1 Iz zemaljske suzne doli uzdiemo k tebi

1. Iz zemaljske suzne doli uzdižemo k tebi glas: sveti Ante moli za nas sada i na smrtni čas. 2. Nevolja nas teška tišti, utjehe nam s neba daj, oproštenje svim nam išti i nebeski sjajni raj. 3. Daj se sjeti, Ante sveti, potištenog puka svog koji trudno cilju stupa, nek mu sreću dade Bog.

Život sv. Antuna Padovanskog Mladost sv. Antuna do svećeništva. Sv. Ante Padovanski rodio se 1195. godine u Lisabonu, glavnom gradu Portugala. Krsno mu je ime bilo Ferdinand. Ostavivši svijet i stupivši u red sv. Franje, dobio je ime Ante, a jer je umro u talijanskom gradu Padovi i tu počivaju njegovi ostaci, dobio je naslov Padovanski.

Njegovi roditelji, otac Martin i majka Marija, bili su plemićkog koljena, no kako su bili pravi bogobojazni kršćani, više su cijenili krjepost nego plemstvo. Krjepost, to pravo duševno plemstvo, koja nas sve više čini sličnima Bogu, nastojali su da svome sinu ucijepe u srce revnije nego išta drugo. Mladi Ferdinand u ranoj svojoj mladosti učio se znanju i nabožnom životu u svećenika stolne lisabonske crkve. Već u petnaestoj godini odlučio je posvetiti se Bogu, pa stupi u samostan Augustinaca kraj Lisabona. Budući da radi čestih posjeta rodbine nije mogao naći pravi mir i u miru Boga svoga, kako je želio, premjeste ga na njegovu molbu u Koimbru u samostan sv. Križa istih redovnika. Koliko je god nastojao svim marom, da što više znanja steče iz knjiga sv. Pisma i crkvenih Otaca, toliko je opet svom dušom bio prionuo uz usrdnu molitvu i samozataju. Nakon osam godina svoga boravka u Koimbri zarediše ga za svećenika.

Prvo čitanje Mudr 7, 7 - 14 Pomolih se, i razbor dobih; zavapih, i primih duh mudrosti. Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja, i ništa ne cijenih bo gatstvo u usporedbi s njom. Nisam je htio uspoređivati ni s draguljima, jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a sre bro je prema njoj kao blato. Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote, i zavolio više od svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli. A s njome su mi došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno. I svemu sam se tome radovao, jer mudrost sve donosi; još nisam znao da je ona roditeljka svega toga. I ono što naučih bez primisli, to bez zavisti predajem, bogatstva njezina ne skrivam. Ona je neiscrpljiva riznica ljudima, i koji se njome služe, postaju prijatelji Božji, preporučeni darovima njezina nauka. Zasađenu uz vodu što korijenje pušta

Takav je naraštaj onih koji traže lice tvoje Gospodine.

Psalam 40 (39), 3— 4. 10— 11. 17 Naviještat ću vjernost tvoju, Gospodine. Noge mi stavi Gospodin na hridinu, korake moje ukrijepi. U usta mi stavi pjesmu novu, hvalospjev Bogu našemu.

Naviještat ću vjernost tvoju, Gospodine. Tvoju ću pravdu naviještati u velikom zboru, i usta svojih zatvoriti neću, Gospodine, sve ti je znano. Tvoju pravdu neću kriti u srcu, kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.

Naviještat ću vjernost tvoju, Gospodine. Neka kliču i nek se vesele u tebi svi koji te traže! Nek govore svagda: » Velik je Gospodin! « svi koji spasenje tvoje ljube.

Drugo čitanje Ef 4, 7. 11 — 15 Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima Braćo! Svakom je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. On i » dade « jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje, da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova, dok svi ne pri spijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša

ALELUJA Lk 7, 16 Pravednikov je jezik odabrano srebro, a njegove su usne hrana mnogima. Aleluja!

( Čitanje sv. Evanđelja po Marku ) Mk 16, 15 -20 U ono vrijeme: Isus se ukaza Jedanaestorici i reče im: » Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u Ime će moje izga njati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro. « I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjedne zdesna Bogu. Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gos podin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima. Riječ Gospodnja.

