10 INSTITUCIONALNI OBLICI ORGANIZOVANJA PREDUZEA Svako preduzee pored
10. INSTITUCIONALNI OBLICI ORGANIZOVANJA PREDUZEĆA • Svako preduzeće pored strukture mora da ima svoju pravnu, odnosno institucionalnu formu. • Bez pravne forme, preduzeće ne može stupati u pravni i poslovni promet, ne može sklapati ugovore i preuzimati obaveze prema trećim licima, niti obavljati druge radnje u skladu sa ciljem svoga osnivanja. • Pravni oblik organizovanja preduzeća je obavezan i u velikoj mjeri definisan. • On je redovno zakonom propisan kako bi se spriječile malverzacije u poslovanju i osigurala maksimalna zaštita povjerilaca preduzeća i vlasnika kapitala. ? ? ? • Zakon o privrednim subjektima dozvoljava prelazak i transformaciju iz jednog u drugi oblik njihove organizacije.
• Da bi do transformacije došlo, potrebno je izvršiti izbor novog oblika organizovanja što zavisi od niza faktora, kao što su: 1) pribavljanje kapitala, ? ? 2) odgovornost prema trećim licima, 3) uticaj vlasnika (ortaka) na vođenje posla, 4) učešće u dobiti i gubitku, 5) poreska opterećenja, 6) saodlučivanje radnika, 7) troškovi osnivanja i sl.
10. 1. Pojam preduzeća • Preduzeće je osnovni subjekt tržišne privrede, koji se uspostavlja kao samostalna organizacija ljudi i sredstava za proizvodnju, s određenim zadacima u okviru društvene raspodjele rada. • To je privredni subjekt u okviru koga se, u robno – novčanoj privredi, obavlja određena privredna djelatnost. • Za preduzeće se kaže da je: 1) osnovni subjekt tržišne privrede; 2) organizaciona cjelina, odnosno skup ljudi i sredstava za proizvodnju; 3) samostalno privredno-pravno lice.
• Privredno lice preduzeća nastaje udruživanjem privrednih ličnosti članova radnog kolektiva, radi izvršavanja datog zadatka u procesu društvene reprodukcije. • Pravno lice preduzeća ispoljava se u njegovom odnosu prema članovima radnog kolektiva, prema drugim preduzećima i prema društvenoj zajednici. ? ? ? • Samo preduzeće funkcioniše uspostavljanjem odgovarajućih međusobnih odnosa elemenata proizvodnje, koji su usklađeni: 1) kvalitativno, 2) kvantitativno i 3) vremenski.
• Kvalitativna usklađenost između elmenata proizvodnje ogleda se u izboru radnika odgovarajuće kvalifikovanosti, te u nabavci date vrste sredstava za rad i materijala. • Kvantitativna usklađenost između elemenata proizvodnje ispoljava se u odgovarajućoj srazmjeri veličine radnog kolektiva s obimom sredstava za proizvodnju. • Vremenska usklađenost elemenata proizvodnje u preduzeću ispoljava se u obezjbeđenju kontinuiteta poslovanja. • Ciljevi preduzeća proizilaze iz njegovih funkcija u društvu, složenosti i unutrašnje organizacione strukture. • Pošto odnosi preduzeća sa okruženjem nisu samo ekonomski, to se moraju obuhvatiti i neekonomski ciljevi koje preduzeće ostvaruje svojim poslovanjem i razvojem. ? ? ?
ELEMENTI PREDUZEĆA RADNI KOLEKTIV SREDSTVA ZA PROIZVODNJU REZULTATI POSLOVANJA ORGANIZACIJA
10. 2. Kriterijumi za podjelu preduzeća • Proces funkcionisanja savremene privrede odvija se preko aktivnosti velikog broja različitih preduzeća. • Preduzeća se međusobno mogu razlikovati prema: 1. Karakteristikama procesa rada (građevinska, saobraćajna, rudarska, industrijska, trgovinska, itd. ). Karakteristike procesa rada uslovljene su zadatkom preduzeća u procesu društvene reprodukcije; 2. Vidu organizovanja proizvodnje (preduzeća sa masovnom, serijskom, pojedinačnom proizvodnjom); 3. Strukturi elemenata ili međusobnom odnosu sredstava i angažovanog rada (zanatska preduzeća, kooperantska, industrijska i preduzeća sa automatskom industrijskom proizvodnjom).
