1 Rije urednitva U vrijeme kad bi se

1

Riječ uredništva U vrijeme kad bi se i hladni sjeverac htio ugrijati pokraj tople peći, tamo negdje ukraj potoka i utabanih srninih staza, negdje ispod bijelih snježnih perina snivaju klice novog proljeća. S njima je svoj san dosanjao i novi broj «Potočnice» . Ponesite iz njega u svojoj životnoj prtljazi nečiji osmjeh iz školskih klupa, mirise cimeta i vanil-šećera bakinih božićnih kolača, jutarnju rosu s maslačaka ubranih na bilogorskim livadama ili zujanje pčela u krošnjama procvale lipe. Sanjajte s “Potočnicom” svoje djetinjstvo. ¸ Urednik “Potočnica” školski list Osnovne škole Mirka Pereša Kapela Izdavač: OŠ Mirka Pereša Kapela Za izdavača: Mladen Rajh Adresa: Ulica 1. svibnja 2 43203 Kapela tel. : 043/884 -990 fax: o 43/884 -997 Glavni urednik: Božidar Altus Uredništvo: Novinarska sekcija “Mali novinari” Lektura: Ivanka Novoselac Likovno i tehničko oblikovanje: Ivana Ružman Tamara Kovjanić Tisak: Georg tiskara Naklada: 50 primjeraka Sadržaj Sveznalice………. str. 4 -11 Ogledalce…………str. 12 -19 Slikopričalica……. . str. 20 -26 Vesele stranice…. . str. 27 Fotoputopis………. str. 28 Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u stvaranju ovog broja Potočnice. Posebna zahvala Općini Kapela na razumijevanju i financijskoj potpori. 2

3

Pavlinski samostan u Strezi Hej, Bilogorci znate li gdje se u našoj Bjelovarsko-bilogorskoj županiji nalazilo srednjevjekovno naselje Streza? Ako ne znate vi znam ja…gotovo sve! Kada sam prošloga ljeta čula da se u rodnom mjestu moje mame, Pavlin Kloštru , nedaleko Kapele, počinju odvijati arheološki radovi u polju koje seljani nazivaju Sveta Marija bila sam iznenađena i nametalo se mnoštvo pitanja tko, kada i zašto. U podnožju šume nekada davno nalazio se pavlinski samostan kojega su srušili Turci. Među mještanima su se s koljena na koljeno prenosile razne zanimljive, mistične priče i legende, a sada im se napokon pružila prilika da saznaju nešto više. Kroz selo su prošli bageri koji su trebali ukloniti površinski sloj zemlje da bi pod vještim rukama arheologa zabljesnula davna povijest toga kraja. Jednog hladnog nedjeljnog popodneva sredinom studenog, krenuli smo na obiteljski izlet preko polja i livada prema Sv. Mariji. Naoružali smo se čizmama protiv blata i kamerom kojom sam fotografirala arheološke iskopine. Nisam očekivala da ću vidjeti nešto posebno, ali već na samom prilazu fascinirao me prizor zalaska sunca čije su se jarke zrake probijale kroz ogoljele krošnje okolnog šumarka obasjavajući pejzaž s iskopinom u sredini. Pred mojim očima rasula se povijest pretvorena u sadašnjost i osjećaj da sam kroz neku vremensku rupu kliznula u davnu prošlost, u vrijeme kada je naselje Streza bilo u posjedu kaštelana Ivana Bešenovačkog koji je 1374, godine osnovao samostan u čast Svih Svetih i poklonio ga pavlinima. Prva isprava koja spominje samostan i crkvu Svih Svetih datira od 9. travnja 1379. godine. Prije gradnje samostana Streza se spominje kao kraljevski posjed i sjedište župe s crkvom Blažene Djevice Marije gdje su 1367. godine kanonik Petar i brat Endreja od strane čazmanskog kaptola uvedeni u posjed Streze. Oni su posjedovali 65 selišta i više ih se ne spominje u samostanskim ispravama. U drugoj polovici 14 stoljeća kao vlastelin posjeda javlja se Ivan Bissenus, kraljev dvorjan i ne zna se kako je on došao u posjed Streze, 4

