ARHITEKTURA DRUGE POLOVICE 20 STOLJEA Umjetnost 20 stoljea

ARHITEKTURA DRUGE POLOVICE 20. STOLJEĆA Umjetnost 20. stoljeća

• Među umjetnicima koji su pobjegli u Ameriku pije drugog svjetskog rata, bili su i mnogi arhitekti, kao Walter Gropius i Ludwig Mies van der Rohe. Nihove ranije spoznaje i ideje, u susretu s visokogradnjom karakterističnom za Ameriku, omogućit će im ostvarenje vlastitih zamisli u sasvim drugoj dimenziji, iz čega će proizaći snažan razvoj američkog graditeljstva.

• Walter Gropius sagradit će 58 katova visok Pan American Building u New Yorku, tada najviši poslovni neboder. Neboder je izdužene oktogonalne osnove. Konstrukciju, vidljivu i na vanjskom plaštu, čine čelični elementi i prednapregnuti beton. Walter Gropius, Pan American Building, 1958. -1963. , New York, SAD

Mies van der Rohe i Philip Johns, Zgrada Seagram, 1954. -1958. , New York, SAD • Ludwig Mies van der Rohe sa svojim učenikom Philipom Johnsom gradi 39 katova visoku zgradu Seagram u New Yorku, koja svojim jasnim i oštrim geometrijskim obrisom i staklenim vanjskim plaštem odudara od svega do tada viđenog u arhitekturi. Takav minimalizam i svođenje oblika na stakleni plašt bakrene boje, na kojem se poput zrcala reflektira ambijent koji ga okružuje, omogućen je korištenjem čelične konstrukcije sastavljene od nosivih stubova «I» profila.

• Zaobljene forme i skulpturalni karakter postupno će potisnuti stroge geometrijske forme ravnih linija. Nova strujanja u arhitekturi vidljiva su u Le Corbusierovoj Kapeli Notre Dame-du-Haut u Ronchampu u Francuskoj. Na vrhu brežuljka, Le Corbusier je sagradio veličanstvenu kapelu, koja ujedno predstavlja i potpuno novi pristup u oblikovanju sakralne arhitekture. Le Corbusier, Kapela Notre Damedu-Haut u Ronchampu, 1951. 1955. , Francuska

Frank Lloyd Wright, Muzej Guggenheim, New York, 1956. -1959. • Frank Lloyd Wright 50 -ih godina gradi jedno od svojih najpoznatijih djela, Guggenheimov muzej u New Yorku. Svojim zaobljenim formama muzej odudara od pravilnih oblika u okruženju. • Kroz niski ulazni dio ulazi se u glavni prostor koji je oblikovan kao spirala koja se širi prema vrhu, a na vrhu je staklena kupola koja ravnomjerno osvjetljava prostor. • Kretanje kroz muzej zamišljeno je kao silazak odozgo prema dolje, preko spiralnih rampi kojima u neprekinutom kretanju promatramo izložena djela.

• Širom svijeta u to doba nastaje niz zanimljivih arhitektonskih djela slobodnih oblika. • Pier Luigi Nervi za Olimpijske igre u Italiji 1960. g. , gradi Malu dvoranu sportova u Rimu. Dvoranu kružnog oblika natkriva plitkom, izvana glatkom kupolom od tanke ljuske prednapregnutog betona. Rub kupole valovito je nabran, čime je nagkašena lakoća konstrukcije. Kupola leži na vanjskim potpornjima u obliku slova ¨Y¨, a prostor između kupole i gledališta zatvara staklena stijena. Pier Luigi Nervi, Mala dvorana sportova, 1960. Rim, Italija

