Anatomija oveka je nauka o obliku i gradji
Anatomija čoveka je nauka o obliku i gradji njegovog tela (gr. Anatome – raščlaniti sečenjem) Anatomija i fiziologija – biologija čoveka Funkcionalno prilagodjavanje oblika i gradje je suština vitalnosti organa i organizma u celini. Pojačavanjem funkcije organi se povećavaju (hipertrofija) a prestanak funkcije povlači za sobom njihovo postepeno propadanje (atrofija). Promene jednog organa ili funkcionalnog sistema povlače za sobom manje ili veće promene u celom organizmu (zakon korelacije) Mikroskopsku gradju čovečijeg tela proučavaju: - nauka o ćeliji (citologija) - nauka o tkivima (histologija) - nauka o organima (organologija)
CITOLOGIJA Ćelija je osnovna jedinica gradje živih bića. Osnovna supstanca ćelijskog tela je citoplazma, predstavljena mrežom lanaca posebnih proteina – polipeptida U citoplazmi – ćelijske organele (jedro, mitohondrije, endoplazmatski retikulum, ribozomi, centrozom. . . )
U jedru ćelije se može videti jedarce koje se sastoji od hromatina, posebne belanćevine koja sadrži nukleinske kiseline (genetski materijal) Centrozom ima oblik sićušne loptice (centriolus) oko koje su zrakasto grupisane vlaknaste formacije citoplazme. Igra važnu ulogu prilikom deobe ćelije Posredna deoba ćelije (mitoza), sastoji se iz 4 faze. U prvoj fazi (profaza) jedro gubi opnu i njegov hromatin obrazuje dugačka uklupčana vlakna a u centrozomu se predvoji centrioulus i njegovi delovi odlaze ka polovima ćelije dok se izmedju njih formiraju vlakanca centrosfere. U drugoj fazi (metafaza) iskidaju se hromatinska vlakna i formira se 48 hromozoma (nosioci gena). Hromozomi se rasporedjuju u dve ekvatorijalne ploče i cepaju. U trećem stadijumu (anafaza) hromozomi odlaze ka centriolusima a u četvrtoj (telofaza) oni obrazuju dva nova jedra i nastaju dve nove
HISTOLOGIJA U čovečijem telu postoje četiri osnovne vrste tkiva: epitelno, potporno, mišićno i nervno. Epitelno tkivo sastoji se samo iz ćelija koje obrazuju opne i pokrivaju spoljašnje ili unutrašnje površine tela. Ćelije epitelnog tkiva se grupišu i formiraju jednoslojne i višeslojne epitele.
Ćelije potpornog tkiva su, za razliku od epitelnog, razmaknute, postavljene na manjem ili većem rastojanju i prostore izmedju njih ispunjava medjućelijska supstanca, koja tkivu daje manju ili veću čvrstinu. Potporno tkivo se prema glavnim odlikama svoje funkcije pojavljuje u tri osnovna vida: vezivno, hrskavično i koštano. Bez potpornog tkiva bi sva ostala meka tkiva čovečijeg tela pod uticajem zemljine teže obrazovala bezobličnu pihtijastu gomilu. Vezivno tkivo može biti rastresito, fibrozno, elastično, retikularno (zvezdaste ćelije – limfni čvorovi, koštana srž, sluzokože), masno.
Hrskavično tkivo karakteriše medjućelijska sluzna belančevinasta masa, hondromukoid. U toj masi nalazi se i hondroitin-sumporna kiselina. Retke hrskavične ćelije okružene su pojedinačno ili skupno kolagenim vlaknima i obrazuju hondron – osnovni funkcionalni elemenat gradje hrskavice. Izmedju hondrona pružaju se kolagena vlakna ka površini hrskavice i spajaju se sa vezivnim vlaknima opne hrskavice - perihondrijumom. Koštane ćelije (osteociti) imaju izdužen, elipsoidni oblik, s mnogobrojnim tankim nastavcima, koji se dodiruju. Osnovna medjućelijska masa sastoji se iz snopova kolagenih vlakana duž kojih se u vidu sitnih kristalića talože mineralne soli i to uglavnom kalcijum fosfat (85%) i kalcijum karbonat (10%) a u manjoj meri magnezijum fosfat, kalcijum fluorid, i kalcijum hlorid. Kolagena vlakna i koštane ćelije predstavljaju organski deo koštanog tkiva – osein (30%) Osnovna supstanca koštanog tkiva nije homogena već u slojevima – lamele. Lamele imaju izgled šupljih valjkova koji se uvlače jedan u drugi
Mišićno tkovo je izgradjeno iz ćelija koje su sposobne da se pod uticajem nadražaja kontrahuju, skraćuju. U čovečijem telu se razlikuju tri vrste mišićnog tkiva: - poprečnoprugasto - glatko - srčano
Organizacija skeletnog mišića od makroskopskog do molekulskog nivoa. F, G, H, I su poprečni preseci na označenom nivoima. Područje između dva “Z” diska naziva se sarkomera i predstavlja osnovnu funkcionalnu jedinicu.