kupnjom, darovnicom ili nekom zamjenom posjeda. Tako su u to vrijeme posjede u Strezi imali potomci Petra i Endreja i obitelj Bešanovački. Nakon što je sagradio samostan darovao je pavlinima još posjeda, a to je učinila i njegova udovica i sin Petar nakon njegove smrti. Nakon izumiranja obitelji Bešanovački u posjed Streze od 1403. godine ulaze Držići. Streza je jedno od najvažnijih mjesta križevačke županije u srednjem vijeku. 1465. godine dobila je i sajamske povlastice. Zbog svog povoljnog položaja i brojnih darovnica posjeda, samostan Svih Svetih jedan je od najbogatijih samostana u Hrvatskoj i središte pavlinske duhovnosti. Bio je dobro utvrđen obrambenim sustavom zidova i kula, prokopanim jarkom i potokom sa sjeverne i južne strane koji se i danas može vidjeti na licu mjesta. Pred najezdom Turaka 1538. godine pavlini napuštaju samostan i bježe k lepoglavskim pavlinima. Sa sobom su ponijeli dragocjenosti i crkveno ruho a oružje su ostavili za obranu mjesta. Varaždinski generalat pavlinska je imanja podijelio krajišnicima, a samostan s crkvom porušio da ne bi neprijatelju poslužio kao zaklon ili za obranu. Građevni materijal ljudi su odvozili i gradili kuće. Ruševine je prerasla šuma i cijeli sklop samostana utonuo je u stoljetni san iz kojeg su ga ovoga ljeta probudili arheolozi. Nadam se da ćemo uskoro saznati nešto više, a za sada znamo da su pronašli mnoštvo kostiju i crkvena zvona koja su odvezena na restauraciju dok se arhiva samostana čuva u Budimpešti. Monika Posavec, 8. a 5

Zdelja 6 Projekt učenika PRO Jabučeta

Sniva moja Bilogora mirisima m 7 Projekt učenika PRO Jabučeta

Samoniklo jestivo šumsko Danas vrlo malo bilje Bilogore vremena provodimo u prirodi pa ni sami ne znamo koliko jestivih plodova možemo pronaći u njoj. Naša Bilogora obiluje prekrasnim starim šumama u kojima pregršt raznolikih biljnih vrsta. Jesenska šetnja šumom probudila je u nama i dječju maštu. Naime, otkrili smo da svaka biljka ima i svoju vilu zaštitnicu poput naše male Potočnice. Odlučili smo saznati kakve sve vrste šumskih plodova rastu na području Bilogore, te otkriti za koje se svrhe koriste šumski plodovi u zavičaju ( prehranu ljudi i životinja, ljekovitost, ukrašavanje životnog prostora). U razgovoru s odraslima pokušali smo pronaći neke stare zaboravljene recepte naših baka u kojima su se koristili šumski plodovi i njihove prerađevine. Konačni cilj bio nam je prikazati rezultate projekta u školi ostalim učenicima i učiteljima izlaganjem plakata, praktičnih radova te postavljanjem prigodne izložbe povodom Dana kruha 2008. godine. U tijeku je izrada slikovnice o šumskim vilama. S projektom nastavljamo i dalje u proljeće kada ćemo ponovo ubirati proljetne cvjetove biljaka. Kad prolazite bilogorskom šumom dobro otvorite oči. Zavirite u svaki razrasli grm divlje kupine, bodljikavog šipka ili mirisne bazge. Popnite se na snažne krošnje visokog kestena i ponosnog hrasta. Možda baš na tim mjestima ugledate mala sitna bića zvana vile kako uživaju u slasnim plodovima bilogorskih šuma. Projekt učenika 4. a 8

