4 korizmena nedjelja godine C Redovito volimo ovu

4. korizmena nedjelja godine C Redovito volimo ovu prispodobu nazivati “O izgubljenom sinu”. Međutim, ona je daleko više prispodoba o milosrdnom ocu. I sami se možemo negdje pronaći slušajući ovu prispodobu. Luka 15, 1‑ 3. 11‑ 32 – 4. korizmena nedjelja –CAutora: Asun Gutiérrez. Traducció al català: avia suspi. Música: Albinoni. Adagio. Concierto Nº 12.

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farize ji i pismoznanci mrmljahu: » Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima. « Mlađi je sin sposoban za velika nedjela, ali također i za povratak, obraćenje, prihvaća i prepoznaje ljubav koju otac ima za njega. Stariji je sin pravedan, vrši sve što zakon propisuje. Međutim, on ne pozna ljubav. On misli da kod oca zarađuje određena životna prava. Odatle u njemu pobuna na rasipnu milosrdnu ljubav njegova oca.

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: Dakako da ova prispodoba ne želi nikoga ohrabriti na grešan život. Ono iskustvo što ga je mlađi sin imao nije bio život, nego smrt. “Ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje. ”

» Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada. ' I razdijeli im imanje. Nakon ne koliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta lju ta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Oče, sagriješih! Jer sam mislio da je moj život sputan dok se nalazim u Tvojoj kući, pod Tvojim okriljem. Sagriješih, jer sam misio da je pravi život negdje daleko od Tebe.

Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj ze mlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svi nje, ali mu ih nitko nije davao. Oče, sagriješih! Jer sam Ti prigovorio da mi ni jareta nisi dao. Sagriješih jer sam se ljutio kada si oprostio mojem bratu.

Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika. ' Sagriješih jer sam zaboravio da je Tvoje dijete ujedno i moj brat. Oprosti meni, svom rasipnom sinu! Oprosti meni, svom zavidnom sinu!

Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. ' Nisam dostojan zvati se djetetom tvojim, ali primi me. Jer si Ti dobar. Jer si Ti milosrdan. Hvala Ti što si Otac! Priredio: Dario Miletić

A otac reče slugama: 'Brzo iznesi te haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogosti mo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti. Razmatranje Današnje evanđelje jedna je od najljepših priča koje nam je ispričao Isus Krist. Toliko je puta parafrazirana u svjetskoj literaturi, pa i u našoj baroknoj književnosti (Ivan Gundulić: Suze sina razmetnoga). Isus s radošću pripovijeda o Bogu onako kako ga On vidi: kao Oca. U priči o milostivome zemaljskome ocu iščitavamo svu ljubav roditeljstva općenito, ali i ono najvažnije – metaforu za milosrdnoga Boga koji nas, bez obzira na sve naše grijehe, raskajane uvijek prima u zagrljaj s neizmjernom radošću.

A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka. ' A on se rasrdi i ne htjede ući. A što je s onima koji imaju drugačija iskustva sa svojim roditeljima? Mnogi su se od svojih roditelja udaljili, mnogi nikada i nisu imali neki topli odnos, mnogi su se jedni drugih u svađi i odrekli, a mnogi su se upravo radi materijalnih prava razišli. No, i tada treba imati pouzdanja u Božju dobrotu. Tko u to vjeruje, uvijek je na dobrome putu i nikada neće završiti zaboravljen, u blatu.

Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele. ' Tražili smo slobodu – dana nam je. Nismo znali kako je kontrolirati, pa je sve krenulo naopako. Izgubili smo se u sjajnim izlozima velikoga svijeta, izgubili sve orijentire, pa i vlastiti identitet. Ponijela su nas varljiva svjetla, šarenilo ponude, život bez polaganja računa, bez obveza. . . No, vrlo brzo uvidjet ćemo da je takva sloboda čista varka. Upravo je suprotno – postali smo robovi vlastite samoživosti i sebičnosti, ne mareći ni za koga, nemajući se kome vratiti u topli zagrljaj.

Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!' « Istopilo se sve s čim smo krenuli u novu avanturu, krila su nam potkresana, umorni smo, prazni, ogoljeni do srži. Kamo dalje? Kako? Samo kući. Uvijek i samo kući, Ocu koji nas je mudro pustio, iako mu se srce kidalo. Ocu koji nas nije tražio. Ocu koji nas je strpljivo čekao, a onda nam širom otvorio vrata.

Svi smo mi djeca Božja, i svi smo mu jednako važni. Ne budimo kao farizeji koji su Isusu predbacivali da se druži s grešnicima, carinicima, skitnicama, bludnicima, lopovima, razbojnicima, opsjednutima. . . Zajedno blagujmo kruh i vino. Sjednimo pod isti krov, u istu sjenu čempresa. Svi smo njegova djeca i sve nas, kao Otac, i odbjegle i odane, s radošću dočekuje svojim beskrajno širokim zagrljajem. Budimo sretni jer su nam vrata Njegova utočišta uvijek otvorena, dok Njegov milosrdni osmijeh poput tople ljetne kiše blaži našu umornu i raskajanu dušu. Amen. http: //www. ver. hr www. svetifrane. org www. svetinikola. hr