• I finski arhitekt Eero Saarinen priklanja se organskim, ekspresivnim oblicima. To mu omogućuju nove konstrukcije od prednapregnutog betona, i nestajanje klasične podjele na horizontalne i vertikalne elemente. Ljuskastom konstrukcijom od prednapregnutog betona Terminala TWA zračne luke u New Yorku, stvara građevinu koja se otvara u prostor oblikom koji podsjeća na krila. Konkavnokonveksnim formama, iznutra organizira potpuno otvoren prostor na dva nivoa. Eero Saarinen, Terminal TWA zračne luke u New Yorku, 1956. -1961. , SAD

• Katedrala u Braziliji djelo je arhitekta Oscara Niemeyera. Kružni tlocrt oblikuju samo istanjeni nosači od prednapregnutog betona. Ti se elementi sužavaju prema vrhu, a onda, poput cvijeta, otvaraju prema nebu. Između šesnaest nosivih elemenata, nalazi se staklena opna s dijelovima načinjenim od obojenog stakla, koji poput vitraja oplemenjuju unutarnji prostor. Oscar Niemeyer, Katedrala, 1959. Brazilija, Brazil

• Opera u Sydneyu, danas simbol tog grada, u toku izgradnje izazvala je brojne Jorn Utzon, Opera u Sydneyu, 1959. polemike. Danski arhitekt Jorn Utzon 1973, Australija sagradio je građevinu na terenu koji je sa tri strane okružen morem. Mnogobrojne kazališne dvorane, dvije glavne dvorane i niz prostora za probu, restorana i barova nalazi se unutar građevine. Oblici koji izvana zatvaraju prostor Opere i podsjećaju nas na jedra ili otvorenu školjku, segmenti su iste kugle, promjera oko 75 metara. Ljuskasta konstrukcija izvedena je pomoću prednapregnutog betona, a površina je potom prekrivena s preko 1000 milijuna pločica.

• Arhitekt Kenzo Tange 1964. za Olimpijadu u Japanu gradi Sportsku dvoranu u Tokiu. Tlocrt čine dva polukruga. Krovna konstrukcija visi sa dva armiranobetonska stupa na čeličnim kablovima. Svojim zaobljenim plohama uklapa se u okolinu, ali i opire vjetrovima koji ovdje mogu postići orkansku jačinu. Kenzo Tange, Sportska dvorana, 1964. , Tokio, Japan

• U postindustrijskom razdoblju šezdesetih godina dolazi do eksperimentiranja u arhitektonskom oblikovanju i s materijalima. • Krajem šezdesetih, grupa arhitekata u svojim projektima zastupa oslobađanje arhitekture od kriterija funkcionalnosti i usklađivanja funkcije i forme kao glavnog načela moderne arhitekture. U suprotstavljanju klasičnim vrijednostima moderne arhitekture, njihovi prostori nastaju presjecanjima, rotacijama i preklapanjima prostora. • Richard Meier, Peter Eisenman i dr. , ipak svojim bijelim kućama (po kojima dobivaju i zajednički naziv «Bijeli» ), odaju i utjecaj Le Corbusierovih vila poput Vile Savoy, klasika moderne arhitekture. U Kući III (Kuća Miller), Petera Eisenmana stvorena su preklapanja prostora zaokretanjem jednog kubičnog prostora za 45 stupnjeva. Peter Eisenman, Kuća III (Kuća Miller), Lakeville, Connecticut, 1969. 1971.

• Događaj koji je odigrao važnu ulogu u daljnjem razvoju arhitekture dvadesetog stoljeća, dogodio se 1972. godine u St. Louisu u Sjedinjenim Američkim Državama. . Stambeno naselje Pruitt. Igoe, nastalo pedesetih godina po svim tada najnaprednijim idejama o masovnom stanovanju, srušeno je. Širenje kriminala i vandalizma u dugim hodnicima ovakvih blokova zgrada, pokazalo je kako se funkcionalističke ideje nisu univerzalno primijenjive, kao što su smatrali arhitekti funkcionalizma. Teoretičar arhitekture Charles Jencks, smatrao je ovaj čin rušenja smrću modernizma, i početkom postmoderne arhitekture. Nakon toga se arhitektura razvija u različitim smjerovima.