Tikve 9 Projekt učenika PRO Jabu

Priča o krumpiru Valentina Premec, 7. a Mnogi Europljani su donijeli puno biljaka iz novog svijeta kao ukras pa tako i krumpir. Nisu jeli njegov gomolj jer su mislili da je otrovan, ali danas ga jede cijeli svijet. Jednom sam pričao s krumpirima. Pitao sam ih odakle dolaze, a oni su rekli: „Iz Amerike“. Rekli su mi da ih cijeli svijet poznaje te da ih spremaju na razne načine. I tako su danas kuhani, prženi krumpirići, pečeni, slani, u obliku čipsa, čak i zamrznuti. Kad sam ih pitao što sve rade po svijetu, odgovorili su mi: „Kupamo se u ulju, masti, vodi, ljudi nas gnječe te rade pire krumpir, peku nas u tijestu. Danas se ne može zamisliti jelovnik bez nas, a u ratovima prehranimo mnogo ljudi. “ Razgovor između mene i krumpira prekinula je moja majka kada ih je ogulila i servirala kao prilog, a ja sam ih pojeo. Vedran Križnik, 8. a Priča o krumpiru Projekt „Krumpir“ Ukusan, hranjiv, fini krumpir. Sprema se na tisuću načina. Krumpiri su debeli, mršavi, mali i veliki. Različitog su oblika: snjegović, mrkva, srce ili loptice. U mojoj obitelji ga sadimo svake godine. Svi ga jako volimo. U rano proljeće sadimo male krumpiriće i nestrpljivo čekamo da niknu. Svaki dan sam išla gledati na polje, a on je svaki dan bio veći. Na kraju ljeta svi smo kupili krumpire. Stavljali smo ih u vreće i spremali u podrum. Sada iz dana u dan jedemo fine krumpiriće. Ja najviše volim ribani krumpir, predhodno kuhan u ljusci. Uz njega ide neko pečenje i salata. To je prava gozba. Krumpir je najbolje povrće na svijetu. Da nema krumpira ne bi bilo tako finih jela. Mia Seđak, 5. a. Od rujna, mjeseca kada se rodila ideja o projektu „Krumpir“ s ciljem upoznavanja učenika sa svim mogućnostima koje pruža jedna naizgled jednostavna biljka, a povodom svjetske godine posvećene krumpiru, do prosinca 2008. projekt se realizirao kroz nekoliko predmeta; U sklopu likovne kulture učenici sedmih razreda tonskom modelacijom prikazali su gomolje krumpira, učenici osmih razreda izradili su strip na temu krumpira. Mirna Skokan, 7. b Stranicu izradila voditeljica projekta Valna Bastijančić Na satovima hrvatskog jezika pisali su sastavke. Na satovima povijesti učenici šestih razreda učili su o dolasku krumpira u Europu. 10 Na satovima geografije učenici šestih razreda učili su o Americi, o običajima, prehrani i komercijalizacija krumpira. Valna Bastijančić, prof.

r a k i l s i l a m n a č i l e V ” o l e g n “Mihaela Kao mali novinar dobio sam zadatak napraviti intervju sa “slikarom” Mihaelom Veličanom. Nestrpljiv i znatiželjan očekivao sam ga da mu postavim nekoliko pitanja. Doznao sam da se Mihael slikanjem počeo baviti prije godinu dana. Školu slikanja pohađa u Novigradu Podravskom, svakog petka u trajanju od dva školska sata. Najdraže tehnike su mu ulje na platnu i suhi pastel. Mihael najviše voli slikati pejzaže i životinje. Do sada je već imao nekoliko izložbi koje su se održale u prostorijama Kulturno umjetničkom društvu “Ivan Vitez Trnski” u sklopu kojeg djeluje i Likovna sekcija “Likresa”. U obitelji mu se slikanjem bave baka i brat od kojih je naslijedio ljubav prema toj umjetnosti. Mihael u slobodno vrijeme voli slušati glazbu, crtati i igrati nogomet. Slikanjem se namjerava baviti i u budućnosti. Želimo mu puno uspjeha u daljnjem radu te mnogo lijepih slika. Tomislav Dujmović, 11 4. a

Maskota škole dobila ime Vjeverica Verica mala, vesela i čila u Bilogori je u svom domu bila. Skače ona po šumi svakoga dana, ali uvijek sama. I zato ona u goste zove naše male đake nove. Došli ptići mladi vrapčići žvrgolje, viču, skaču, ali paze da potočnice ne pogaze. učenici PRO Donji Mosti 12 Maskota škole by Altus Logo škole by Altus

Posjet policiji Počela je nova školska godina. Kao i svake tako nas je i ove Policijska postaja Bjelovar pozvala u goste. Išli smo mi, 2. r. iz PO Donji Mosti, matične škole te PO Stari Skucani. Ispred Policijske postaje dočekao nas je uniformirani policajac. Proveo nas je kroz memorijalnu sobu, šalter salu te smo poslušali predavanje o ponašanju učenika u prometu. Bili smo i u njihovoj dvorani za vježbanje gdje su nam dozvolili udaranje po vrećama. Na kraju su nam pokazali motorna vozila te nas uveli u oklopno vozilo. Nakon toga smo prošetali gradom Bjelovarom te dječjem odjelu gradske knjižnice poslušali Andersenovu bajku. Na kraju uspješnog dana zasladili smo se sladoledom i sretni se vratili autobusom kućama. učenici PRO Donji Mosti 13

