15 PREDAVANJE USLUGE U PROCESIMA NABAVE I PRODAJE

15. PREDAVANJE

USLUGE U PROCESIMA NABAVE I PRODAJE OTPREMA ROBE I PRIJEVOZNIČKE USLUGE Otprema robe je obveza prodavača prema kupcu. Ona obuhvaća pripremu robe za otpremu i pakiranje, izradu odgovarajućih dokumenata, nabavu prijevoznog sredstva, pripremu za preuzimanje na skladištu, utovar i isporuku robe, ispostavljanje računa za isporučenu robu. S obzirom na prostor i sredstvo kojim se vrši otprema robe, prijevoz se dijeli na: - prijevoz na vodi (prijevoz morem, rijekama, kanalima i jezerima), - prijevoz na kopnu (cestovni, željeznički, cjevovodima), - prijevoz zrakom. Izbor prijevoza utječe na formiranje cijena proizvoda, na izvršenje pravodobne isporuke i na stanje prevezene robe.

Odluka o izboru prijevoznog sredstva ovisna je o važnosti slijedećih varijabli: brzina, učestalost, pouzdanost, sposobnost, raspoloživost i troškovi. Kontejnerizacija – kombinacija dvaju, ili više transporta smještanjem robe u sanduke, ili prikolice radi lakšeg prijenosa sa jednog na drugo transportno sredstvo. Razvitkom robnog prometa i kupoprodaje na daljinu razvija se otpremništvo, ili špedicija. Otpremnik, ili špediter je pravna osoba koja na temelju naloga, ili dispozicije svog komitenta, odnosno nalogodavca, organizira otpremu, ili dopremu robe. Špediter najčešće u svoje ime i za svoj račun stupa u poslovne odnose sa svim sudionicima transportnog lanca (vozari, luke i pristaništa, kopneni terminali, kontrolne organizacije, carinski organi, osiguravatelji i sl.

Poslovi otpremništva: - sklapanje ugovora o prijevozu u svim granama prijevoza, - sklapanje ugovora o utovaru, istovaru, pretovaru, sortiranju, pakiranju i slične usluge, - sklapanje ugovora o skladištenju robe, - sklapanje ugovora o osiguranju robe, - organiziranje zbirnog prometa (zbirni promet je način transporta namijenjen prijevozu manjih pošiljaka, koje ne zauzimaju cijeli prostor prijevoznog sredstva) , - osiguranje povlastica i refakcije (popust na vozarinu) od prijevoznika, - zastupanje i obavljanje poslova u svezi s carinjenjem robe, - ispostavljanje i pribavljanje prijevoznih i drugih dokumenata, - obavljanje otpremničkih usluga na međunarodnim sajmovima i sl.

Postoje različite vrste špeditera: Loko špediteri – obavljaju usluge u unutarnjem prometu i surađuju sa međunarodnim špediterima u organiziranju i izvršenju poslova izvoza i uvoza na svom području. Kontinentalni špediteri – bave se poslovima organiziranja i obavljanja transporta kopnenim prijevoznim sredstvima. Pogranični špediteri – obavljaju sve usluge pri carinskom postupku na robi namijenjenoj izvozu, ili iz izvoza i u tranzitu. Nalaze se na mjestima gdje postoje carinarnice, ili njihove ispostave, te na graničnim prijelazima. Lučki špediteri – specijalizirani za pružanje usluga u pomorskom prometu (ugovaranje brodskog prostora, skladištenje robe u lučkim skladištima, obavljanje carinskog posredovanja, pružanje usluga u svezi sa sortiranjem, obilježavanjem i prekrcajem robe). O takvim špediterima ovisi točnost, urednost i sigurnost u otpremi i dopremi velikih količina roba u međunarodnom prometu.

