7 Veba Vodni reim n n n n
7. Vežba. Vodni režim
n n n n Vodni režim staništa je ključni faktor staništa koji obuhvata vodni režim zemljišta i vazduha. U odnosu na njega smo biljke podelili na 1. Vodene biljke (hidrofite) Podrazumevaju pre svega više biljke jer su niže primarno vodene. 2. Suvozemne biljke ili kopnene biljke. U okviru kopna postoji čitav niz grupa u odnosu na vlažnost staništa a) Higrofite, nastanjuju vlažna staništa b) Mezofite, žive na umereno vlažnim staništima c) Kserofite, biljke sušnih staništa koje su razvile čitav niz vrlo specifičnih adaptacija.
Mezofite n Nemaju izrazite probleme u odnosu na vlažnost staništa. Zbog umerenosti uslova staništa, pre svega vlažnosti nisu razvile nikakve adaptacije na sušu. Dovoljno im je da izgube i 2% vode pa da to deluje kao stresni faktor koji je alarmantan. Karakteristike: imaju veoma krupne i tanke listove što govori da nemaju probleme sa vodom jer je transpiraciona površina velika.
n n n Morfološke karakteristike: Kutikula je izrazito glatka bez sloja dlaka i bez žlezda sa etarskim uljima. Ukoliko postoje dlake one su retke i negranate pa nemaju adaptivni značaj. Ujednačen odnos izmedju nadzemne i podzemne biomase. Korenovi su najčešće intezivnog tipa, manje ili više razgranati, osovinski i adventivni. Ćelije su veoma krupne i tankozide (ukoliko je zid deblji onda imaju problema sa vodom i obrnuto). Ćelije epidermisa su krupne sa izuvijanim ć. zidovima, pa im je površina uvećana. Na poprečnom preseku se uočava mali broj provodnih snopića. Mehanička tkiva su slabo razvijena. Stome su izuzetno krupne i malobrojne po jedinici površine. Mezofil je diferenciran na palisadno tkivo od izduženih ćelija sa intercelularima i sunđerasto tkivo sa veoma krupnim ćelijama i krupnim intercelularima. Odnos ova dva sloja je 1: 1.
n n n Fizološke karakteristike: Pored stomatermne postoji i kutikularna transpiracija. Intenzitet transpiracije je relativno slab. Kompenzaciona tačka je niska (to je tačka izjednačavanja procesa sinteze i transpiracije). Higromezofite (vezane za staništa povećane vlažnosti) Cirsium rivulare, Geum rivale, Lythrum salicaria. Mezohigrofite (postoji prilagodjenost na minimalni sušni period). Ukoliko se svetlosni režim menja mezofite mogu dobiti i neke karakteristike kserofita - kseromezofite: Poa praetensis, Medicago falcata, Vinca herbacea.
Geum rivale Medicago falcata Lythrum salicaria Vinca herbaceae
n Na jednoj istoj biljci se mogu pojaviti listovi koji se medjusobno razlikuju. Zakon Zaljenskog: listovi koji su na višoj poziciji imaju kseromorfnije karakteristike u odnosu na prizemne listove. Donji listovi su bolje snabdeveni vodom u odnosu na gornje koji su ujedno izloženi jačoj radijaciji i evaporaciji. To je pojava koja je česta za drvenaste biljke kod kojih razlikujemo listove svetla i senke (Fagus). Fagus list senke Fagus list svetlosti
n n n U odnosu na tip staništa mezofite se nalaze u listopadnim šumama, u livadskim zajednicama, a tu spadaju većina ruderalnih i biljaka uvedenih u kulturu. Primeri tipični: Plantago major, Fagus silvatica, Fragaria vesca, Aquilegia dinarica, Glechoma hirsuta, Chenopodium murale, Trifolium pratense, Dactylis glomerata. Mezofite sa snažno razvijenim sundjerastim tkivom i intercelularima , sa malo stoma i tankim listovima: Cirsium apendiculatum, Cicerbita alpina, Aconitum vulparia. Listopadne drvenaste mezofite: Fagus, Quercus, Fraxinus, Crataegus, Betula, Tilia, Carpinus, Acer. . Efemere i efemeroide: Anemone nemorosa, Anemone ranunculoides, Corydalis cava, Corydalis solida.
Aquilegia dinarica Trifolium pratense Corydalis cava Chenopodium murale Cicerbita alpina Glechoma hirsuta
Poprečni presek lista vrste Fragaria vesca
Poprečni presek lista vrste Taraxacum officinale
Poprečni presek lista vrste Fagus silvatica
Higrofite n n n Žive na vrlo vlažnim staništima, pa zato poseduju niz adaptacija. Najneotpornije su na gubitak vode pa je i 1% nepovoljan po opstanak biljke. Sa druge strane vodena sredina podrazumeva malu količinu kiseonika, pa je snabdevanje gasovima u vodenim uslovima otežano. Javlja se specijalan tip tkiva aerenhim ili vazdušno tkivo sa čitavim nizom krupnih intercelulara ili šupljina koje omogućavaju brz promet gasova u svim vegetativnim organima. Stomaterna transpiracija je gotovo blokirana pa se javlja odavanje vode putem gutacije koji se vrši hidatodama gde se voda izbacuje u vidu kapi.
n n n n Morfološke karakteristike: Listovi su veoma tanki, celi i krupni. Kod familije Hymenophyllaceae iz tropskih kišnih šuma list se sastoji iz samo jednog sloja ćelija. Mehaničko tkivo je slabo razvijeno kao i provodni sistem. Korenov sistem je maksimalno redukovan u odnosu na nadzemne delove. Kutikula je odsutna na listovima. Osnovno fotosintetičko tkivo je sunđerasto sa izuzetno velikim intercelularima. Žive u uslovima minimalnog svetlosnog režima i odlikuju se veoma krupnim hloroplastima. Javlja se veoma mali broj stoma.
n n Fiziološke karakteristike: Transpiracija svedena na minimum, osmotske vrednosti ć. soka su minimalne, kompenzaciona tačka je niska. Intenzitet disanja je nizak. Tkiva su zasićena vodom, a vodu odaju gutacijom. Delimo ih na Šumske higrofite koje se sreću sa problemom odavanja vode i Higrofite otvorenih staništa koje imaju problem prezasićenosti vodom. Javlja se aerenhim i gutacija.
n Šumske higrofite žive u prizemnim spratovima tropskih šuma, a javljaju se i u umerenim oblastima u tamnim četinarskim šumama. Primer: Oxalis acetosella, Epilobium montanum, Bidens tripartitus, Lysimachia nummularia, Lysimachia vulgaris, Impatiens noli tangere, Adoxa moschatelina. n Higrofite otvorenih staništa koje žive na veoma vlažnim mestima uz bare, reke, potoke, jezera, nose naziv palustre. Oryza sativa, Cyperus papirus, Caltha palustris, Parnasia palustris, Galium palustre, Cardamine pratensis, Ranunculus reptans, Potentilla palustris, Drosera rotundifolia, Gratiola officinalis, Juncus, Equisetum sp. , Carex gracilis
Cardamine pratensis Drosera rotundifolia Caltha palustris Oxalis acetosella
Bidens tripartitus
Gratiola officinalis
- Slides: 19