• Preduzeća se razlikuju i prema tome ko je vlasnik njihovih sredstava za proizvodnju. • U domicilnoj privredi, prema odredbama Zakona o privrednim društvima, postoji: 1) državna, 2) mješovita, 3) javna, 4) privatna i 5) zadružna svojina. • Shodno tome, prema svojinskim oblicima, pojavljuju se i sljedeći tipovi preduzeća: 1) državna, 2) mješovita, 3) javna i 4) privatna preduzeća. • Osnovni tipovi preduzeća prema svojini dati su fleksibilno. ? ? ? • Tokom njihovog poslovanja može se dogoditi da sredstva ili dio sredstava promijene vlasnika i da se time promijeni i tip preduzeća. ? ? ? • Primjera radi, ukoliko jedno državno preduzeće loše posluje, ostvari gubitak, neko privatno preduzeće može u njega uložiti sredstva, omogućiti mu da prebrodi krizu i time bi od državnog nastalo mješovito preduzeće. (JPP) ? ? ?
• Prema osobinama transformacionog procesa razlikuju se: A) proizvodna preduzeća i B) uslužna preduzeća. • A) Proizvodna preduzeća obavlja svoju djelatnost transformišući ulaganja u rezultate kroz proces proizvodnje, čime se upotrebni kvaliteti uloženih resursa transformišu u upotrebne kvalitete gotovih proizvoda. • B) Uslužna preduzeća obavljaju svoju djelatnost pružajući usluge kroz proces transformacije ulaganja u rezultate.
SLIČNOSTI I RAZLIKE IZMEĐU PROIZVODNIH I USLUŽNIH PREDUZEĆA PROIZVODNA PREDUZEĆA USLUŽNA PREDUZEĆA odvojenost procesa proizvodnje neodvojivost procesa i procesa potrošnje proizvodnje i procesa potrošnje standardizacija proizvodnog programa prilagođenost specifičnim potrebama visoka specijalizacija zaposlenih veličina nije uslov efikasnosti opipljiv fizički proizvod neopipljiv rezultat kapitalno intenzivna ? ? ? radno intenzivna veliki značaj tehnologije veliki značaj kompetencija ? ? ?
• Prema kriterijumu veličine preduzeća, postoje: A) mala preduzeća, B) srednja preduzeća i C) velika preduzeća. • MSP u Evropskoj uniji: • MSP su glavni izvor zapošljavanja i stvaranja bogatstva u Evropskoj uniji: • Obezbjeđuju preko 80 miliona radnih mjesta tj. zaposleni u MSP čine dvije trećine ukupnog broja zaposlenih u privatnom sektoru Evropske unije; • Sektor MSP učestvuje sa 70% u ukupnom prometu u Evropskoj uniji; • Sektor MSP doprinosi 60% ukupnom bruto društvenom (BDP) proizvodu Evropske unije. ? ? ?
Definicija malih i srednjih preduzeća u EU: Kriterijum Mikro Malo Srednje Broj zaposlenih <10 < 50 < 250 Bilans stanja ili bilans uspjeha - < 7 mil. € ili < 5 mil. € < 40 mil. € ili < 27 mil. € Nezavisnost Ne više od 25% kapitala ili prava glasa koje dolazi od preduzeća koja nisu SMP
• U Evropskoj uniji MSP sektor zahvata 99, 8% ukupnog broja preduzeća, a mikro preduzeća, sa manje od 10 zaposlenih čak 92%. • U okviru kategorije mikro preduzeća procjenjuje se da oko polovine preduzeća, tj. oko 9 miliona preduzeća nema zaposlene, tj. ne zapošljava radnu snagu van svoje porodice. • To su porodična ili preduzeća u kome je vlasnik i jedini radnik. • Taj segment zapošljava 20% ukupno zaposlenih dok MSP sektor zahvata udio od gotovo 70% zaposlenih.
