Adriana BlanuaLoi mag psych Ne situacija ve interpretacija

Adriana Blanuša-Lošić, mag. psych.

§ Ne situacija već interpretacija situacije (izražena AM), utječe na emocije, ponašanje i fiziološke reakcije § AM prisutne kod svih, postoje uz manifestniji tijek misli, uglavnom ih nismo svjesni § Uz malo vježbe možemo ih osvijestiti – važno kako bi ih kritički promotrili § Ljudi koji ne pate od neke psihičke disfunkcije automatski provjeravaju AM § Ljude koji pate od neke psihičke disfunkcije potrebno podučavati provjeravanju Npr. Za vrijeme ove prezentacije može vam se javiti misao „Ovo ne razumijem” i možete osjetiti laganu anksioznost. produktivan odgovor na AM: „Razumijem nešto od toga, moram još jednom pročitati tekst. ” neproduktivan odgovor na AM: „I nikad neću razumjeti. ” Učenjem postupaka KT, osoba je u mogućnosti iskoristiti svoje negativne emocije u identificiranju (i vrednovanju) misli te razvijanju adaptivnijeg odgovora!

Gotovo uvijek negativne (osim kod maničnosti, narcističnog PL ili zloupotrebe droga) Kratke i brze, osoba svjesnija emocija povezanih s mislima U verbalnoj ili vizualnoj formi (predodžbe) ili u obje istovremeno 2. tip: točne, ali krivi zaključci izvedeni iz njih npr. „Nisam napravio što sam obećao” „Zbog toga nisam dobra osoba” Ljudi ih doživljavaju kao točne, bez razmišljanja i evaluacije AM Vrednuju se u odnosu na njihovu valjanost i korisnost 1. tip (uobičajeni): iskrivljene AM, pojavljuju se usprkos dokazima koji govore suprotno Verbalna forma često stenografskog tipa („Oh ne!”, „Glupačo!”) 3. tip: točne, ali disfunkcionalne npr. „Trajat će satima dok ne završim ovaj zadatak/naučim gradivo” – povisi razinu anksioznosti, smanji motivaciju i koncentraciju Identificiranje, vrednovanje i odgovaranje na AM dovodi do pozitivnog pomaka u raspoloženju Pojavljivanje AM postaje predvidljivo ako se identificiraju bazična vjerovanja

§ Koristiti primjer klijenta („Sjetite se situacije ovaj tjedan kada ste se osjetili uznemireno. Što ste tada osjećali? Što vam je prolazilo kroz glavu? ”) § Na prvoj seansi; koristi za objašnjavanje kognitivnog modela § Na kraju provjeriti shvaćanje § Zadati DZ DZ: U trenutku kad osjetite promjenu raspoloženja pitajte se: „Što je upravo prošlo mojom glavom? ”

§ Vještina analogna učenju bilo koje druge vještine zahtjeva uvježbavanje i određeni vremenski period § Načini otkrivanja AM: Otkrivanje AM koje nastaju na seansi Otkrivanje AM koje je pacijent imao o problematičnoj situaciji između dvije seanse

Otkrivanje AM koje nastaju na seansi Važne AM i predodžbe praćene promjenom raspoloženja; Mogu biti o samom pacijentu („Tako sam neuspješna”), terapeutu („On me ne razumije”) ili predmetu razgovora („Nije pošteno da imam toliko posla”) Mogu: oslabiti motivaciju ili osjećaj valjanosti i vrijednosti, ometati koncentraciju na seansi i/ili terapijsku suradnju. Kada? U trenutku kad terapeut zapazi promjenu raspoloženja Neverbalni znakovi: - Promjene u izrazu lica - Napinjanje mišića - Promjene u položaju tijela ili pokretima ruku Verbalni znakovi: - Promjene u tonu, visini, jačini ili ritmu glasa „Što je upravo prošlo vašom glavom? ”

„Što je upravo prošlo vašom glavom? ” § Ako osoba nije u mogućnosti iznijeti misao, terapeut može osvježiti pamćenje usmjeravajući ju na emocije i fiziološke reakcije npr: T: Što je upravo prošlo vašom glavom? K: Nisam sigurna. T: Kako se sada osjećate? K: Ne znam. Pretpostavljam tužno. T: Gdje osjećate tugu? K: U prsima. I iza očiju. T: Dakle, kada sam pitao „Kako napreduje škola? ” osjetili ste tugu. Znate li o čemu ste razmišljali? K: Mislim o predavanjima iz ekonomije. Razmišljala sam o učenju za ispit. T: O čemu ste razmišljali? Ili, jeste li zamislili nešto? K: Da. Zamislila sam 3 na vrhu s crvenom bojom. § Ukoliko je usmjeravanje na emociju neuspješno, terapeut može promijeniti temu (da se ne razvije osjećaj neuspješnosti, osjećaj kao da je osoba na ispitivanju, …)