Nervno tkivo sačinjavaju nervne ćelije i potporne ćelije (neuroglije) Nervna ćelija je najdiferenciranija ćelija u našem telu a njena uloga je da prima i sprovodi nadražaje.
Organ je deo čovečijeg tela odredjenog oblika i funkcije. On se sastoji iz više tkiva, od kojih je jedno dominantno, glavni nosilac funkcije karakteristične za dotični organ. Ostala pomoćna tkiva imaju pomoćnu ulogu u funkciji organa. Organi se udružuju i grade pribore ili sisteme čovečijeg tela. Organi jednog sistema iako imaju različite uloge, ipak sinergično omogućavaju izvodjenje jedne složene funkcije čovečijeg organizma. U čovečijem telu postoje sledeći funkcionalni sistemi: - skeletni sistem - mišićni sistem - pribor za varenje (digestivni sistem) - pribor za disanje (respiratorni sistem) - mokraćno-spolni pribor (genitourinarni sistem) - pribor za krvotok (kardiovaskularni sistem) - nervni sistem - sistem čula - koža
OSTEOLOGIJA Kost (os) je vrlo tvrd organ, beličaste boje, čija je glavna uloga da telu osigura stabilnost i da pruži dovoljnu otpornost na dva glavna mehaniška faktora, na pritisak (presija) i istezanje (trakcija), kojima je podvrgnuto čovečije telo. U čovečijem telu ima 206 kostiju. 1. SKELETON AXIALE (80) КОСТИ ЛОБАЊЕ (8) КОСТИ ЛИЦА (15) КОСТИ КИЧМЕНОГ СТУБА (24 пршљена, крсна и тртична кост) РЕБРА (12 пари) и ГРУДНА КОСТ (1) СЛУШНЕ КОШЧИЦЕ (6) 2. SKELETON APENDICULARE (126) КОСТИ ГОРЊИХ ЕКСТРЕМИТЕТА (64) КОСТИ ДОЊИХ ЕКСТРЕМИТЕТА (62)
S obzirom na odnos njihovih dimenzija – dužine širine i debljine –kosti se mogu podeliti na duge (ossa longa), kratke (ossa brevia) i pljosnate (ossa plana) Kratke kosti nalaze se na krajevima udova i u kičmenom stubu (elegantnost i suptilnost u pokretima trupa šaka i prstiju) Pljosnate kosti obrazuju šupljine za smeštaj nežnih organa, važnih po život organizma. Duge kosti pripadaju ekstremitetima. Na svakoj dugoj kosti razlikuje se telo (corpus) ili dijafiza i dva kraja ili epifize. Kraj koji je bliži trupu naziva se proksimalni (epiphysis proximalis) a drugi distalni (epiphysis distalis)
Telo duge kosti je obično trostranoprizmatičnog oblika (veća otpornost, bolji pripoj mišića) Duge kosti nisu pravolinijske već uvijene ili grade krivine u vidu luka ili izduženog slova S, zbog mehaničkih uslova kojima su podvrgnute. Na površini kostiju zapažaju se ispupčenja i udubljenja različite veličine i oblika i mogu se podeliti na zglobna i nezglobna. Zglobna ispupčenja i udubljenja imaju zadatak da pritisak u zglobu rasporede na što veću površinu i pokrivena su hijalinom hrskavicom. Mogu imati oblik kugle (caput), useka (incisura), kolotura (trochlea), kvrge (condylus). . . Nezglobna ispupčenja i udubljenja služe za pripoj mišića i zglobnih veza. Površina kostiju pokrivena je fibroznom opnom pokosnicom (periosteum). Ona se sastoji iz vezivnog tkiva koje se na ivicama zglobnih površina nastavlja u zglobnu čahuru. U površnim slojevima periosta nalaze se snopovi vezivnih vlakana a u dubljim slojevima krvni sudovi, nervi i mlade koštane ćelije osteoblasti.