Definicija malih i srednjih preduzeća u Republici Srpskoj: Kriterijum Mikro Malo Srednje Broj zaposlenih <10 < 49 < 249 Ukupan prihod - < 5 mil. € < 25 mil. € < 21, 5 mil. € Ukupna sredstva (aktiva)
10. 3. Vrste institucionalnih oblika organizovanja preduzeća u tržišnoj privredi • U zemljama tržišne privrede primjenjuje se više različitih oblika pravnih formi, odnosno institucionalnih oblika organizovanja preduzeća. • Svi ti oblici se mogu svrstati u sljedeće četiri osnovne grupe: 1. Inokosna preduzeća, 2. Društva lica, 3. Društva kapitala i 4. Zadruge. • Svaka od ovih grupa predstavlja posebne pravne forme organizovanja u privredi. • One se međusobno razlikuju po nizu karakteristika, kao što su: 1) pravni propisi za osnivanje, 2) način pribavljanja kapitala, 3) visina odgovornosti prema trećim licima, 4) način upravljanja, 5) raspodjela dobiti i sl.
OBLICI ORGANIZOVANJA PREDUZEĆA DRUŠTVA LICA DRUŠTVA KAPITALA ORTAČKO DRUŠTVO AKCIONARSKO DRUŠTVO KOMANDITNO DRUŠTVO SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU
Kriterijumi organizovanja preduzeća
10. 3. 1. Inokosno preduzeće • Inokosno ili individualno preduzeće je najjednostavnija pravna forma preduzetničkog organizovanja. • Ovde privrednu djelatnost obavlja samo jedan vlasnik. • To je preduzeće koje osniva i vodi pojedinac, pojedinačni preduzetnik. ? ? • Po Zakonu o privrednim društvima RS ovo preduzeće se tretira kao preduzetnik, a ne kao inokosno preduzeće. • Preduzetništvom se podrazumijeva trajno, u vidu zanimanja, obavljanje neke djelatnosti od strane fizičkog lica radi sticanja dobiti (Zakon o privrednim društvima RS). • Osnivanje ovog preduzeća se vrši putem osnivačkog akta o obavljanju djelatnosti preduzetnika ili ugovorom o osnivanju ako djelatnost obavlja više preduzetnika.
• Osnovne karakteristike inokosnog preduzeća su: 1. Osniva ga i vodi jedno lice-vlasnik preduzetnik; 2. Ovo lice pribavlja sav potreban kapital (osnivački kapital); 3. Inokosni vlasnik je nosilac potpunog rizika poslovanja u njemu. On odgovara za njegove obaveze prema povjeriocima cjelokupnom svojom imovinom-poslovnom i privatnom; 4. Preduzeće ima svoju firmu, koja po pravilu sadrži porodično ime i rođeno ime vlasnika; 5. Osnivanje inokosnog preduzeća ne podliježe oporezivanju, mada tokom poslovanja plaća razne vrste poreza , kao i druga preduzeća (PDV, porez na imovinu, porez na dohodak i sl. ).
• • • 10. 3. 2. Društva lica, za razliku od inokosnih preduzeća, su institucionalne forme u koje se udružuju dva ili više lica (partnera) radi ostvarivanja određenih ciljeva i obavljanja privredne djelatnosti. Ova društva se osnivaju u skladu sa odredbama građanskog ili trgovačkog prava. Ovakvi oblici organizovanja se nazivaju partnerska ili ortačka društva iz razloga što ih čine partneri, a ne inokosni vlasnici. Oni ulažu potreban kapital za rad društva (osnovnu glavnicu) i srazmjerno uloženom kapitalu učestvuju u raspodjeli ostvarene dobiti. Razlika ovih formi organizovanja od ostalih pravnih formi organizovanja preduzeća je u tome što nije bitno koliko partnera oni imaju, nije bitan status pojedinih partnera u njima, nego da ih čini više udruženih fizičkih lica koja veže zajedničko obavljanje poslovne djelatnosti (biznisa).