• Mnogi arhitekti nastavljaju tradiciju moderne arhitekture. Drugi se okreću protiv funkcionalističke ideje o važnosti jedinstva funkcije forme i konstrukcije. Postmoderni arhitekti preuzimanjem poznatih detalja povijesnih stilova - citiranjem, zagovaraju eklekticizam, prihvaćaju dekoraciju i ornament i odbacuju načela moderne o čistoći i autonomnosti djela. • Arhitekt Robert Venturi zagovara simboličnu ulogu arhitekture, koja mu dozvoljava upotrebu oblika koji su citati iz prijašnjih razdoblja i pozivanje na lokalnu tradiciju. Na kući Brant, fasada je obložena dijagonalno postavljenim glaziranim pločicama, a čitava građevina asocira na art-deco motive. Robert Venturi, John Rauch, Denise Scott-Brown, Kuća Brant, Greenwich, Connecticut, 1970 -73.

• Sedamdesetih godina javlja se tzv. high-tech arhitektura koja predstavlja spoj napredne tehnologije i modernih materijala, čiji naziv proizlazi iz skraćenice High Technology (visoka tehnologija). Primjenjuju se nove, najnaprednije tehnologije građevinarstva, uz prisustvo novih materijala i potpunu kompjutorizaciju. • Centar Georges Pompidou u Parizu (zvan i Beaubourg), arhitekta Renza Piana naziv je dobio nakon smrti francuskog premijera Geogea Pompidoua, koji je raspisao natječaj za njegovu izgradnju. High tech inovaciju predstavljaju instalacijski sustavi koji su uvijek bili skriveni u zidu, a sada ostaju vidljivi na istočnoj fasadi, i još namjenski naglašeni bojama koje se za određenu vrstu instalacija koriste i u industriji. Renzo Piano, Pompidouov centar u Parizu, 1972. -1977. , Francuska

Ming Pei, Staklena piramida, 1983. , Louvre, Pariz • Ieoh Ming Pei projektira 1983. Staklenu piramidu kao dio modernizacije muzeja Louvre u Parizu. Oblikovana je kao glavni ulaz u muzej, u svrhu poboljšavanja pristupa i komunikacije s raznim dijelovima muzeja. dio piramide vidljiv izvana, samo je vrh cijelog kompleksa kojim ispod zemlje dominiraju spiralne stube.

• Židovskog muzeja u Berlinu, kojeg gradi Daniel Libeskind od 1988 do 1999. uz komemorativnu namjenu ima i simboličnu vrijednost; sadržaj je u ovom slučaju daleko važniji od same forme. Izlomljena linija zidova presvučenih cinkom, kao da je urezana u gradsko tkivo. Oblik i položaj svakog elementa, pa i samog tlocrta, imaju i druga značenja, primjerice praznina koju muzej okružuje i u koju ulaze posjetitelji, simbol je povijesne praznine nastale uništenjem židovske kulture. Daniel Libeskind , Židovski muzej u Berlinu 1988 -1999.

Franck O. Gehry, Guggenheimov muzej, 1991. -1997. , Bilbao, Španjolska • Dekonstruktivizam osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, reakcija na racionalnost, funkcionalnost, čistoću forme i konstrukcije moderne arhitekture, često se temelji na anegdoti ili ironiji, a gotovo uvijek prkosi arhitektonskoj logici. • Dekonstruktivistička arhitektura Guggenheimova muzeja u Bilbau u Španjolskoj, djelo je kanadsko - američkog arhitekta Franck O. Gehrya. On gradi muzej slobodnih, organskih oblika i pokrenutih kontura, koji izgledom podsjeća na skulpturu.