Kod svake kosti razlikuju se dva vida koštanog tkiva, zbijeno i sundjerasto. Zbijeno koštano tkivo (substantia compacta) obrazuje površni sloj a sundjerasto (substantia spongiosa) ispunjava dublje delove. U sundjerastom tkivu se mogu uočiti nepravilne šupljinice (areole) u kojima se nalazi crvena koštana srž (medula osium) gde se stvaraju eritrociti. Zbijeno koštano tkivo sastoji se iz koncentričnih koštanih lamela izmedju kojih prolaze uzdužni kanalići kroz koje prolaze krvni sudovi (haversovi kanali). Sistem koncentričnih lamela oko Haversovog kanala predstavlja osteon, funkcionalnu jedinicu gradje zbijenog koštanog tkiva. Pri prelomu kostiju periost zadebljava na mestu preloma i u njemu se pojavljuje veliki broj osteoblasta (deobom) koji stvaraju osein koji povezuje krajeve preloma i nakon njegovog okoštavanja kost se u potpunosti regeneriše Neophodna je imobilizacija da bi se izbegla
Pored osteoblasta, mladih koštanih ćelija koje se nalaze u dubokom sloju pokosnice u koštanom tkivu se nalaze i džinovske koštane ćelije (osteoklasti). One se nalaze uz zidove medularnog kanala Haversovih kanala i areola sundjerastog koštanog tkiva. Osteoklasti razaraju koštano tkivo i omoguđavaju da osteoblasti stvaraju novo koštano tkivo, nove osteone u toku rastenja i funkcionalnog prilagodjavanja kostiju. Hrskavična ploča koja odvaja epifizu od dijafize, naziva se fertilna ili epifizna hrskavica (cartilago epiphysalis) ona postepeno okoštava i na taj način omogućava rastenje kostiju u dužinu sve do 20 ili 25. godine.
OSSA MEMBRI SUPERIORIS Kosti gornjih ekstremiteta ► Cingulum membri superioris Rameni pojas clavicula scapula ► Pars libera membri superioris humerus radius ulna ossa manus
Clavicula (ključnica) se ocrtava ispod kože na granici izmedju prednje strane vrata i grudnog koša. Ima oblik izduženog slova S i pruža se od drške grudne kosti do akromiona lopatice. Njena medijalna krivina ispupčena je napred a lateralna nazad. Ima telo i dva kraja unutrašnji (extremitas sternalis) i spoljni (extremitas acromialis). Telo ključnice se nalazi iznad prvog rebra i spljošteno je u vertikalnom smeru i to naročito u svom lateralnom delu. Izmedju klavikule i 1. rebra prolaze a. i v. subclavia (potključni krvni sudovi) – kada se rame povuče nadole i nazad klavikula pritiska ove krvne sudove pa se eventualno može zaustaviti krvarenje pri povredi ruke. Facies articularis sternalis – zglobna površina Impresio lig. costoclaviculais – otisak ključno-rebarne veze Facies articularis acromialis – zglobna površina Tuberculum conoideum – kupasta kvržica (lig. conoideum) Linea trapezoidea – trapezoidna linija (lig. trapezoideum) Foramen nutricum – nutritivni otvor
Skapula (lopatica) je zadnja kost ramenog pojasa priljubljena uz dorzalne delove 2 -7 ili 8. rebra. Ona je pljosnata kost trouglastog oblika (ang. superior, inferior i lateralis). Na svom spoljnem uglu (ang. lateralis) ima široku zglobnu čašicu (cavitas glenoidalis) za zglobljavanje s glavom ramenice (humerusa), i kljunasti nastavak (processus coracoideus). Na zadnjoj strani lopatice vidi se veliki koštani greben (spina scapule) koji nastavlja upolje u natplećak (acromion) na čijoj se prednjoj ivici nalazi ovalna zglobna površina (facies articularis acromii) za zglobljavanje sa klavikulom. Prednja ili rebarna strana lopatice (facies costalis) izdubljena je i gradi podlopatičnu jamu (fossa subscapularis). Zadnja strana lopatice (facies dorsalis) podeljena je lopatičnim grebenom u dve jame, nadgrebna (fossa supraspinata) i podgrebnu (fossa infraspinata). Od kljunastog nastavka polaze tri jaka ligamenta