„Što je upravo prošlo vašom glavom? ” § Osim usmjeravanja na emocije i fiziološke reakcije terapeut može: § Tražiti da osoba nešto pretpostavi „Kad biste morali pretpostaviti, o čemu biste rekli da ste razmišljali? ” § Iznijeti prihvatljivu pretpostavku „Mislite li da ste mogli razmišljati o ____? ” § Tražiti određenu predodžbu „Jeste li mogli nešto zamisliti? ” § Pitati za značenje neke situacije „Što vam je značilo kada sam vas pitao o ____? ” § Predložiti određenu misao suprotnu od one koja se očekuje „Jeste li pomislili da je sve odlično? ”

Otkrivanje AM koje je pacijent imao o problematičnoj situaciji između dvije seanse § Prvi korak: verbalno opisivanje situacije gdje terapeut postavlja standardno pitanje: „Što vam je tada prošlo kroz glavu? ” pomaže terapeutov zahtjev za što detaljnijim opisom situacije § Ako verbalno opisivanje nije dovoljno: zamišljanje specifične situacije kao da se događa upravo sada „Možete li zamisliti da ste sada na tom mjestu? Opišite mi što detaljnije što se događa. ” Ispravljanje osobe kada govori u prošlom vremenu § Dodatna tehnika: igranje uloga (posebno ako osoba ima poteškoća u interpersonalnim situacijama) Osoba prvo ispriča situaciju u što više detalja (tko je što rekao) i zatim rekonstruiraju situaciju Na kraju dijaloga terapeut upita: „Jeste li bili svjesni što vam je prolazilo kroz glavu? ” Ukoliko osoba i dalje nije u stanju iznijeti misli: prijeći na drugu temu ili postaviti dodatna pitanja

1. Što pretpostavljate da ste mogli misliti? 2. Mislite li da ste mogli misliti o ____ ili ____ ? (Terapeut predlaže nekoliko vjerojatnih mogućnosti) 3. Jeste li zamisliti nešto se moglo dogoditi ili zapamtili nešto se dogodilo? 4. Što vama znači ta situacija? (Ili što o vama kaže? ) 5. Jeste li pomislili ___? (Terapeut predlaže misao suprotnu onoj koju očekuje)

§ Važno nastaviti s ispitivanjem klijenta, čak i nakon što izvijesti o početnoj AM „Što vam je još prošlo kroz glavu? ” § Klijent može imati i druge AM ne samo o situaciji nego i o svojim reakcijama na situaciju klijent može svoje emocije, fiziološke reakcije i ponašanje percipirati negativno T: Dakle, pomislili ste: „Mogla bih se osramotiti. ” I osjetili ste anksioznost? Što se onda dogodilo? K: Srce mi je počelo jako kucati i pomislila sam: „Što mi je? ” T: I osjetili ste se…? K: Još anksioznije. T: A zatim? K: Pomislila sam „Nikad se neću osjećati dobro. ” T: I osjetili ste…? K: Tugu i beznađe. - Prvo AM o specifičnoj situaciji - Zatim je AM o anksioznosti i tjelesnim senzacijama Sekundarne emocionalne reakcije mogu biti prilično uznemirujuće i pogoršati situaciju Poželjno odrediti KADA je klijent bio najuznemireniji (prije, za vrijeme ili nakon incidenta) i AM

§ Ponekad klijent ima teškoće u određivanju situacije/problema koji je za njega najteži § Terapeut pomaže predlažući brojne uznemirujuće probleme, tražeći od klijenta da odredi koliko olakšanja osjeća pri mogućoj eliminaciji nekog od tih problema Pokušati odrediti sve što je osobu uznemiravalo („O čemu ste sve razmišljali? ”) – terapeut pomaže u određivanju i popisivanju problema Klijent zamišlja da je riješio svaki od tih problema Najveće olakšanje kod najvećeg problema Isti proces se može koristiti za otkrivanje koji dio problema osobu najviše smeta