Njegovi roditelji, otac Martin i majka Marija, bili su plemićkog koljena, no kako su bili pravi bogobojazni kršćani, više su cijenili krjepost nego plemstvo. Krjepost, to pravo duševno plemstvo, koja nas sve više čini sličnima Bogu, nastojali su da svome sinu ucijepe u srce revnije nego išta drugo. Mladi Ferdinand u ranoj svojoj mladosti učio se znanju i nabožnom životu u svećenika stolne lisabonske crkve. Već u petnaestoj godini odlučio je posvetiti se Bogu, pa stupi u samostan Augustinaca kraj Lisabona. Budući da radi čestih posjeta rodbine nije mogao naći pravi mir i u miru Boga svoga, kako je želio, premjeste ga na njegovu molbu u Koimbru u samostan sv. Križa istih redovnika. Koliko je god nastojao svim marom, da što više znanja steče iz knjiga sv. Pisma i crkvenih Otaca, toliko je opet svom dušom bio prionuo uz usrdnu molitvu i samozataju. Nakon osam godina svoga boravka u Koimbri zarediše ga za svećenika.

Darove kruha i vina nosimo sad na oltar, da Božja ruka s visina posveti taj dragi dar. Na naš oltar stavljamo dar, a onda među as dolazi Krist, Slava ti Hostijo sveta, Ti srećo života mog! (2 x) 2. Plodovi polja i njiva tajna je to srcu mom, Kristovo Tijelo se skriva u kruhu i vinu tom.

Sv. Ante franjevac i vjerovjesnik U to se nešto dogodi, što je okrenulo smjer njegova života. Don Pedro, infant portugalski, donese u Koimbru ostatke petorice misionara iz reda sv. Franje, sv. Bernarda i njegovih drugova, koji su početkom godine 1220. poginuli mučeničkom smrću u Maroku. Ugledavši naš svetac ove sv. ostatke usplamti željom, da postane redovnkom sv. Franje te da i on prolije svoju krv i podnese mučeničku smrt za sv. vjeru. Zaludu ga odvraćala braća njegovog samostana. Već u ljetu 1220. god. stupi u samostan Manje braće u

Ti voliš mladež

Sv. Ante franjevac i vjerovjesnik U to se nešto dogodi, što je okrenulo smjer njegova života. Don Pedro, infant portugalski, donese u Koimbru ostatke petorice misionara iz reda sv. Franje, sv. Bernarda i njegovih drugova, koji su početkom godine 1220. poginuli mučeničkom smrću u Maroku. Ugledavši naš svetac ove sv. ostatke usplamti željom, da postane redovnkom sv. Franje te da i on prolije svoju krv i podnese mučeničku smrt za sv. vjeru. Zaludu ga odvraćala braća njegovog samostana. Već u ljetu 1220. god. stupi u samostan Manje braće u

1. Kao Marija, da te ljubim, tvoju riječ da čuvam ja, kao Marija da je nosim sred srca svojega. Samo tebi da se klanjam, samo tebi predam sve, da te ljubim srcem cijelim, kao Marija, Isuse. 2. Kao Marija da te ljubim, tvoju bol da dijelim ja, kao Marija da te pratim sve do križa tvojega. 3. Kao Marija da te ljubim, tvoj put da slijedim ja, kao Marija da ti služim, da ti predam život sav.

Olivares kod Koimbre. Iz poštovanja spram sv. Ante pustinjaka, komu je tamošnja kapelica bila posvećena, uze si sada on, redovnik franjevac, ime Ante. U poniznosti i jednostavnosti srca otpoče sv. Ante svoj novicijat, a uz to je brižljivo krio svoju učenost. Kako si je uzeo za uzor sv. Antu pustinjaka, obavljao je uz svoje molitve i pokornička djela.

1. Kruše života, ljubavi vir, što dušam’ našim, donosiš mir: Ti snagu daješ na putu tom, ti vodiš nas u Očev dom! 2. O divna Tajno, ljubavi znak, što svjetlom svojim razgoniš mrak. 3. Sunce života, toplota tva, grije sve duše i srca sva.