• Prema tome, osnovna karakteristika ovih društava je da primat daju licu ili licima koja su ga osnovala, a ne kapitalu koji je uložen prilikom njihovog osnivanja. • Ukoliko bi se davao primat kapitalu, tada bi se radilo o drugoj organizacijonoj (pravnoj) formi koja se naziva društvo kapitala. • Dva osnovna oblika organiozovanja društva lica su: 1. Javno ortačko (trgovačko) društvo, 2. Komanditno društvo. • 1. Javno ortačko društvo još se naziva i trgovačko društvo. • U ovom društvu se primat daje ortacima, koji su zaposleni u njemu i za obaveze društva jamče svojom imovinom. • Uobičajeno je da ortaci učestvuju u kapitalu društva, ali to nije i obavezno.
• Kada je u pitanju donošenje odluka one se donose prema broju ortaka, a ne prema visini njihovog učešća u kapitalu društva. • U razvijenim zemljama tržišne privrede poznata su dva osnovna tipa ortačkih društava i to: (A) javno ortačko društvo i (B) tajno ortačko društvo. • Razlika je u tome što su u javnom društvo ortaci poznati, dok to nije slučaj sa tajnim društvom u kojem članovi društva nisu poznati javnosti. • (A) Javno ortačko društvo predstavlja privredno društvo koje se osniva ugovorom dva ili više lica, radi obavljanja određene djelatnosti pod zajedničkom firmom, uz neograničenu solidarnu odgovornost svih ortaka prema povjeriocima društva. ? ? ?
• Ugovorom o osnivanju se regulišu i druga važna pitanja kao što su: organi društva, početak rada društva, međusobni odnosi u društvu, visina i vrsta uloga, upravljanje i zastupanje, otkazni rok ortacima, način raspodjele dobiti i sl. • Početak rada društva se vezuje za njegov upis u sudski registar. • Za osnivanje ortačkog društva zakonom se, po pravilu, ne propisuje visina osnivačkog uloga, kao ni obaveza upisa u sudski registar. • Osnivači mogu biti fizička i pravna lica. • Domicilnim zakonom je propisano da ortaci mogu biti samo fizička lica, a uglavnom ih osnivaju advokati i doktori. ? ? ? • (B) Tajno ortačko društvo postoji tada kada jedan ili više ortaka nisu poznati javnosti.
• Međutim, tajni ortak daje ulog koji je potreban i regulisan ugovorom, a koji se prenosi na vlasnika koji je lično ovlaćen i odgovoran za poslovanje preduzeća, kao i preuzimanje njegovih obaveza. • U jednom preduzeću može biti više tajnih ortaka, bilo fizičkih ili pravnih lica, koji imaju prava učešća u raspodjeli profita što je ključni motiv za ulazak u ortačko društvo. • I ovo društvo se kao i javno ortačko društvo osniva ugovorom kojim su regulisana sva prava i obaveze njegovih javnih i tajnih članova. • Osim tajnog ortaka, poznati su još: tihi ortak, spavajući ortak, stariji i mlađi ortak. ? ? ? • Razlika između tihog i spavajućeg ortaka je u tome što prvi nema učešća u upravljanju firmom, a poznat je javnosti, dok drugi niti je poznat javnosti niti upravlja preduzećem.