§ Dok ne nauče prepoznavati AM, mnogi klijenti iznose interpretacije koje ih mogu i ne moraju odražavati npr. : T: Kad ste vidjeli ženu u kafiću, što vam je prošlo kroz glavu? K: Mislim da sam poricala svoje stvarne osjećaje. (njena interpretacija) T: Što ste stvarno mislili? K: Nisam sigurna što mislite. - Ovdje terapeut može pokušati doći do misli usmjeravajući se i pojačavajući emocije: T: Koje ste osjećaje poricali ? K: Ne znam, svoje. Nisam sigurna koje. T: Jeste li bili sretni, uzbuđeni? (nudi emocije suprotne od onih koje očekuje) K: Ne, uopće ne. …

§ Klijent može iznositi brojne AM, važno odrediti koje ga najviše uznemiruju § Relevantne AM povezane s jačom nelagodom § Terapeut pokušava odrediti na koju se misao najkorisnije usmjeriti npr. : T: Osjećali ste se prilično tužno kad ste podigli slušalicu. Što vam je tad prošlo kroz glavu? K: Pa, mojoj prijateljici iz srednje škole ide zaista dobro. Ima posao, izlazi s puno prijatelja. Dobila je na korištenje i obiteljski auto. Ponekad želim da sam više poput nje. Ja sam takav gubitnik. T: Jeste li pomislili: „Ja sam takav gubitnik” kad ste digli slušalicu? K: Da. T: Je li vam tada još nešto prošlo kroz glavu? K: Ne, samo da sam gubitnik. Nikad neću biti kao ona.

Klijenti trebaju naučiti stvarne riječi koje im prolaze kroz glavu kako bi mogli vrednovati njihovu učinkovitost. Ugrađeni izrazi Stvarne AM § Mislim da sam se pitala sviđam li mu § Sviđam li mu se? § Ne znam hoće li odlazak profesoru biti § Vjerojatno će biti gubitak vremena ako § Ne mogu se natjerati na čitanje. § Ne mogu to napraviti. se. gubljenje vremena. odem. Terapeut vodi klijenta prema identificiranju aktualnih riječi postavljanjem pitanja („Što ste točno tada pomislili? ”), predlaganjem misli („Jeste li pomislili___? ”), predlaganjem da pogodi što je mislio („Kad biste morali pogoditi, što biste rekli da ste pomislili? ”).

T: Što vam je prošlo kroz glavu kad je tema seminara objavljena? K: Uh, oh. Samo sam pomislila: „Uh, oh. ” T: Možete li tu misao izgovoriti ? „Uh, oh” znači… K: Nikad to neću uspjeti napisati na vrijeme. Imam previše toga. - Ako klijent nije sposoban izreći misao, terapeut može predložiti suprotnu misao („Znači li to nešto dobro? ”)

Pitanje Tvrdnja § Hoću li se moći suočiti? § Neću se moći suočiti. § Hoću li moći podnijeti ako ona ode? § Neću moći podnijeti ako ona ode. § Što ako to ne mogu napraviti? § Izgubit ću posao ako to ne budem mogla § Kako ću to prebroditi? § § Što ako se naljuti na mene? § § Kako ću to proći? § § Što ako se ne mogu promijeniti? § § Zašto se to dešava meni? § napraviti. Neću moći to prebroditi. Povrijedit će me ako se naljuti na mene. Neću to moći proći. Bit ću zauvijek nesretna ako to ne mogu promijeniti. To se ne bi smjelo meni dešavati.

K: Mislila sam: „Hoću li proći test? ” T: Prije nego počnemo vrednovati tu misao, pogledajmo možemo li ju preoblikovati u izjavu, radi lakšeg rada. Jeste li mislili da ćete proći test ili ne? K: Da neću. T: Dobro, znači, možemo preformulirati misao u: „Možda neću proći test”? … T: Dakle, pomislili ste: „Što će mi se dogoditi ako postanem još nervoznija? ” Što se bojite da bi se moglo dogoditi? K: Ne znam… gubljenja kontrole, vjerojatno. T: Dobro, pogledajmo misao: „Mogla bih izgubiti kontrolu. ”

§ Psihoedukacija već na 1. seansi, zadavanje DZ § Osnovno pitanje – „Što mi je sad prošlo kroz glavu? ” § Tehnika imaginacije – naknadno zamišljanje i proživljavanje situacije § Pretpostavljanje

§ Beck, J. S. (2007). Osnove kognitivne terapije. Jastrebarsko: Naklada Slap.