Humerus (ramenica) je duga kost koja ima trostrano prizmatično telo i dva zadebljana kraja. Na gornjem kraju (extremitas proximalis) razlikuju se: glava (caput humeri), kratak vrat (collum anatomicum) i dve kvržice (tuberculum majus i minus) od kojih se naniže spuštaju dva grebena (crista tuberculi majoris i minoris) izmedju kojih se vidi žleb (sulcus intertubercularis – za tetivu duge glave m. biceps brahii-a. Spoj gornjeg kraja s telom naziva se hirurški vrat ramenice (collum chirurgicum). Donji okrajak (extremita distalis) ima srednji zglobni i dva bočna nezglobna dela. Zglobni deo (condylus humeri) predstavljaju glavica (capitulum humeri) i kolotur (trochlea humeri). Glavica koja leži spolja se zglobljava sa žbicom (radius) a kolotur s lakticom (ulna). Nezglobni delovi su bočne kvrge (epicondylus medialis i lateralis), unutrašnja i spoljašnja. Na prednjoj strani donjeg kraja nalze se dve jamice (fossa radialis i fossa coronoidea) u koji ulaze prednji delovi žbice i šiljolikog nastavka laktice prilikom fleksije podlakta. Na zadnjoj strani donjeg kraja, iznad kolotura, nalazi se duboka jama (fossa olecrani), u koju se uvlači
Radius (žbica) je spoljna kost podlakta. Ima trostranoprizmatično telo i dva okrajka, donji i gornji. Na gornjem kraju se razlikuju glava (caput radii), vrat (collum radii) i ispupčenje (tuberositas radii) za koje se pripaja m. biceps brahii. Na gornjoj strani glave se nalazi udubljenje za zglobljavanje sa glavicom humerusa, a na bočnim stranama postoji kružna zglobna površina (circumferentia articularis) za zglobljavanje s ulnom i spajanje s prstenastom vezom (lig. anulare radii). Od spoljnog dela donjeg kraja radiusa silazi šiljoliki nastavak (processus styloideus). Zglobna površina donjeg kraja služi za zglobljavanje s dvema kostima ručja (os scaphoidea i os lunatum) Ivice žbice: margo anterior,
Ulna (laktica) je unutrašnja kost podlakta. Ima trostranoprizmatično telo i dva kraja. Donji kraj se sastoji iz šiljolikog nastavka (processus styloideus) i glave (caput ulnae). Glava laktice se svojom kružno, zglobnom površinom (circumferentia articularis) zglobljava sa žbicom i zglobnim kolutom (discus articularis), koji je odvaja od kosti ručja. Na prednjoj strani gornjeg kraja nalazi se polumesečasti usek (incisura trochlearis), za zglobljavanje s koloturom ramenice (trochlea humeri). On odvaja dva nastavka, olekranon i processus coronoideus (kljunasti nastavak), na čijoj spoljnoj strani se nalazi udubljenje (incisura radialis ulnae) za zglobljavanje s glavom žbice. Ivice laktice su: margo anterior, posterior i interoseus, a strane:
Kosti šake (ossa mani) podeljene su u kosti ručja (ossa carpi), kosti doručja (osa metacarpi) i kosti prstiju (ossa digitorum manus). Kosti ručja (ossa carpi) poredjane su u proksimalni i distalni red. U svakom redu se nalaze po 4 kratke kosti. Idući od spoljne radijalne ivice šake, u proksimalnom redu se nalaze: čunasta (os scaphoideum), polumesečasta (os lunatum), troroglja (os triquetrum) i graškasta (os pisiforme), a u distalnom redu: trapezna (os trapezium), trapezoidna (os trapezoideum), glavičasta (os capitatum) i kukasta (os hamatum). U doručju se nalaze 5 duguljasih kostiju koje medjusobno ograničavaju 4 prostora (spatia interossea metacarpi) koje ispunjavaju medjukoštani mišići šake (mm. interossei). Donji krajevi ovih kostiju povezani su poprečnom vezom doručja (lig. metacarpeum transversum profundum) Članci ili kosti prstiju u svakom prstu obrazuju po tri članka (phalanx proximalis, media i distalis). U palcu nedostaje srednji
M. Opponens pollicis M. Flexor carpi radialis M. Abductor pollicis brevis M. Flexor policis brevis M. Adductor pollicis M. Flexor policis longus M. Flexor digitorum superficialis M. Flexor digitorum profundus M. Flexor digiti minimi brevis M. Abductor digiti minimi M. Opponens digiti minimi M. Flexor carpi ulnaris
M. Extensor carpi radialis brevis M. Extensor carpi ulnaris M. Extensor digitorum M. Extensor policis longus M. Extensor policis brevis M. Adductor policis longus M. Extensor carpi radialis longus
1. 2. 4. 3. 5.