Škola u prirodi-Šolta U nedjelju 25. 5. 2008. krenuli smo na otok Šoltu. Otok je smješten zapadno od Brača. Povijest otoka vezana je uz kraljicu Teutu i njezine gusare. Put je trajao dosta dugo. Kad smo došli u luku Split čekali smo trajekt da nas preveze na otok. Prvo što smo ugledali bila je lijepa, velika plaža i čisto , plavo more. Upoznali smo se s našim animatorima, Čuki i Vele. Zatim su nas učiteljice smjestile u sobe. Bili smo smješteni tako da su dječaci bili posebno, a posebno djevojčice. Ostavili smo torbe u sobama, malo se odmorili, a nakon večere se zabavljali u disku. Bilo je super! Plesali smo, pjevali i igrali zabavne igre. Nakon diska bili smo spremni za spavanje. Drugi dan išli smo na izlet u Grohote. Jedva sam ga dočekala. Hodali smo „tovarovom stazom“ te upoznavali prirodne ljepote otoka. Vele nam je govorio o kraljici Teuti i gusarima te skrivenom blagu koje danas nije pronađeno. Vrativši se u kamp odigrali smo kviz u kojemu smo morali pokazati što smo naučili o otoku. Treći dan ponovo izlet, ali u grad Trogir koji je pod zaštitom UNESCO-a. Tamo smo vidjeli mnoge znamenite građevine, kulu Kamerlengo, kneževu palaču, katedralu…Pojeli smo sladoled i krenuli nazad. Na brodu nam je Vele postavljao razne pitalice i govorkalice, a i pjevalo se iz sveg glasa. Sljedeći dan nakon kupanja imali smo potragu za skrivenim blagom. Nažalost moja grupa ga nije uspjela prva pronaći i osvojiti nagradu – jumbo pizzu. Navečer se u disku pripremala večer izbora miss i mistera Šolte 2008. godine. Došao je i zadnji dan i morali smo kući. Oprostili smo se od Čuki, a Vele nas je poveo u razgled grada Splita i Dioklecijanove palače. Uspjeli smo vidjeti izmjenu straže cara Diokecijana. Na povratku smo svratili na Hajdukov stadion. Poljud. Kući smo stigli oko ponoći, umorni, ali prepuni dojmova i doživljaja. Patricia Belec, 4. a 14

Smotra dječjeg folklora u Garešnici Padala je kiša, ali nije nam smetalo. Bila sam jako uzbuđena jer ću nastupati u Garešnici. Bila je to naša prva smotra folklora. Kada smo došli tamo lijepo su nas dočekali. U njihovoj srednjoj školi smo se presvukli. Autobus nas je prevezao do dvorane gdje smo nastupali. Čekali smo više od dva sata da dođe red na naš nastup. Konačno su nas najavili. Imala sam veliku tremu. Ipak je to bio nastup pred mnogo ljudi. Kada smo krenuli s plesom trema je nestala. Veselo i živahno smo otplesali plesove naše stare Bilogore. Sve je prošlo u najboljem redu. Svi su nas slikali i snimali. Bili smo prelijepi u narodnim nošnjama. Nakon nastupa lijepo su nas počastili. Bilo je to naše prvo i nezaboravno iskustvo. Dan općine Gostovanje kod KUD-a Bje Dan škole Mia Seđak, 5. a 15 Božićna priredba

Dan maslačaka Veselo društvo djevojčica i dječaka iz svih područnih škola sjatilo se tog sunčanog jutra u školi u Gornjim Sredicama. Obilježili smo Dan maslačaka. U razredu smo poslušali priču Sunčane Škrinjarić «Plesna haljina žutog maslačka» . Na satu tjelesnog, okružen tim žutim maslačcima, igrao sam nogomet s novim prijateljima. Na satu hrvatskog jezika sastavljali smo neobičan recept od biljaka koje susrećemo na livadi. Osmislili smo recept za neobičnu biljnu juhu. Na satu prirode i društva pretvorili smo se iz kuhara u istraživače. Tražili smo i prepoznavali livadne biljke. Stigao je autobus i morali smo krenuti kući. Kroz prozor autobusa promatrao sam predivnu proljetnu prirodu Bilogore. Cijelim putem sam razmišljao o tome zašto svaki dan nije Dan maslačaka i zašto ovakvih druženja s novim prijateljima nema češće. Tomislav Dujmović, 3. r. PRO Jabučeta 16