• 2. Komanditno društvo je u zemljama tržišne privrede je drugi oblik organizacije preduzeća kao društva lica. • Ono nastaje sporazumijevanjem dva ili više lica, na osnovu ugovora o obavljanju privredne djelatnosti. • Ugovor o osnivanju komanditnog društva obavezno sadrži sljedeće elemente: (1) ukupnu vrijednost uloga svih ortaka, (2) iznos uloga svakog pojedinog ortaka, (3) udio sakog ortaka u raspodjeli dobiti i gubitka, (4) režim prenosa udjela ortaka na treća lica i sl. • Treba istaći, da kod ovog društva kao i kod ortačkog društva, važi klauzula ’’konkurencije’’ koja se odnosi na zahtjeve za prestanak članstva u društvu, a o čemu odlučuju svi članovi društva. • Osnovna karakteristika komanditnog društva je da bar jedno od lica ne odgovara prema poveriocima neograničeno i solidarno, nego do visine svoga uloga. ? ? ?
• Po ovom se komanditno društvo bitno razlikuje od ortačkog društva, a njegove članove čine: (1) komplementari i (2) komanditori. • Članovi komanditnog društva mogu biti fizička i pravna lica. • Fizička lica se mogu pojaviti samo kao komplementari, što znači da oni neograničeno solidarno odgovaraju za obaveze društva. • Kao komanditori u ovom društvu se mogu pojaviti i fizička i pravna lica, s tim što oni za obaveze društva odgovaraju do visine svoga uloga. • Komplementari su ti koji vode poslovanje društva, za njega odgovaraju neograničeno solidarno svom svojom imovinom i mogu biti samo fizička lica. ? ? ?
• Komanditori ne učestvuju u vođenju poslovanja društva, prema pveriocima odgovaraju samo do visine svoga uloga i nemaju obavezu da rade u društvu. • Međutim, obavezni su da unesu ulog u novcu ili stvarima, dok je ulog u uslugama ograničen. ? ? ? • Komanditno društvo se osniva ugovorom kojim su regulisani: 1) ukupna vrijednost uloga, 2) iznos svakog pojedinačnog uloga, 3) udio ortaka u profitu i 4) naćin prenosa udjela između ortaka i na treća lica.
10. 3. 3. Društva kapitala • Društva kapitala se razlikuju od društva lica po tome što primat daju kapitalu pri osnivanju preduzeća, koji je u prvom planu, a ne licima koja su taj kapital uložila. • Samim tim lica i ne odgovaraju za poslovanje društva, nego ono samo odgovara za svoje obaveze prema trećim licima i to visinom kapitala kojim raspolaže. • Članovi ovog društva mogu biti fizička i pravna lica koja raspolažu kapitalom i koja taj kapital ulažu u poslovanje društva. • Ulozi u ovim društvima su lako prenosivi i mogu bez teškoća da mijenjaju vlasnika. • Odnosno, da se prodaju na tržištu kapitala bez saglasnosti ostalih članova (suvlasnika društva), a što nije slučaj kod društva lica. ? ? ?
• Ove organizacione, odnosno pravne forme, srednjih i velikih preduzeća u zemljama tržišne privrede, javljaju se u tri osnovna oblika: 1. Akcionarska društva 2. Društva s ograničenom odgovornošću i 3. Komanditna društva na akcije. • 1. Akcionarsko društvo je najpoznatiji i najčešći oblik institucionalnog (pravnog) organizovanja većih i velikih preduzeća širom svijeta. • Ovo društvo osnivaju pravna i fizička lica, kao privredno društvo radi obavljanja određene privredne djelatnosti. • Osnovna glavnica (osnovni kapital) akcionarskog društva je podijeljena na akcije određene vrijednosti. • Akcionarsko društvo se osniva ugovorom o osnivanju, ukoliko ga osnivaju više fizičkih ili pravnih lica. ? ? ?
• Ukoliko akcionarsko društvo osniva jedno lice, ono se osniva odlukom o osnivanju. • Tada se radi o jednopersonalnom akcionarskom društvu. • Prilikom osnivanja, a sa stanovišta otkupa akcija, akcionarsko društvo se može osnivati na dva načina: (1) sukcesivno i (2) simultano. • (1) Sukcesivno osnivaljanje se javlja kada osnivači upućuju javni poziv za kupovinu akcija, kao što je slučaj kod javnih korporacija, trećim licima. • (2) Kod simultanog osnivanja osnivači sami otkupljuju emitovane akcije, što je slučaj kod privatnih i ’’S’’ korporacija. • Osnovna karakteristika akcionarskog društava je da: (1) imaju svojstva privrednog društva, (2) imaju status pravnog lica, (3) osnovni kapital je podijeljen na akcije, (4) ima sopstevnu obavezu i odgovornost prema trećim licima.