1 2 8. 7. 6. 5. 4. 3
9 1 8 2 3 7 4 5 6
1 11 1 3 10 9 2 4 3 8 5 7 6 4 6 5 2
16 1 2 10 3 9 8 15 14 4 1 2 3 13 12 7 11 5 10 6 4 5 6 9 8 7
12 1 4 5 6 2 11 3 7 5 10 9 6 4 7 8 3
Ossa membri inferioris Kosti donjeg uda (ossa membri inferioris) obrazuju karlični pojas (cingulum membri inferioris) i kostur noge ili kostur slobodnog dela donjeg uda (skeleton membri inferioris liberi). U karlični pojas spada samo jedna kost, karlična (os coxae) koja povezuje kostur noge za donji deo kičmenog stuba i krsnu kost. Kostur noge se sastoji iz natkolenice, podkolenice i stopala. U nadkolenici se nalazi butna kost (femur) i čašica (patella) – sezamoidna kost u tetivi m. quadriceps femoris-a. U podkolenici – golenjača (tibia) i lišnjača (fibula). U stopalu se nalazi 26 kostiju, 7 u nožju (ossa tarsi), 5 u donožju (ossa metatarsi) i 14 u prstima (ossa digitorum pedi)
Karlična kost je pljosnata masivna kost koja na svojoj spoljnoj strani ima duboku zglobnu čašicu (acetabulum) za zglobljavanje s glavom butne kosti. Ona se sastoji iz tri dela koji do puberteta predstavljaju posebne kosti, bedrenu (os ilium), sedalnu (os ischii) i preponsku (os pubis), spojene medjusobno hijalinom hrskavicom u vidu slova Y. Ispod zglobne čašice se nalazi otvor (foramen obturatum), u kome je zategnuta fibrozna opna (membrana obturatoria)
Bedrena kost (os ilium) svojim donjim delom (corpus) čini krov zglobne jame. Njen gornji pljosnati deo se naziva krilo bedrene kosti (ala ossis ilii). Na unutrašnjoj strani, u donjem delu nalazi se lučni oštani greben (linea arcuata) a iznad njega unutrašnja bedrena jama (fossa iliaca). Zadnji kraj lučne linije dopire do zglobne površine (facies auricularis) za zglobljavanje s krsnom kosti. Iza zglobne površine, na hrapavom zglobnom ispupčenju (tuberositas iliaca) pripajaju se snažne, zadnje veze krsno-bedrenog zgloba. Na spoljnoj strani krila bedrene kosti izmedju pripoja snažnih sedalnih mišića (mm. glutei) nalaze se tri hrapave linije: linea glutea anterior, linea glutea posterior i linea glutea inferior. Gornja ivica bedrene kosti je u vidu masivnog grebena (crista iliaca) čije krajeve označavaju bedrebe bodlje: prednje gornja (spina iliaca anterior superior), prednje-donja (spina iliaca anterior inferior).
Sedalna kost (os ichii) svojim telom (corpus) čini zadnji deo zglobne čašice, a svojom lučnom granom (ramus ossis ischii) ograničava zaporni otvor karlične kosti. Na temenu njene grane nalazi se sedalna kvrga (tuber ischiadicum). Od zadnje ivice tela pruža se koso nazad i medijalno snažan koštani nastavak, sedalna bodlja (spina ischiadica) koja na zadnjoj ivici karlične kosti razdvaja dva sedalna useka, gornji (incisura ischiadica major) od donjeg (incisura ischiadica minor).
Preponska kost (os pubis) ima telo (corpus) i dve grane (ramus superior i ramus inferior) koje ograničavaju spreda zaporni otvor. Na unutrašnjoj strani spoja gornje i donje grane nalazi se ovalna zglobna površina (facies symphysialis) za zglobljavanje izmedju karličnih kostiju. Tela bedrene i preponske kosti grade ispupčenje (eminentia ileopectinea). Duž gornje strane gornje grane pruža se češljasti greben (pecten osis pubis) a duž donje strane zaporni žleb (sulcus obturatorius). Zglobna čašica (acetabulum) pri osnovnom položaju tela upravljena je nadole. U njenom srednjem delu nalazi se jama (fossa acetabuli) koja je okružena širokom polumesečastom površinom (facies lunata)
Karlica (pelvis) – Karlične kosti se spajaju s krsnom i trtičnom kosti i obrazuju masivan koštani prsten – karlicu. Ovaj koštani prsten podeljen je kružnim koštanim gebenom, graničnom linijom (linea terminalis) na veliku (pelvis major) i malu (pelvis minor) karlicu. Graničnu liniju čine: gornja ivica preponske simfize, češljasti grebeni i lučne linije karličnih kostiju, prednje ivice krila krsne kosti i karlični rt (promontorijum). Kod normalnog stava čoveka simfiza i prednje-gornje bedrene bodlje nalaze se u istoj frontalnoj ravni a krsna kost svojom gornjom polovinom se postavlja skoro potpuno u horizontalnu ravan. Nagib karlice (inclinatio pelvis) se menja pri raznim položajima tela. On je najmanji pri klečećem stavu a najveći u ležećem položaju s podignutom karlicom. U stojećem stavu kod žena je 65 a kod muškaraca 55 stepeni.