Teštament Prije nekoliko mjeseci, pred kraj školske godine, u razred je ušla učiteljica Mirela i pitala me da li bih htio glumiti u predstavi. Mislio sam da se radi o još jednoj dječjoj predstavi pa sam bez razmišljanja prihvatio. Tek kad me učiteljica poslala kod pedagogice Anamarije na dogovor posumnjao sam da se radi o nečem drugačijem. Pedagogica mi je objasnila da učitelji za kraj školske godine spremaju posebnu predstavu i da im treba netko mlađi za ulogu Štefeka. Počeo sam brinuti. Kako sam se tek iznenadio kad sam na prvoj probi dobio tekst pod naslovom „Teštament“. Bilo je tu listova za cijelu knjigu!Počele su probe, a mene je smirilo što ni pet učiteljica i učitelj Božidar nisu znali tekst. Zapravo mislim da sam ja prvi naučio napamet. Nije mi bilo teško jer je predstava bila jako smiješna. Vježbali smo i vježbali. Učitelji su se ljutili, šalili na svoj račun, veselili smo se i jeli fine kiflice na probama. Onda je došao i dan predstave. Mama i tata su bili jako uzbuđeni. Čak je i teta Vesna, koja inače ima puno posla, iznenada stigla. U prostoriji gdje smo se presvlačili svi su bili napeti, a ja sam umro od smijeha kad sam vidio inače dotjerane učiteljice u gumenim čizmama i s maramama na glavi. Sve nas je smirivao učitelj Božidar i govorio nam da će sve biti u redu. Tako je i bilo. Predstava je prošla odlično. Nitko u publici nije primijetio da smo nešto zaboravili da šapćemo jedan drugome. Bilo je lijepo čuti veliki pljesak pune dvorane. To je bio pravi uspjeh! Poslije naše Kapele s predstavom smo išli u Zagorje. Nastupali smo u Vrbnu i Bednji. Sljedeći tjedan idemo glumiti u Rovišće. Na svakoj predstavi smo sve mirniji i sigurniji. Mislim da smo sad već profesionalci! Matija Margotić, 4. b 17

Čarobnjak iz Ozza na ledu U srijedu, 26. 11. 2008. išli smo u Zagreb na terensku nastavu. Bilo je puno djece, svi učenici od 1. do 4. razreda naše škole. Kada smo stigli u glavni grad Republike Hrvatske najprije smo jeli, a zatim smo posjetili katedralu. U njoj smo vidjeli kipove svetaca. Najviše nas se dojmio sarkofag u kojem je blaženik Alojzije Stepinac. Nakon toga krenuli smo u obilazak stare jezgre grada. Najviše mi se svidjelo kada smo se vozili uspinjačom do Gričkog topa. Nakon obilaska Gornjeg grada posjetili smo Tiflološki muzej. U njemu smo išli u mračnu sobu i gledali film o slijepim osobama, te učili Brailleovo pismo. Krenuli smo zatim pogledati predstavu na ledu Čarobnjak iz Ozza. Glumci su izvodili razne trikove na ledu. Posebno me se dojmilo kako su se vrtjeli i skakali na ledu. Nakon predstave smo krenuli prema našoj županiji. Na stanici su nas dočekali roditelji s kojima smo, puni dojmova iz Zagreba, otišli kućama. Matija Tunić, 4. a 18

Kazalište u malom Zahvaljujući “ stričekima „ iz bibliobusa imali smo priliku u našoj učionici ugostiti pravog pravcatog glumca. Naime, ravno iz zatvora, da bi okajao sitne nestašluke, stigao je glumac Dubravko Sidor. Uspjeli smo vas zbuniti? ! Ako vam ovo zvuči strašno, nema straha! Bio je to samo uvod u dramski prikaz književnog djela Božidara Prosenjaka „Sijač sreće“. Naši mali prijatelji iz PRO Jabučeta pridružili su nam se u uživanju u izvrsnom dramskom prikazu. Gospodin Dubravko Sidor priredio nam je stvarno vrhunski umjetnički doživljaj. U prostoru vlastite učionice doživjeli smo ugođaj pravog kazališta. Malo smo bili veseli, malo tužni, ovisno o radnji priče. Bilo nam je jako lijepo pa se nadamo da ćemo imati priliku ponovno ugostiti glumca i doživjeti kazalište u malom. Učenici PRO Stari Skucani 19