• To znači, da se akcionarsko društvo mora pridržavati svih zakonskih pravila koja važe za privredna (trgovačka) društva, plaćati porez, imati svoju imovinu, svoju firmu i vršiti promet hartija od vrednosti. • Dalje, prilikom osnivanja pribavlja kapital koji se sastoji od akcija, dok vlasnici akcija upravljaju društvom i učestvuju u raspodjeli profita. • Kako su akcije lako prenosive, akcionarsko društvo je to koje odgovorno za svoje obaveze prema trećim licima, a ne vlasnici akcija. • Akcionarsko društvo odgovara svom svojom imovinom, odnosno raspoloživim kapitalom. • Akcionarska društva imaju svojih prednosti kao što su: 1) pribavljanje ogromnog kapitala, 2) ograničenje odgovornosti, 3) pravo upravljanja po osnovu vlasništva, 4) laka prenosivost vlasništva.
• Međutim, ona imaju i svojih slabosti. • To su: 1) visoki troškovi osnivanja, 2) nemogućnost učestvovanja svih vlasnika u upravljanju, 3) nesigurnost članova uprave ako ne raspolažu kontrolnim paketom akcija društva i sl. • Upravljanje akcionarskim društvom vrše odgovarajući organi koje, po pravilu, čine: 1) skupština društva (skupština akcionara), 2) upravni odbor društva, ? ? ? 3) nadzorni odbor i 4) direktor društva. • 1) Skupština društva je najviši organ društva, čine je akcionari ili njihovi predstavnici, sastaje se najmanje jedanput godišnje na zahtjev upravnog odbora ili nadzornog odbora ili akcionara. • Skupština bira i opoziva članove upravnog odbora i nadzornog odbora.
• 2) Upravni odbor je organ upravljanja društva. • Bira ga skupština iz redova članova društva, a može i izvan društva i mora imati najmanje tri člana. • Upravni odbor ima svog predsjednika koga biraju članovi odbora, a ovu funkciju može obavljati i direktor društva. • 3) Nadzorni odbor postoji u srednjim i velikim preduzećima čije članove bira skupština akcionara iz reda zaposlenih u društvu ili izvan njega. • Broji najmanje tri člana koji međusobno biraju predsjednika. • 4) Direktora društva postavlja, po pravilu, upravni odbor društva. • On je profesionalni menadžer i jedini je odgovoran za uspješan rad i razvoj društva. • Direktor je unajmljeni ekspert koji obavlja poslove na profesionalnoj osnovi u skladu sa ugovorom. • Njegova se uspješnost redovno kontroliše.
AKCIONARSKO DRUŠTVO
• • • 10. 3. 4. Društvo sa ograničenom odgovornošću Društvo s ograničenom odgovornošću je oblik društva kapitala najčešće koriste mala i srednja preduzeća. Osnivaju ga dva ili više fizičkih i pravnih lica, ugovorom o osnivanju, sa unaprijed utvrđenom glavnicom i rizikom poslovanja do visine uloga. Ovo je društvo kapitala u kome osnivači učestvuju svojim ulozima, s tim što lično nisu odgovorni za obaveze društva, ali su obavezni da unesu svoj ulog prilikom osnivanja. Ovo društvo se razlikuje od akcionarskog što ne emituje akcije, nego ima uloge koji nisu izraženi u hartijama od vrijednosti. Članovi ovog društva imaju individualni karakter kao kod ortačkog društva. Ukoliko ga osniva jedno lice, ovo društvo se naziva jednopersonalnim i osniva se odlukom.