Prednosti angažmana špedicije u vanjskotrgovinskoj razmjeni: - tarifne – pojeftinjenje transporta i drugih troškova otpreme, - tehničke – uvježbanost radne snage pri manipuliranju teretom, - distribucijske – korištenje skladišta špeditera. Međunarodni špediter obavlja neke od slijedećih poslova: - preuzima robu na otpremu sa skladišta nalogodavca i organizira prijevoz do mjesta ukrcaja, gdje je predaje prvom prijevozniku. - zaključuje ugovor o prijevozu robe sa poduzećem za međunarodni prijevoz. - izabire najprikladnije prijevozno sredstvo ako u nalogu nije izričito navedeno određeno prijevozno sredstvo. - kontrolira kako prijevoznik izvršava svoje obveze prije i nakon ukrcaja robe, te tijekom njezina prijevoza do odredišta i iskrcaj robe. - pri kombiniranom načinu transporta, nakon završetka jedne vrste prijevoza, pravodobno osigurava odvijanje druge vrste prijevoza. - osigurava robu u transportu ako u dispoziciji nalogodavca dobije zadatak da robu osigura (uplaćuje osiguranje za račun nalogodavca).

- ugovara uskladištenje robe, te prema potrebi unajmljuje skladišni prostor u javnim skladištima, ili robu uskladištava u vlastitim skladištima. - određuje i osigurava najekonomičniji i najsigurniji transportni put. - sklapa ugovore za nalogodavca, izdaje potvrde, priprema carinske dokumente i sl. Prijevozni rizici: - osnovni - (sudar, prevrtanje, potonuće, nasukanje, iskliznuće, elementarne nepogode i sl. ). - dopunski – vezani uz robu i rukovanje njome (razbijanje, deformiranje, krađa, djelomična krađa…). - ratni i politički rizici – nastaju zbog neprijateljstva između pojedinih zemalja, ili zbog izvanrednih događaja u određenim zemljama. Kao protuteža prijevoznom riziku se pojavljuje prijevozno osiguranje. Prema objektu osiguranja prijevozno osiguranje se dijeli na: osiguranje prijevoznih sredstava, ili kasko osiguranje, osiguranje robe, ili kargo osiguranje, te osiguranje odgovornosti prijevoznika za štete nastale iz ugovorne, ili izvan uzgovorne djelatnosti.

Odštetna dokumentacija, odnosno isprave na osnovu kojih se šteta utvrđuje obuhvaća: policu osiguranja, prijevoznu ispravu (teretnicu, ili tovarni list), zapisnik o utvrđivanju štete, trgovačku fakturu za robu koja je predmet osiguranja, korespodenciju sa pojedinim sudionicima u transportu, zapisnik policije i sl.

ROBNI DOKUMENTI I UVJERENJA O ROBI • ROBNI DOKUMENTI Otpremnica – isprava na temelju koje se iz skladišta izdaje roba i otprema kupcima. Ispostavlja je prodajna, ili skladišna služba. Otpremnica sadrži slijedeće osnovne podatke: naziv prodavača, datum i broj, naziv i broj skladišta, broj i datum narudžbe kupca, rok otpreme, naslov i točnu adresu poduzeća kojem se roba otprema, način otpreme, podatke o plaćanju i fakturiranju, broj nomenklaturu i naziv robe, jedinicu mjere, količinu robe za otpremu, otpremljenu količinu robe, cijenu za jedinicu mjere, iznos, primjedbu i sl. Specifikacija robe – pisani dokument koji sadrži popis raznih stavaka koji se mogu odnositi na robu, cijene, materijal, troškove, usluge i dr. , npr. (specifikacija rezervnih dijelova, troškova otpreme, specifikacija materijala potrebnih za izgradnju i sl. ). Služi kao dodatak kupoprodajnom ugovoru, fakturi i sl.

Lista pakiranja – popis svih pojedinačnih komada i vrsta ambalaže (kutija, bačvi, kontejnera i sl. ) po brojevima, težini i oznakama koje su na njima upisane. Skladišnica – dokument koji onome koji ostavlja robu izdaje javno skladište. Na taj način javno skladište potvrđuje primitak robe i obvezuje se izručiti je osobi koja je prema sadržaju isprave legitimirana. Faktura ili račun – osnovni robni dokument, predstavlja pravo vlasništva nad kupljenom i plaćenom robom. Fakturu ispostavlja proizvođač, ili prodavač. Ona sadrži sve potrebne elemente kako bi se roba mogla naplatiti, te se ispostavlja na jeziku kojim je napisana narudžba ili kupoprodajni ugovor. Proforma faktura (proforma račun) – predstavlja zapravo ponudu izdavatelja takvoga dokumenta. Ona sadrži sve elemente kao i obična faktura, a ako je primatelj prihvati do roka njezine važnosti ima važnost kupoprodajnog ugovora. Služi potencijalnom kupcu za izradu pretkalkulacije i procjenu prihvatljivosti ponuđenih uvjeta od strane prodavača, za pribavljanje uvozne dozvole ako je potrebna, za dobivanje financijskog kredita i sl.