Dolazi Božić Ukrašeni prozori kuća, treptajuće šarene lampice i okićeni balkoni svake godine ponovno najavljuju dolazak Božića. Tada nije potrebno nikome objašnjavati što se događa jer osvijetljena sela i gradovi govore sami za sebe. Ljudi postaju smireniji i bolji, osjeća se mir, ljubav i iščekivanje, a iščekuje se čudo, rođenje božjeg djeteta. Kada se to dogodi u ponoć, na Badnju večer, vjerujem da svaki čovjek traži blagoslov za sebe i svoju obitelj. Zbog svega toga na ponoćnoj misi uvijek mi se čini da božićne pjesme i molitve zvuče glasnije i da se dalje čuju. Volim taj svečani ugođaj i uživam u njemu. Božić sam ranije voljela zbog Djeda Mraza i darova ispod bora, no sada on u meni budi potpuno novi osjećaj. Radujem se kićenju bora na Badnju večer, radujem se mirisu božićnih kolača, no ipak se najviše radujem onoj bliskosti i ljubavi koja zaokupi cijelu obitelj u dane Božića. Dolazi još jedan Božić i ja ga nestrpljivo očekujem jer ovaj put moja molitva bit će glasnija i daleko će se čuti. Zahvaljujem Bogu na ljepoti Božića. Ema Buković, 5. a učenici 4. a 20

Moj prijatelj se zove Fabijan. On ide u prvi razred. Živi u Jabučeti. Ima kratku plavu kosu i smeđe oči. Zajedno se igramo. Zajedno skupljamo i sličice za album. Ponekad se vozimo na biciklima. Volim se igrati s Fabijanom jer je dobar. Marin Saraja, 2. r. , PRO Jabučeta Anamaria Grgić, 3. r. Prijateljice Prijatelj Moj prijatelj zove se Nino koji voli ići u kino. On voli jesti nešto fino, to se zove čokolino. Nino je pun mašte zato jer jede kupus iz bašte. On je jedan đak koji voli nosit Nike. On je stalno kod strica koji ima puno gica. Moj najbolji „pajdo“ preziva se Majdo. Kad ide biciklom u šumu uvijek probuši gumu. Kad s djedom ore misli da ide na more. Takav je moj priko Nino s njim mi je uvijek fino. Marko Butorac, 4. a Lana i Elena moje su prijateljice, rado mi se igramo lovice. U dvorištu imamo malu kućicu, svaka je u njoj uredila svoju sobicu. Naše prijateljstvo je lijepo kao i cvijeće u ljeto. Ema Mikulić, 4. a Laura Marušić, 4. a 21

Čovjek – slika Božja Čovjek. Taj pojam se odnosi na nekog neodređenog muškarca ili ženu. Ali kada počnem razmišljati, prvo što mi padne na pamet je ljudska duša, sve njezine vrline i mane. Čovjek je slika Božja po svom razumu, slobodnoj volji i ljubavi. Mislim da ne možemo biti jednaki Bogu, zbog toga se predstavljamo kao slika Božja. Kada promatramo neku sliku shvaćam da ona nije pravi odraz onoga što prikazuje, pa tako nismo ni mi. Iako smo vrhunac savršenstva, imamo brojne mane. Zbog toga ljudi čine loše stvari, griješe. Ali isto kao što imamo razum i ljubav, imamo i mogućnost da opraštamo. A postoji toliko stvari koje bi trebali oprostiti drugima. U svijetu je toliko osude prema onima koji su drugačiji od nas. Žene su tek u prošlom stoljeću dobile pravo glasa, mogućnost da ih se prihvati kao jednake muškarcima u svim područjima života. U Bibliji piše kako je Jahve, Bog, stvorio ženu iz Adamova rebra da mu bude jednaka u svemu. Iako smo različiti i svatko ima različitu svrhu, sve to proizlazi iz nečeg zajedničkog: razuma i ljubavi. Brojni znanstvenici, i ne samo oni, tvrde da bog ne postoji, ali nakon svojih istraživanja i pokušaja da dokažu svoje teorije zaključuju da će uvijek biti nešto moćnije na što oni ne mogu utjecati, a to je Bog. Jedan, jedini Bog. Sabine Crnjaković, 1. r. PRO Jabučeta Ana marija Bugarin, 8. a, Ana Kuhta, 8. b 22