• Ugovorom o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću regulišu se sljedeća pitanja: (1) firma i sjedište, (2) predmet poslovanja, (3) način uplate uloga, (4) imenovanje direktora i zastupnika, (5) način raspodjele profita i snošenje rizika, (6) nenovčani ulozi i njihova vrijednost. • Zakonom se, po pravilu, propisuje: (1) minimalna visina ukupnog kapitala i pojedinačnih uloga, (2) maksimalno učešće uloga u stvarima, kao i minimalne gotovinske uplate prije upisa u registar. • Svaki vlasnik ovog društva, odnosno član može imati samo jedan udio, dok jedan udio može imati i više vlasnika koji svoje pravo ostvarauju preko zajedničkog predstavnika. • Udjeli se mogu slobodno prenositi među članovima, kao i na treća lica s pravom preće kupovine članova društva. • Dobit se dijeli srazmjerno udjelima.
• Društvom s ograničenom odgovornošću upravljaju organi kao što je slučaj i kod akcionarskog društva: (1) skupština, (2) upravni odbor, ? ? ? (3) nadzorni odbor i (4) direktor društva. • Zbog fleksibilnosti rukovođenja i zastupanja, ograničenja rizika, poreskih privilegija, ovo društvo je veoma popularno i rašireno u zemljama tržišne privrede, kao i u zemljama u tranziciji uključujući i Bi. H. • Posebno, kada se radi o načinu pravnog organizovanja malih i srednjih preduzeća.
10. 3. 5. Komanditno društvo na akcije • Komanditno društvo na akcije predstavlja kombinaciju komanditnog i akcionarskog društva. • To je mješovita pravna forma organizovanja preduzeća. • Ovo društvo se osniva ugovorom o osnivanju i ima svojstvo pravnog lica. • Komanditno društvo na akcije osnivaju komanditori (tajni ortaci) akcionari društva, koji svojim ulozima učestvuju u osnovnom kapitalu društva podijeljenom na akcije. • Komanditori nemaju lične odgovornosti za obaveze društva. • Tu odgovornost u društvu imaju komplementari, koji su fizička lica, koja za obaveze društva odgovaraju neograničeno tj. ukupnom svojom imovinom. • Oni zastupaju društvo i vode njegovo poslovanje.
• Ova društva osnivaju fizička i pravna lica, a razlikuju se od akcionarskih društava upravo zbog postojanja komplementara u njima. • Komanditna društva na akcije imaju svoju skupštinu, koja svoje odluke mora usaglašavati sa komplementarima, kao što se traži sporazumijevanje komanditora i komplementara kod komanditnog društva.
10. 3. 6. Zadruge • Zadruge su uobičajene pravne forme koje nastaju udruživanjem članova sa ciljem uzajamnog ispomaganja i podsticanja zajedničkog preduzetništva. • One nemaju ograničen broj članova, mogu biti male, srednje i velike. • Karakteriše ih međusobna ravnopravnost članova, samoupravljanje u organima zadruge i poslovanju. • Mogu biti osnovane sa neograničenom odgovornošću, kada članovi odgovaraju za obaveze zadruge svom svojom imovinom i sa ograničenom odgovornošću do visine utvrđenih iznosa i bez odgovornosti za dugove zadruge.
• Organi zadruge su: (1) generalna ili glavna skupština, (2) upravni i (3) nadzorni odbor. • Svi organi zadruge su sastavljeni isključivo od njenih članova, a u skupštini svaki član ima jedan glas. • Stupanjem u zadrugu njeni članovi stiču prava i obaveze kao što su prava na: korišćenje organizacije zadruge, pravo glasa, pravo na raspodjelu dobiti. • Obaveze članova zadruge su: plaćanje obaveznih udjela, obaveznih doplata i ostale statutarne obaveze. • Raspodjela dobiti u zadruzi se vrši prema kriterijumima utvrđenim statutom, a ključnu osnovu čine uplačeni ulozi.
- Slides: 44