M. Gluteus maximus M. Gluteus minimus M. Gluteus maximus M. Gluteus medius M. Gluteus minimus M. Gluteus medius Alla ossis ilii M. Obliqus externus Crista iliaca M. Sartorius M. Tensor fascie late Spina iliaca anterior superior M. Rectus femoris Spina iliaca anterior inferior M. Pectineus Pecten osis pubis M. Obliqus externus abdominis Crista iliaca abdominis Spina iliaca anterior superior inferior M. Pectineus Pecten osis pubis M. Rectus abdominis Tuberculum M. Rectus abdominis Tuberculum pubicum(medijalno) pubicum (medijalno) M. Pyramidalis Tuberculum pubicum M. Pyramidalis Tuberculum pubicum M. Adductor longus M. Adductor brevis M. Gracilis M. Adductor longus M. Obturatorius externus M. Quadratus femoris M. Biceps femoris M. semimembranosus M. semitendinosus Ramus infer. Ossis pubii Ramus ossis ischii Ramus infer. Ossis pubii Tuber ischiadicum
M. Transversus Crista iliaca abdominis M. Transversus abdominis M. Obliquus internus abdominis internus M. Quadratus lumborum Crista iliaca abdominis M. Latisumus dorsi M. Quadratus lumborum M. Iliacus M. Latisumus Fossa iliaca dorsi M. Levator ani ramus sup. Ossis pubii M. Iliacus Fossa iliaca M. Obturatorius internus oko For. Obt. M. Levator ani Ramus sup. Ossis pubii M. Iliacus Fossa M. Obturatorius internus oko For. Obt. iliaca
Butna kost (femur) je najduža kost čovečijeg tela, na kojoj se razlikuju telo i dva masivna okrajka. U sastav gornjeg okrajka ulaze glava (caput femoris), vrat (collum femoris) i dve kvrge ili trohanteri (trochanter major i minor). Gornji okrajak s telom zaklapa ugao od oko 120 – 130 stepeni (smanjuje se kod snažnih maskuloznih ljudi a povećava kod paralize mšića noge). Na unutršnjoj strani se nalazi jama (fosa trochanterica). Od velikog trohantera spuštaju se ka malom dva koštana grebena, zadnji (crista intertrochanterica) i prednji (linea intertrochanterica). Od malog trohantera silazi zadnjom stranom češljasta linija (line pectinea). Duž zadnje strane tela butne kosti silazi koštani greben, hrapava linija (linea aspera). Gornji kraj hrapave linije se spolja proširuje u sedalno ispupčenje (tuberosits glutea) a na donjem krajuse hrapava linija račva i ograničava zatkoleno polje (facies poplitea). U sastav donjeg okrajka ulaze dva kondila spoljni (condylus lateralis) i unutrašnji (condylus medialis) koji na svojoj donjoj strani imaju zglobnu površinu za zglobljavanje s golenjačom (tibia). Kondili su napred spojeni zglobnom površinom za čašicu (facies patellaris) a pozadi su odvojeni dubokom jamom (fossa intercondylaris). Na površnim potkožnim stranama kondila nalaze se kvržice (epikondylus lateralis i medialis.
M. Piriformis M. Gluteus medius M. Gluteus minimus Trochanter major M. Vastus intermedius Prednje spoljna strana tela M. iliopsoas Trochanter minor
M. Gluteus medius Trichanter major M. Obturatorius Fossa trochanterica internus et. MM. gemelli (iznad jame) M. Obturatorius externus Fossa trochanterica M. Gluteus maximus Tuberositas glutea M. Vastus intermedius Prednje spoljna srtrana tela M. Adductor brevis M. Adductor longus M. Adductor magnus M. Vastus lateralis M. Vastusmedialis M. Biceps femoris (caput breve) Linea aspera M. gastrocnemius Iza oba epikondilusa M. Popliteus M: olantaris Condylus lateralis M. Adductor magnus Tubercukum adductorium medijalnog kondilusa
Golenjača (tibia) je unutrašnja masivna kost potkolenice. Na bazi donjeg okrajka tibie nalazi se zglobna površina (facies articularis inferior) za zglobljavanje sa skočnom kosti stopala (talus). Na medijalnoj strani donjeg okrajka nalazi se unutrašnji gležanj (malleolus medialis) a na spoljnoj strani nalazi se usek (incisura fibularis) za zglobljavanje s donjim okrajkom lišnjače (fibula). Gornji kraj se sastoji iz dva kondila, (condylus medijalis i lateralis) koji na svojim gornjim stranama imaju zglobnu površinu (facies articularis superior) za zglobljavanje s kondilima butne kosti). Izmedju zglobnih površina kondila nalazi se središno koštano