Noćni ugođaj Jesenski pejzaž koji mi je drag Crna je noć cijeli kraj omotala u tamni ogrtač u kojemu se bez svjetla ne možeš snaći. Ništa se ne vidi. Slabu nam svjetlost pružaju stare i promrzle ulične svjetiljke koje se pretvaraju u topli dom malim letećim životinjicama. Ako podigneš pogled prema gore, vidiš nebo prepuno malih, titravih i sjajnih zvjezdica koje s radošću obasjavaju tamno nebo. Sve je utihnulo i krenulo na počinak. Ljudi u svoje tople domove, psi u svoje male pseće kućice, lisice u svoje jazbine, vjeverice u šupljine u deblima, a male umorne ptičice u slamnata gnijezda iz kojih se čuje predivna noćna uspavanka. Hladna i tamna noć prepuna je različitih zvukova. Čuju se male žedne žabice koje traže malo kiše ili pokoju kap vode, zaljubljene mačkice koju su se redile za svoje ljubavne partnere, a neki se oprezni pas trgne pa malo zalaje. Umorne note pijetlova putuju kroz noć i koraci nekog prolaznika koji je zalutao u beskrajnoj tami te potiho i sasvim neopaženo izazvao šuškanje suhog i uvelog lišća. Cijela je noć obavijena mirisima mira i sna. Grane su puste i mokre od noćne rose i mraza. Poput začarane šume, poput pomalo ružnog sna koji se stalno ponavlja, ovoj tami nema kraja. Noć je čarolija prelivena crnom gustom tintom… Jesen je stigla u naše sokake. Moje malo i pitomo selo, smješteno na brežuljcima Bilogore koji su okruženi listopadnim šumama, obuklo je žuti plašt. Volim jesen. Volim kada se svuda oko mene širi miris zrelog grožđa i ostalog voća, kada moje oči uživaju u čaroliji šarenila jesenskih boja. Volim zvuk traktora koji stenju pod težinom prikolica prepunih žutih klipova kukuruza. Volim kada moja mama na vreloj peći kuha i peče slasne kestene i mijesi orehnjaču s orasima koje sam nakupio. Jesen je godišnje doba prepuno boja, mirisa i plodova. Po poljima se žute mesnate bundeve, male tikvice različitih oblika i šara. Grane voćaka povijaju se pod težinom svojih plodova. Crvene jabuke i žute kruške te mirisne dunje vire iza svakog već požutjelog lista. Volim jesen jer je bogata, mirisna i raskošna. namarija Koturak, 7. a Davor Križnik , 7. a A Anamarija Bugarin, 7. a 23

Snijeg je zavladao Recept za ljubav Snijeg upotpunjuje sliku zimskog pejzaža. Bez njega doživljaj nije potpun. Kada padne prvi snijeg nastane radost prava koja mami smijeh na dječja lica. Tada počinju zimske radosti: grudanje, sanjkanje, klizanje… Djeca rade snjegoviće i vesele se. Zar nije divno gledati tu radost koju izaziva bjelina snijega? Kada se tako igraju, djeca potpuno zaborave na hladnoću. Nema ništa ljepše nego sjediti uz prozor i promatrati pahulje, diviti se tom čudu prirode, tako laganom i bijelom. Pahulje padaju i stvara se zimski ugođaj, raspoloženje ljudi raste jer snijeg djeluje smirujuće kada ga promatraš iz tople kuće. U toplim krajevima, gdje nema snijega, ljudi ne znaju što propuštaju. Snijeg katkad izaziva probleme ako padne u prevelikim količinama, ali i to se može riješiti. Da nema snijega, zima bi bila tužna, vladao bi prizor ogoljelog drveća i tmurnog neba, a ovako snijeg donese osvježenje i pravi zimski ugođaj. Mirna Skokan Sastojci: 6 žlica strpljenja 70 dag ljubavi 14 dag iskrenosti 25 dag prijateljstva 8 žlica osjećaja Priprema: Zakuhaj 6 žlica strpljenja, potom dodaj 70 dag ljubavi zajedno s 14 dag iskrenosti, 25 dag prijateljstva i 8 žlica osjećaja. Miješaj. Kad se zgusne skini s vatre. U dobro ohlađeno dodaj pjenasto izrađen poljubac te izmiješaj zaljubljenom mješalicom. Naizmjence slaži nježnost i razumijevanje i prelij ljubavnom glazurom, a ostalo ukrasite po želji. I nadajte se da uspije… Poželjno je da traje duže! Ana Marija Matić, 8. b 7. b Maja Črnja, 8. b 24