1. Do nebesa nek se ori, naših grudi gromki glas, neka jeknu rajski dvori, nek nas čuje Isus Spas! Isukrste, Srcu tvom s nam naš se kune dom: dušom, tijelom vijek sam tvoj, za krst časni bijuć boj. 2. Čujte, puci, širom svijeta, oci naši čujte sad; čujte sluge pakla kleta kako Hrvat kliče mlad.

Čudoviti putovi sv. Antuna Često puta, pojavio se, sv. Ante na dalekim mjestima tako, da nije ostavio mjesta, na kojem je bio. Mnoge su osobe izjavile, da im je se svetac u snu pojavio i opomenuo ih, neka ispovijede grijehe, za koje je samo Bog znao. Jednom je propovijedao u glavnoj crkvi u Montpelieru i sjeto se, da nije nikoga bio odredio mjesto sebe kod braće, da pjeva svečani gradual. Žalostan radi toga nasloni se glavom na propovjedaonicu i u isti čas bio je među braćom svojom i pjevao. Tako je Bog na sv. Anti obnovio čudo što se zbilo i sa sv. Ambrozijem. O ovom svecu pripovijeda se, da je jednom kod mise na oltaru u Milanu kao usnuo i u isto doba bio kod sprovoda sv. Martina u Tursu.

1. Krist jednom stade na žalu, tražeć’ ljude za velika djela da love srca božanskom riječi. O Bože, zar si pozvao mene? Tvoje usne moje rekoše ime. Svoju lađu sada ostavljam žalu, odsad idem kamo šalješ me ti. 2. Ja sam siromašan čovjek, moje blago su: predanost tebi i srce čisto da idem s tobom. 3. Ti trebaš dlanove moje, moga srca ražaren plamen, i kaplje znoja, samoću moju. 4. Ti i ja krećemo danas lovit srca na moru života, a mreža bit će riječ Božja prava.

Veselo kročim stazom života bosa mi noga kamenje gazi, zalogaj skroman, raskošna pjesma, moja je duša radosti česma. Jer ja sam glasnik velikoga Kralja poslan na raskršća života! Gozbi da vječnoj dovodim goste da svijetu rečem što je ljepota.

2. Bijedniku pomoć, gubavcu njegu, djetetu osmjeh, tužnomu radost, s gladnim podijelit zalogaj svaki, za mir i dobro darujem mladost. Jer ja sam glasnik velikoga Kralja poslan na raskršća života! Gozbi da vječnoj dovodim goste da svijetu rečem što je ljepota. 3. Onaj što grešnike blago je gledo, skupljao prezrene ovoga svijeta, naprijed me šalje, snagu mi daje, u meni vječno proljeće traje.

Štovanje sv. Ante u Hrvata je jako rašireno. Nema kuće ili crkve bez slike ili kipa sv. Ante. Njemu su posvećene mnoge crkve i kapele. Ime je u Hrvata najčešće Ante. Ništa manje nije čašćen sv. Ante Pustinjak. Ljudi ih dijele na zimskog i ljetnog. Oba su draga i oba ih volimo.

Ak’ čudesa tražiš, gle, smrt i bludnja, nevolje, vrag i guba bjegaju, zdrave bolesnici. More, lanci uzmiču, uda, stvari propale; mole i dobivaju mladi pa i stari. Iščezava pogibelj, prestaju i potrebe, neka kaže tko to zna, pa i Padovanci. More, lanci uzmiču… Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

1. Bože moj, dopusti mi, aleluja, mira tvog da budem glas, aleluja! 2. Ima li mržnja bilo gdje, aleluja, daj da ljubav nosim tu, aleluja! 3. Ima li sumnja bilo gdje, aleluja, daj da vjeru nosim tu, aleluja! 4. Ima li očaj bilo gdje, aleluja, daj da nadu nosim tu, aleluja! 5. Ima li žalost bilo gdje, aleluja, daj da radost budem tu, aleluja! 6. Ima li tama bilo gdje, aleluja, daj da svjetlo budem tu, aleluja!