eva Suhareva, 1926 “Šizoidni poremećaj ličnosti u detinjstvu”
Prva trijada oštećenja: Poremećaj socijalnih interakcija Poremećaj komunikacije Nedostatak mentalizacije
Druga trijada oštećenja: Stereotipije Uska, ograničena interesovanja Ostrvca očuvanih sposobnosti
Pristupi izučavanju autizma • Sindromski • Dimenzionalni • Razvojni
Sindromski pristup autizmu • Cilj ovog pristupa je da se na osnovu dijagnostičkih kriterijuma ispitanik svrsta u određenu kategoriju • ICD, DSM klasifikacioni sistemi
ICD-9, SZO, 1979 psihoze specifične za razvojno doba • • infantilni autizam (Kanerov sindrom) dezintegrativna psihoza (Helerov sindrom) atipična dečja psihoza i dečja shizofrenija
PERVAZIVNI POREMEĆAJI RAZVOJA
ICD-10, SZO, 1992 PPR karakteriše kvalitativno oštećenje recipročnih socijalnih interakcija i obrazaca komunikacije i oskudan, stereotipan i repetitivan repertoar interesovanja i aktivnosti. Navedene kvalitativne abnormalnosti predstavljaju pervazivne karakteristike funkcionisanja ličnosti u svim situacijama, iako mogu da postoje varijacije u stepenu njihove izraženosti. Klinička slika se ispoljava u najranijem detinjstvu, a najkasnije do pete godine života.
U većini slučajeva razvoj je izmenjen od najranijeg detinjstva i uz retke izuzetke stanje postaje izraženo tokom prvih pet godina života.
Uglavnom su prisutni i kognitivni deficiti.
Komorbiditet: Infantilni spazmi Kongenitalna rubeola Tuberozna skleroza Cerebralna lipoidoza Fragilno X
Pervazivni poremećaji razvoja – F 84. 0 – dečji autizam F 84. 1 – atipični autizam F 84. 2 – Retov sindrom F 84. 3 – Drugi dezintegrativni poremećaj detinjstva F 84. 4 – Hiperkinetički poremećaj udružen s mentalnom retardacijom i stereotipnim pokretima
Pervazivni poremećaji razvoja – F 84. 5 – Aspergerov sindrom F 84. 8 – Drugi pervazivni razvojni poremećaji F 84. 9 – Pervazivni razvojni poremećaj, nespecifikovan
Dijagnostički kriterijumi za autizam ICD-10 • U kliničkoj slici treba da bude prisutno najmanje 8 od 16 navedenih karakteristika • Pojava abnormalnog ili poremećenog razvoja u bar jednoj od navedenih oblasti mora da počne pre treće godine života. Obično i ne postoji period normalnog razvoja, ali ako se to desi potrebno je da se taj period završi do treće godine. • Klinička slika ne može da se pripiše drugim oblicima pervazivnih poremećaja razvoja (Aspergerov sindrom, Retov sindrom, dezintegrativni poremećaj detinjstva) niti specifičnim razvojnim poremećajima receptivnog govora sa izraženim socioemocionalnim problemima, reaktivnom poremećaju vezivanja, mentalnoj retardaciji koja se kombinuje sa emocionalnim (bihejvioralnim) poremećajima i šizofeniji sa neuobičajno ranim početkom.
Harrison and Hare (Harison, Hare, 2004) • • • Hipersenzitivnost i hiposenzitivnost Distorzija Senzorni prekidi (tune-outs) Senzorna prezasićenost Poteškoće u istovremenoj obradi informacija Percepcija preko drugog kanala, slična sinesteziji • Poteškoće u identifikaciji izvora stimulacije
DSM-III, APA, 1980 1. Prvi put se pominju pervazivni poremećaji razvoja 2. Tipičan predstavnik je infantilni autizam 3. Trijada oštećenja – oštećenje socijalnih interakcija, verbalne i neverbalne komunikacije i imaginacije 4. Nastaje pre tridesetog meseca
DSM-III-R, APA, 1987 • Umesto “infantilni autizam” koristi se sintagma “autistični poremećaj” • U pervazivne poremećaje uključen je širi spektar kliničkih manifestacija • Svi neautistični pervazivni poremećaji svrstavaju se u PDD-NOS • Vreme javljanja simptoma pomera se na 36 meseci
DSM-IV, APA, 1994 Neautistični pervazivni poremećaji podeljeni su na: Ø Aspergerov sindrom Ø Retov sindrom Ø dezintegrativni poremećaj detinjstva i Ø PDDNOS
Tabela broj 1 – Prikaz kategorija pervazivnih poremećaja razvoja u ICD-10 i DSM-IV-TR ICD-10 (SZO, 1992) DSM-IV-TR (APA, 2000) F 84. 0 dečji autizam 299. 00 autistični poremećaj F 84. 1 atipični autizam F 84. 2 Retov sindrom 299. 80 Retov poremećaj F 84. 3 drugi dezintegrativni poremećaj detinjstva 299. 10 dezintegrativni poremećaj u detinjstvu F 84. 4 hiperkinetički poremećaj udružen sa mentalnom retardacijom i stereotipnim pokretima F 84. 5 Aspergerov sindrom 299. 80 Aspergerov poremećaj F 84. 8 drugi pervazivni razvojni poremećaj F 84. 9 pervazivni razvojni poremećaj, nespecifikovan PDDNOS 299. 80 PDDNOS