Jesen na polju Jedne jeseni uputio sam se na polje. Kada sam stigao ogledao sam se oko sebe. Sličilo je velikom smeđem tepihu. Oranica je bila mekana i sitna. Bila je spremna za sijanje. Zelene žabe skakale su po polju i kreketale. Puhao je jaki vjetar i nosio lišće s tužnih grana. Ubrzo je na polje stigao veliki traktor za koji je bila prikopčana sijačica. U njoj je bila sitna pšenica. Maknuo sam se s polja. Promatrao sam kako zrna pšenice ispadaju na zemlju. Kad je traktor otišao doletjelo je nekoliko crnih ptica. Jele su zrna pšenice. Spuštao se mrak i bilo je vrijeme da krenem kući. Putem sam odlučio da ću svake jeseni posjetiti smeđe polje. Tomislav Dujmović, 4. a Anamarija Stankić, 3. r. PRO Jabučeta Livada Osvanulo lijepo jutro. Krenuo sam do školske livade. Livada je blistala od rose na jutarnjem suncu. Između trave su se žutili maslačci kao pravi zlatni dukati. U travi se čulo zujanje vrijednih pčela. Letjele su s cvijeta na cvijet i marljivo skupljale med. Oko mene se u zraku osjetio miris proljetnog cvijeća. Livada me podsjetila na šareni proljetni tepih pun cvijeća. 25 Antonija Crnjak, 2. r. PRO Donji Mosti Tomislav Dujmović, 4. a

Pismo Nadi Iveljić Draga gospođo! Pročitala sam nekoliko Vaših priča i sve su mi se svidjele. Ova koju sam pročitala zadnji put u čitanci jako mi se svidjela. Samo mi je žao što autor čitanke nije napisao do kraja tu priču Šestinski kišobran. Jesu li vaše priče tako lijepe zato što imate puno mašte ili nešto drugo? Žao mi je što u našoj čitanci nema više Vaših priča. Voljela bih da dođete u našu školu i da nam pričate o svojim pričama. Biste li mogli uopće nabrojiti priče koje ste napisali? Od srca Vam želim da i dalje pišete ovako lijepe priče. Puno uspjeha u daljnjem radu i životu želi Vam Martina Nadarević iz Lipovog Brda, učenica 3. razreda Osnovne škole Mirka Pereša Kapela Martina Nadarević, 3. r. Patricia Belec, 4. a likovni rad nagrađen na Lovrakovim danima kulture Natali Manojlović, 4. a 26 Patricia Belec, 4. a Mia Seđak, 4. a

Biseri Neću se slikati! Nisam FOTOENERGIČNA! Suglasnike nazivamo i ZATVORENICI. U brežuljkastom kraju prevladavaju i SIROTINJSKA tla. Kad su cure u pubertetu moraju POLIRATI noge. Lijepu našu uglazbio je Josip RIMLJANIN. Svinjogojstvo nazivamo i SVINJODARSTVO. Poznati austrijski skladatelj je ĐOHAN Strauss. Brodsko-posavska županija naziva se i BOSANKO-PODRAVSKA. Rezultat zbrajanja nazivamo zbroj, a brojeve koje zbrajamo nazivamo Između ostalog u popisu lektire pronalaze se i ova još nepročitana djela: Marin Držić: Dundo MARIJAČI H. Ch. Andersen: CURICA SA ŠIPCAMA I. B. Mažuranić: Bratac JAGLAC i sestrica RUKAVICA I. B. Mažuranić: REGAČ Braća Grimm: Snjeguljica i sedam PUTELJAKA ili Snjeguljica i sedam KOZLIĆA Perrault: PILJUGA RAZBOJNICI. Glavni likovi imaju i svoje FIZIOLOŠKE osobine. 27

Požega Park prirode Papuk 28