uzvišenje (eminentia intercondylaris). Na donjoj strani unutrašnjeg kondila se nalazi ovalna zglobna površina (facies articularis fibularis) za zglobljavanje s fibulom. Ivice tela tibie su: margo anterior, medialis i interoseus. Lišnjača (fibula) se nalazi spolja od golenjače. Na donjem kraju se nalazi spoljni gležanj (malleolus lateralis) koji svojom trouglastom zglobnom površinom naleže uz spoljnu stranu tela skočne kosti. Iza te površine nalazi se duboka jama fossa malleoli lateralis. Gornji okrajak, glava fibule (caput fibulae) zglobljava se svojom zglobnom površinom sa spoljnim kondilom golenjače. Od glave fibule se naviše pruža nastavak (apex capitis fibulae)
M. Sartorius M. Gracilis M. semitendinosus Gornji deo unutrašnje strane tibie M. Tibialis anterior Spoljna strana tibie M. Quadriceps femoris Tuberositas tibiae M. Biceps femoris Apex capitis fibulae M. Peroneus longus M. Peroneus brevis M. Peroneus tertius Spoljna strana fibule M. Extensor digitorum longus M. Extensor hallucis longus Unutrašnja strana fibule
M. semimembranoseus Condilus medialis M. Soleus Zadnja strana tibie i fibule M. Popliteus M. Flexor digitorum longus M. Tibialis posterior Zadnja strana tibie M. Flexor halucis longus Zadnja strana fibule
Kosti stopala (ossa pedis) dele se u: kosti nožja (ossa tarsi), kosti donožja (ossa metatarsi) i kosti prstiju (ossa digitorum pedis) od kojih svaka ima po tri falange (proksimalnu distalnu i srednju). Kosti nožja (ossa tarsi) se grupišu u dva reda. U zadnjem redu su dve najveće kosti nožja, skočna (talus) i ispod nje petna (calcaneus). U prednjem redu nalazi se 5 kostiju: kockasta (os cuboideum), čunasta (os naviculare) i tri klinaste kosi (os cuneiforme – mediale, laterale i intermedium).
SYNDESMOLOGIJA Zglob ili spoj (junctura) predstavlja skup elemenata pomoću kojih se kosti spajaju medjusobno. S obzirom na pokretljivost, svi zglobovi se dele na nepokretne i pokretne Nepokretni zglobovi ili sinartroze, prema vrsti potpornog tkiva kojim su kosti medjusobno spojene, dele se na vezivne i hrskavične spojeve. Kod pokretnog zgloba ili dijartroze, razlikuju se glavni i sporedni elementi. U glavne elemente spadaju: zglobne površine (facies articularis), zglobna šupljina (cavum articulare) ispunjena sinovijalnom (sluzavom) tečnošću i zglobna čahura (capsula articularis) koja se sastoji iz dva sloja – membrana fibroza izgradjena od fibroznog tkiva i membrana synovialis izgradjena od vezivnog elastičnog tkiva. U sporedne elemente pokretnog zgloba spadaju: zglobne veze (ligamentum) i fibroznohrskavične ploče koje mogu biti u obliku zglobnog koluta (discus articularis), meniskusa – klinastog oblika, ili čašične usne (labrum) – prstenastog oblika koja u preseku ima oblik trougla.
ZGLOBOVI GORNJEG UDA Zglobovi gornjeg uda se dele u spojeve ramenog pojasa i spojeve ruke. U spojeve ruke ili slobodnog dela gornjeg uda spadaju: zglob ramena (art. humeri), zglob lakta (art. cubiti), spojevi kostiju podlakta i zglobovi šake (artt. manus) SPOJEVI RAMENOG POJASA U spojeve ramenog pojasa spadaju dva zgloba, grudno-ključni (art. sternoclavicularis) i grudno-natplećni (art. acromioclavicularis) i jedan snažan vezivni spoj izmedju ključnice i kljunastog nastavka lopatice, kljunasto-ključna veza (lig. coracoclaviculare). Grudno-ključni zglob se ponaša kao kuglast i omogućuje pokrete ključnice oko tri glavne osovine: sagitalne, vertikalne i poprečne. Oko sagitalne osovine – podizanje i spuštanje spoljnog kraja ključnice odnosno ramena. Oko vertikalne – pomeranje ramena napred i nazad. Klavikula se kod ovih pokreta ponaša kao dvokraka poluga, čiji je oslonac lig. costoclaviculare, pri čemu njen unutrašnji kraj gradi minimalne pokrete, koji su suprotnog smera od pokreta lateralnog kraja. Oko uzdužne osovine klavikule mogući su ograničeni pokreti obrtanja. Prilikom pokreta u grudno-ključnom zglobu, lopatica se u art. acromioclavicularis okreće, klizi u odredjenom pravcu i priljubljuje uz grudni koš.