Pervazivni poremećaji razvoja (DSM-IV) • • • Autistični poremećaj Aspergerov sindrom Retov sindrom Dezintegrativni poremećaj detinjstva PDD-NOS
DSM-5
Neurorazvojni poremećaji • • • Intelektualne ometenosti Poremećaji komunikacije Poremećaj autističkog spektra ADHD Specifični poremećaj učenja Motorički poremećaji
DSM-5 PUBLIKOVAN 18. MAJA 2013. GODINE
Pervazivni poremećaji razvoja Poremećaj autističkog spektra
Poremećaj autističkog spektra
Autistični poremećaj Aspergerov sindrom PDD-NOS Retov sindrom Dezintegrativni poremećaj detinjstva Poremećaj autističkog spektra Retov sindrom
DSM-IV Poremećaj socijalnih interakcija Poremećaj komunikacije Stereotipni obrasci ponašanja DSM-5 Socijalnokomunikacioni deficiti Stereotipno ponašanje
Vreme pojave simptoma DSM-IV Do 36. meseci DSM-5 U ranom detinjstvu
Od kliničara se očekuje da: Detaljno opiše početak poremećaja Navede komorbidna stanja Na trostepenoj lestvici utvrdi težinu autizma
Dijagnostički kriterijumi DSM-5 Za postavljanje dijagnoze moraju biti ispunjena sva četiri kriterijuma
A Postojani deficiti u socijalnoj komunikaciji i socijalnim interakcijama koji se ispoljavaju u različitim kontekstima i koji se ne mogu dovesti u vezu sa opštim razvojnim kašnjenjem, ispoljavaju se na sledeće načine (potrebno je da postoje sve tri oblasti izmenjenog funkcionisanja):
1. Deficiti u socio-emocionalnom reciprocitetu, počev od abnormalnog socijalnog pristupa i nedostatka uzajamne konverzacije, preko ograničenja u deljenju interesovanja, emocija, i afekta i reakcija, do potpunog izostanka iniciranja socijalnih interakcija.
2. Deficiti u neverbalnom komunikacionom ponašanju koje se koristi za socijalne interakcije, počev od loše integrisane verbalne i neverbalne komunikacije, preko abnormalnosti u ostvarivanju kontakta očima i u govoru tela ili deficita u razumevanju i korišćenju neverbalne komunikacije, do potpunog izostanka facijalne ekspresije ili gestova.
3. Deficiti u ostvarivanju i održavanju ostvarenih veza u skladu sa razvojnim nivoom (ne uračunavajući one koje se ostvaruju sa roditeljima), počev od poteškoća u prilagođavanju ponašanja različitim socijalnim kontekstima, preko poteškoća u deljenju imaginativne igre i pronalaženja prijatelja, do očiglednog odsustva interesovanja za druge ljude.
B Ograničeni, repetitivni oblici ponašanja, interesovanja ili aktivnosti, koji se manifestuju na najmanje dva od navedenih načina:
1. Stereotipni ili repetitivni govor, motorni pokreti ili korišćenje objekata (kao što su jednostavni motorni stereotipi, eholalija, repetitivno korišćenje objekata ili idiosinkratičkih fraza).
2. Ekscesivna privrženost rutinama, ritualnim oblicima verbalnog ili neverbalnog ponašanja, ili naglašen otpor prema promenama (motorički rituali, insistiranje na uvek istom putu ili istoj hrani, repetitivno zapitkivanje ili ekstreman distres izazvan malim promenama u okruženju).
3. Visoko ograničena, fiksirana interesovanja, ograničena po fokusu ili intenzitetu (jaka privrženost ili preokupiranost neobičnim predmetima, izuzetno ograničena i perseverativna interesovanja).
4. Hiper ili hipo reaktivnost na senzorne inpute, ili neobična interesovanja za senzoričke aspekte okruženja (očevidna indifirentnost prema bolu, hladnoći, toploti; neobično reagovanje na određene zvuke i teksture, ekscesivno mirisanje ili dodirivanje predmeta, fasciniranost svetlima i predmetima koji se vrte).
C Simptomi moraju postojati u ranom detinjstvu, ali ne moraju biti u punoj meri ispoljeni sve dok socijalni zahtevi ne prevaziđu ograničene kapacitete ili mogu biti maskirani naučenim strategijama u kasnijem životu.
D Ispoljeni simptomi zajedno ograničavaju i oštećuju svakodnevno funkcionisanje.
Šta je potrebno navesti?
Pridružena medicinska ili genetska stanja ili sredinske činioce. Informacije o težini poremećaja, za svaku od dve oblasti kliničkih manifestacija posebno. Pridružene neurorazvojne, mentalne ili bihejvioralne poremećaje. Informacije o pridruženom intelektualnom poremećaju. Informacije o poremećaju jezika. Informacije o katatoniji.
- Slides: 48