• Nova uloga institucije muzeja na početku dvadeset i prvog stoljeća, proizlazi iz činjenice da muzej više nije mjesto koje okuplja samo nekolicinu stručnjaka i znanstvenika; novu publiku čine pripadnici najrazličitijih skupina društva, najčešće turisti, zatim djeca i mnogi drugi. Ovakva ustanova kojoj je cilj privući brojnu publiku svojom arhitekturom, mora ponuditi i niz novih aktivnosti i sadržaja, a i osigurati prostore u kojima će se te aktivnosti odvijati. Ova se tendencija nastavlja i u dvadeset i prvom stoljeću. • Arhitektica Zaha Hadid (1950. ) u svom Centru suvremenih umjetnosti u Cincinnatiju, rampom koja presjeca izložbene prostore povezuje šest etaža građevine, stvarajući povezan prostor. Zaha Hadid, Centar suvremenih umjetnosti u Cincinnatiju, 2003.

• Ustanovama, poput knjižnica i kulturnih centara, pridaje se jednako velika pažnja kao i muzejima. Krajem osamdesetih Jean Nouvel (1945. ) gradi impozantni Institut du Monde Arabe u Parizu, sa izložbenim prostorom i muzejem islamske umjetnosti i povijesti islamske kulture. Jean Nouvel, Institut du Monde Arabe

• U Aleksandriji, na mjestu povjesne Aleksandrijske knjižnice iz 288. godine pr. Kr. , od 1995. do 2000. Snøhetta (Snøhetta arkitektur landskap AS internacionalni ured za arhitekturu, unutrašnje uređenje i pejzažnu arhitekturu) podiže novu zgradu knjižnice u obliku isječka cilindra, sa vanjskim zidom na koji su ugravirana slova svih svjetskih alfabeta. Snøhetta, Knjižnica u Aleksandriji, 1996 -2000. , Aleksandrija

• Izgledu poslovne zgrade, sjedišta neke tvrtke, kroz čitavo se dvadeseto stoljeće pridaje velika pažnja, od Behrensove zgrade AEG, ili Seagram Building Mies Van Der Rohea. Nastavak ove tendencije u dvdeset i prvom stoljeću vidljiv je kod Maison Hermes u Tokyju. Zgrada je djelo Renzo Piano Building Workshop, a nastala je 2001. Ističe se u trgovačkoj zoni Tokija naročito noću, kad zbog unutrašnje rasvjete koja prosijava kroz staklenu opeku otpornu na potrese djeluje poput jedananest katova visoke svjetlosne strukture. Renzo Piano Building Workshop, Maison Hermes, Tokyo, 2001.

Paolo Portoghesi, Džamija, 1975 -1993, Rim • Vjerske građevine s početka novog stoljeća, često svjedoče o tome kako je slika današnjih gradova iznimno šarolika, prepuna različitih vjerskih zajednica iz čitavog svijeta. Džamija i islamski kulturni centar Paola Portoghesija u Rimu, pokazuje povezivanje islamske graditeljske tradicije sa konstrukcijama zapadnjačke arhitekture. Tanki lukovi, i stupovi konstrukcije, te svetlost koja prodire kroz kupole, stvaraju tradicionalni dojam islamske džamije.

• Osamdesetih godina dvadesetog stoljeća razvija se i krajnje individualni izraz austrijskog umjetnika Friedensreicha Hundertwassera ( 1928 -2000. ) koji ne možemo svrstati ni u jedan pravac. On prvenstveno slikar, a tek onda grafičar i arhitekt. Arhitektonskom problemu pristupa poput slikara, stvarajući osebujne fasade i oblike zida u izrazito živim bojama. • Hundertwasser haus u Beču je stambena zgrada s 52 stana. Svaki od njih obojan je drugom bojom, a granice stambenog prostora naznačene su tamnom bojom. Nigdje ne postoje ravne linije, koje su za Hundertwasswera «bezbožne i nekreativne» . Friedensreich Hundertwasser, Hundertwasswer haus, 1983. -1986. , Beč, Austrija