Pretfaktura – služi prodaji robe koja je podložna određenim gubicima tijekom transporta. Također se upotrebljava i pri isporuci robe na konsignacijsko skladište u inozemstvu. Konzularna faktura – račun kojim konzul (konzulat) kupčeve zemlje, koji se nalazi u prodavačevoj zemlji, potvrđuje podrijetlo robe i vjerodostojnost fakturirane cijene (da cijene odgovaraju uvjetima na domaćem tržištu). Ovakva faktura služi za zaštitu gospodarskih interesa zemlje uvoznika, ili samog uvoznika. Carinska faktura – posebna vrsta fakture koja se ispostavlja na obrascima carinskih organa zemlje uvoznika, a mora biti potpisana od izvoznika. Služi kao podloga za carinjenje robe u zemlji uvoza i kao potvrda kako je roba podrijetlom iz zemlje izvoza.

• UVJERENJA O ROBI Svrha uvjerenja o robi je npr: dokazivanje podrijetla uvozne robe, o kakvom je vanjskotrgovačkom poslu riječ (redoviti uvoz, izvoz, reeksport, replasman, itd. ), koja je krajnja namjena robe koja se uvozi, ili izvozi, kakvo je zdravstveno stanje i kvaliteta robe i sl. Uvjerenje o podrijetlu robe – isprava koju na propisanom obrascu, na zahtjev izvoznika, izdaje nadležna ustanova u zemlji izvoznika, a kojom se utvrđuje kako je roba naznačena u uvjerenju podrijetlom iz zemlje izvoza. Roba može biti proizvedena i od uvoznih dijelova, ali gotov proizvod je novi proizvod i pripada u drugu zemlju ( smatra se da je gotov proizvod proizveden u određenoj zemlji ako je dodana vrijednost najmanje 50 % vrijednosti uvezenih dijelova). Uvjerenje o robi koja se uvozi radi izvoza – izdaje se za poslove međunarodnog trgovačkog posredovanja (npr. poslovi tranzitnog posredovanja), za poslove kod kojih se roba uvozi radi ponovnog izvoza.

Uvjerenje o izravnoj pošiljci - isprava kojom se dokazuje kako je određena roba koja se provozi nekom zemljom izravna pošiljka, tj. kako nije zadržavana na carinskom teritoriju određene zemlje bez carinskog nadzora, te kako na takvoj robi nije izvršena nikakva dodatna obrada, dorada , ili prerada. Uvjerenje o krajnoj namjeni robe – dokument koji izvoznik, ili zemlja iz koje se roba izvozi zahtijeva od uvoznika kao potvrdu da će se roba koristiti isključivo u zemlji kupca. Sanitarno uvjerenje – isprava kojom se potvrđuje kako je određeni proizvod proizveden po važećim sanitarnim normama, te kako ne sadrži tvari koje mogu štetiti ljudskom zdravlju. Veterinarsko uvjerenje – isprava kojom se potvrđuje kako stočarski proizvodi, divljač, riba i njihove prerađevine ne sadrže štetne tvari za zdravlje ljudi i životinja, kako nisu zaraženi i kako potječu iz područja u kojima u određenim razdobljima nisu vladale nikakve epidemije i sl.

Fitopatološko uvjerenje – uvjerenje o proizvodima biljnog i životinjskog podrijetla, izjava koja govori kako nisu zaraženi bolestima, a izdaje ih ovlaštena institucija. Uvjerenje o kvaliteti robe – dokument kojim se potvrđuje kako su poljoprivredni i prehrambeni proizvodi, te njihove prerađevine propisane kvalitete koje se zahtijevaju pri trgovanju takvim proizvodima.

