1 UVOD U PREDMET Medicinska kola u Rijeci

1. UVOD U PREDMET Medicinska škola u Rijeci III-4, fizioterapeutski tehničari KLINIČKA MEDICINA

KLINIČKA MEDICINA Klinička medicina je dio medicine koji primjenom kliničkih metoda rješava zdravstvene probleme pojedinca, a obuhvaća skupinu različitih grana koje se bave prepoznavanjem i suzbijanjem raznih bolesti i pretežno je kurativnog karaktera.

KLINIČKA MEDICINA Naziv vuče korijen iz grčkog „kline”, što znači postelja, te se u svom osnovnom značenju odnosi na bolesničku postelju, tj. bolesnog čovjeka, koji se nalazi u središtu interesa kliničke medicine.

KLINIČKA MEDICINA Pojam kliničke medicine nije identičan s klinikama, tj. bolnicama (iako bolnice imaju pretežno kliničku ulogu), nego je širi i obuhvaća sve aktivnosti u medicini koje se služe kliničkim metodama i u čijem se središtu interesa nalazi bolestan pojedinac. Pritom nije nužno da on leži u bolnici, nego to može biti i ambulantno pružanje pomoći i rješavanje zdravstvenih problema.

KLINIČKA METODA Pod kliničkom metodom podrazumijevamo skup načina donošenja odluka i djelovanja u kliničkoj medicini. Analogna je znanstvenoj metodi, jer se u obje formuliraju i testiraju hipoteze. Faze kliničke metode su: 1. susret bolesnika i liječnika (pojava problema) 2. dijagnostički postupak (definicija problema) 3. terapijski postupak (rješavanje problema) i u slučaju povoljnog učinka terapije 4. kraj kliničkog djelovanja (problem riješen)

KLINIČKA METODA 1) Susret bolesnika i liječnika - događa se zbog: a) jednog ili više simptoma koje je bolesnik zapazio (ijatrotropni simptomi) b) slučajnog kliničkog nalaza c) slučajnog laboratorijskog nalaza

KLINIČKA METODA 2) dijagnostički postupak 2. 1 prikupljanje podataka a) anamneza (simptomi bolesti) b) klinički pregled (znakovi bolesti) c) laboratorijske i ostale pretrage

KLINIČKA METODA 2. 2 odluka o dijagnozi a) integracija kliničkih i laboratorijskih znakova da bi se odredile dijagnostičke vjerojatnosti b) uspoređivanje sa znanjem o bolestima

KLINIČKA METODA 3) terapijski postupak 3. 1 odluka o terapiji – uspoređivanje postavljene dijagnoze sa znanjem o terapiji 3. 2 provođenje terapije 3. 3 vrednovanje terapijskog učinka a) prikupljanje podataka (kao 2. 1) b) odluka o nastavku/promjeni/prekidu terapije

KLINIČKA METODA 4. kraj kliničkog djelovanja - optimalno se radi o eliminaciji problema koji je pokrenuo klinički proces, tj. potpunom izlječenju (ali moguće i djelomično izlječenje ili neuspjeh kliničkog djelovanja)

PODJELA KLINIČKE MEDICINE - tradicionalna je podjela po načinu terapije i polju djelovanja: 1) konzervativna medicina a) interna medicina b) druge konzervativne grane 2) kirurgija 3) klinička dijagnostika 4) interdisciplinarne i nesvrstane grane

PODJELA KLINIČKE MEDICINE - konzervativna medicina dijeli se na internu medicinu i druge, neinternističke grane - interna medicina bavi se liječenjem bolesti unutarnjih organa, pa prema tome imamo specijalizacije poput kardiologije, angiologije, gastroenterologije, nefrologije, pulmologije, endokrinologije, reumatologije, hematologije itd. - pored interne medicine tu su i grane poput pedijatrije, ginekologije, infektologije, neurologije, dermatologije, psihijatrije, onkologije, intenzivne njege, anesteziologije, gerijatrije itd.

PODJELA KLINIČKE MEDICINE - kirurgija se dijeli na specijalizacije poput opće, kardiovaskularne i kolorektalne kirurgije, neurokirurgije, otorinolaringologije, traumatologije, ortopedije, urologije, maksilofacijalne, plastične i transplantacijske kirurgije itd. - u granu kliničke dijagnostike ubrajamo kliničke laboratorijske znanosti, radiologiju, nuklearnu medicinu, patologiju, kliničku neurofiziologiju itd.

ULOGA FIZIOTERAPIJE U KLINIČKOJ MEDICINI Podjela fizioterapije odražava i njenu ulogu u kliničkoj medicini: - kardiopulmonalna fizioterapija - gerijatrijska fizioterapija - neurološka fizioterapija - ortopedska fizioterapija - pedijatrijska fizioterapija - dermatološka fizioterapija

FIZIOTERAPIJA I KLINIČKA METODA - fizioterapeuti također u svom djelovanju ne samo da surađuju s liječnicima kliničarima, nego se i sami koriste kliničkom metodom - fizioterapija temeljena na dokazima omogućava fizioterapeutima donošenje racionalnih zaključaka u kliničkoj praksi - u tu svrhu razvijene su kliničke smjernice primjenjujući znanstvene metode i dostupne izvore - kvalitetne smjernice temelje se na dokazima i na širokom konsenzusu stručnjaka fizioterapeuta

PITANJA 1) Što je to klinička medicina? 2) Što je to klinička metoda? Navedi korake kliničke metode! 3) Kako dijelimo kliničku medicinu? 4) Navedi neke internističke specijalizacije! 5) Navedi neke kirurške specijalizacije! 6) Navedi neke grane kliničke dijagnostike!