Art. Sternoclavicularis – grudno-ključni zglob spaja unutrašnji kraj ključnice s drškom grudne kosti. Izmedju zglobnih površina je umetnut fibroznohrskavični kolut (discus articularis). Zglobne površine su: facies articularis sternalis ključnice i incisura clavicularis grudne kosti. Zglobna čahura (capsula articularis) pojačana je spreda i pozadi fibroznim vezama – lig. Sternoclaviculare anterius i posterior, odozgo lig. Interclaviculare i odozdo lig. Costoclaviculare. Art. Acromioclaviculare – kljunasto-natplećni zglob je polupokretan. Zglobne površine su: facies articularis acromialis ključnice i facies articularis acromii lopatice. Zglobna čahura je pojačana s gornje strane lig. Acromioclavicularis Lig. Coraciclaviculare se idući naviše deli na zadnji krak, kupasta veza (lig. conoideum) i prednji krak, trapezoidna veza (lig. trapezoideum).
Art. humeri – zglob ramena je spoj izmedju glave ramenice (caput humeri) i čašične jame (cavitas glenoidalis) na spoljnom uglu lopatice. Izmedju zglobnih površina se nalazi fibroznohrskavični prste, čašična usna (labrum glenoidale). Zglobna čahura je relativno labava (opasnost od iščašenja) a pojačana je kljunasto-ramenom vezom (lig. coracohumerale), tri čašično-ramene veze (ligg. glenohumeralia) i okolnim mišićima. Zglobna čahura je najmanje obezbedjena u svom prednje-donjem delu gde najčešće iskače glava ramenice pri iščašenju. Krov zgloba ramena sačinjavaju: procesus coracoideus, acromion i lig. coracoacromiale, a izmedju njega i gornje strane zgloba nalazi se sluzna kesa (bursa subcoracoidea). Prilikom zapaljenja ili povrede ove kese podizanje ruke napred i u stranu je bolno i otežano) Ovaj zglob je najpokretljiviji loptasti zglob. Oko tri glavne osovine vrše se osnovni pokreti ruke: fleksija, ekstenzija, abdukcija, adukcija, spoljna i unutrašnja rotacija
Zglob lakta (art. cubiti) je složen jer povezuje tri kosti, donji okrajak humerusa s gornjim okrajcima ulne i radiusa. U njegov sastav pored himero-ulnarnog (art. humeroulnaris) i humero-radijalnog (art. humeroradialis) ulazi i proksimalni spoj žbice i laktice (art. radioulnaris proximalis). Zglobna čahura je zajednička za sva tri dela ovog zgloba. Oko vrata žbice ona obrazuje kružni nastavak recessus sacciformis, koji olakšava pokrete obrtanja gornjeg kraja žbice.
Čahura je pojačana snažnim bočnim vezama, unutrašnjom lig. collaterale ulnare i spoljnom lig. colaterale radiale. Ove veze onemogućavaju lateralna pomeranja podlakta i svojim zatezanjem ograničavaju prekomernu ekstenziju i fleksiju. Pokreti: ekstenzija i fleksija (140 stepeni), supinacija i pronacija (180 stepeni u spojevima žbice i laktice).
U spojeve šake spadaju: zglobovi ručja, gornji (art. radiocarpea) i donji (art. mediocarpea), zglobovi ručja s doručjem (artt. carpometacarpeae), zglobovi doručja s prstima (artt. metacarpophalangeae) i zglobovi prstiju (artt. interfalangeae) Gornji zglob ručja spaja elipsoidnu zglobnu glavu koju sačinjavaju čunasta, polumesečasta i trororglja kost sa zglobnom površinom donjeg okrajka žbice i donje strane medjuzglobnog koluta (discus articularis) koji odvaja ručje od glave laktice. Čahuru ovog zgloba pojačavaju spreda: lig. radiocarpeum palmare i lig. ulnocarpeum a pozadi lig. radiocarpeum dorsale.
Kosti proksimalnog i distalnog reda ručja su medjusobno povezane vezama, prednjim (lig. intercarpea palmaria), zadnjim (lig. intercarpea dorsalia) i medjukoštanim (lig. intercarpea interosea). Prednje veze skupa obrazuju zrakastu vezu (lig. carpi radiatum). U funkcionalnom pogledu, donji i gornji zglob ručja se dopunjuju i omogućuju palmarnu i dorzalnu fleksiju, radijalnu i ulnarnu abdukciju šake.
Spojevi ručja s doručjem (artt. carpometacapeae). su polupokretni osim zgloba prve kosti doručja i os. trapezium-a (art. carpometacarpea pollicis) u kome se vrše pokreti prve kosti doručja i palca (odvodjenje, privodjenje, opozicija i repozicija). Čahuru zglobova ručja s kostima doručja od 2. do 5. prsta pojačavaju prednje i zadnje veze (ligg. carpometacaptea – palmaria et dorsalia i ligg. metacarpea. palmaria dorsalia et interossea).
- Slides: 60