• CARINSKI UVJETI I PROCEDURE Potrebne radnje za omogućavanje obavljanja poslova uvoza i izvoza, te poslova prodaje robe sa konsignacijskog skladišta: - registrirati vanjskotrgovačku djelatnost, - pribaviti carinski broj od Carinske uprave, - djelatnost vanjske trgovine može obavljati pravna i fizička osoba koja je registrirana za takve djelatnosti, a uvjeti za obavljanje trgovine sa inozemstvom su uređeni Zakonom o trgovini. Carina predstavlja najstariji instrument vanjskotrgovinske politike koji dodatkom na cijene roba i usluga utječe na obujam i vrijednost vanjske trgovine. Plaća se na robu koja prelazi državnu, odnosno carinsku liniju. Osnovna svrha carina je zaštita domaće proizvodnje i željene zaposlenosti od inozemne konkurencije. Carine u pravilu plaća kupac, a klasificiraju se prema različitim kriterijima: smjeru kretanja robe: uvozne, izvozne i provozne (tranzitne); prema načinu njihova odmjeravanja: ad valorem, specifične i kombinirane; prema ekonomsko – političkoj namjeni: preferencijalne, diferencijalane, prohibitivne, retorzivne, kompenzatorske i antidampinške.

Organizaciju carinjenja robe u izvozu i uvozu moguće je obaviti na 2 načina: - angažiranjem međunarodnog špeditera (najčešći postupak jer je špediter specijaliziran, te legaliziran za takve poslove od strane carine), - uvoznik / izvoznik sam obavlja carinjenje svoje robe. Kako bi špediter mogao u ime uvoznika / izvoznika obaviti carinjenje mora imati pisanu ovlast, ili dispoziciju koju mu daje carinski obveznik. Također uz dispoziciju se prilažu i neke druge stvari poput proforma fakture, rješenje o kontingentu, dozvolu za uvoz, rješenje o kompenzaciji, eventualno rješenje o oslobađanju plaćanja carine i sl. Na temelju takvih dispozicija obavlja se uvozno , ili izvozno carinjenje, dakle temeljem carinskih deklaracija. Carinjenje se sastoji od: - prijama carinske deklaracije, - pregleda robe, - svrstavanja robe po carinskim i drugim tarifama, - utvrđivanja carinske osnovice, - utvrđivanja svote carine koja tereti robu, te naplaćivanja utvrđene svote carine. Carinjenje robe obavlja carinarnica kojoj je roba prijavljena na carinjenje.

Prijam carinske deklaracije – obuhvaća kontrolu ispravnosti popunjene deklaracije od strane podnositelja. Deklaraciju podnosi osoba na koju glasi prijevozna isprava, osoba na koju su prenijeta prava iz prijevozne isprave, ili druge osobe ovlaštene za podnošenje deklaracije. Podnositelj deklaracije upisuje u deklaraciju podatke o uvozniku, ili izvozniku, porijeklu, količini, vrsti, kvaliteti i vrijednosti robe na osnovu koji se utvrđuju carinska osnovica i carinska tarifa. Na prijemu deklaracije carinarnica utvrđuje: - je li deklaracija pravilno i uredno popunjena, - jesu li uz deklaraciju priložene isprave za carinjenje robe, sadrže li sve potrebne podatke i tko ih je izdao, - je li uvoz, ili izvoz robe zabranjen, - slažu li se podaci iz priloženih isprava sa podacima u deklaraciji. Pregled robe – carinarnica obavlja na temelju primljene deklaracije, te djelomično, ili u cijelosti utvrđuje: - odgovaraju li podaci priloženi u deklaraciji i popratnim ispravama stvarnom stanju u svezi vrste, količine, kvalitete, vrijednosti i porijekla robe, - svrstava li se roba u tarifni razred koji je naznačio podnositelj deklaracije.

Pregled robe se mora obaviti u propisanim rokovima u nazočnosti podnositelja deklaracije koji je obvezan pokazati robu. Carinarnica može poduzeti sve mjere za utvrđivanje stanja robe. Svrstavanje robe po carinskoj tarifi – kontrola prijavljene robe po carinskoj tarifi na temelju podnesene dokumentacije i stvarnog stanja robe u prijevoznom sredstvu. Nastavak je kontrole pregleda robe. Carinska osnovica – ugovorena cijena, tj. stvarno plaćena vrijednost robe. U carinsku osnovicu ulaze i svi troškovi koji terete robu do granice (prijevoz, osiguranje, troškovi posrednika, ambalaže, utovara, pretovara i sl. ). Utvrđivanje iznosa carine – temelji se na carinskoj osnovici na koju se obračunava carinska svota prema stopama carinske tarife.